Dozvolio bih ženama da nas mlate jer mi to zaslužujemo, jer smo kao tzv. jači spol ustvari male i jadne pičkice koje izazivaju ratove, klanja, terore i ostala sranja koja zagađuju svijet, smatra Miljenko Mitrović.

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/otvoreno.hr

Zato što bi ženama dao apsolutno veća prava od onih koje oduvijek imamo mi muškarci, muškići i 'muškarčine'. I ne samo to. Dozvolio bih ženama da nas mlate jer mi to zaslužujemo, jer smo kao tzv. jači spol ustvari male i jadne pičkice koje izazivaju ratove, klanja, terore i ostala sranja koja zagađuju svijet. 

Redovito odlazim na Kamenita vrata da za bolesne, siromašne i tužne zapalim svijeću ispod slike Majke Božje. Vjerujem da pomaže jer je žena, a one su čudo, čine čuda i na kraju - rađaju nas. A što je jače i veće od majčinske ljubavi? Ništa! Baš ništa! Pa zar Marija nije rodila Krista kojeg, uz onog vanvremenskog Franju iz Vatikana, jedino štujem i volim.

Toliko o Istanbulu i onima koji bi i dalje mlatili žene, ta predivna bića što oplemenjuju ovu našu zemaljsku ljepotu darovanu od Boga kojeg od pamtivijeka umjetnici prikazuju kao bradatog muškarca, kovrčave kose i nabildanih mišića. Pa ga tako i djeca zamišljaju. Za mene bi Zemlja, galaksije i cijeli svemir bili u manjem kaosu i zlu da je Bog žena. Toliko o tome, a sad mali presjek prošlotjednih piskaranja.

 

Ponedjeljak, 19. ožujka

U klubu kod Tereze rasplesana Jelena Miholjević iliti Madame Bovary nakon 50. jubilarne izvedbe.

-Pogledaj je, prekrasno izgleda - reče mi stara prijateljica, glumica Ljiljana Bogojević s kojom ispih nekoliko putnih pića uz evociranje uspomena.

-Bile su to lude godine kad amo tulumarili po Gavelli - reče Ljilja prisjećajući se mnogih udvarača među kojima i mog frenda i učitelja Kemala Mujčića.

S Ljiljom i njena najmlađa kćerka koja mi, uz gutljaj pivice prizna da je zaljubljena u sina Mate Matišića s kojim je u vezi već pola godine. A na tulumu kraljevi plesnog podija, bračni par Iva Visković i Filip Križan.

-Bebača smo 'uvalili' bakama i dedama -objasni raspoloženi Filip.


Utorak, 20. ožujka

Uživam kako veleposlanik Republike Austrije Andreas Wiedenhoff predaje mom prijatelju Miri Gavranu Zlatno odlikovanje časti za zasluge u Republici Austriji od saveznog predsjednika dr. Van der Bellena. Nedavno je dobio i nagradu Alojz Mock pa primijetismo da ga nagrađuju i lijevi i desni što je vrlo, vrlo rijetko.

-U centru Mirinog pisanja je uvijek čovjek - složih se s dr. Anom Lederer, našom zajedničkom frendicom.

-Tata dobiva zlatne medalje, a ja ću uskoro kovati željezo - trznu me Jakov Gavran.

- ?

-Odlučio sam otvoriti kovačnicu starog tipa za kovanje viteških oklopa, medalja, kovanica.

Bio je na svečanosti i Tonči Huljić.

-Zajedno pišemo novi, spektakularni mjuzikl - otkri mi Miro i ni riječi više jer je zasad sve velika tajna.

Kako nije bilo crnog vina noge me brzo odnesoše na stanovanje.


Srijeda, 21. ožujka

U Deželi, točnije u Podbočju s Bobom i Saksom na vrhunskim vampima tj. filekima. Mama Magda to radi sjajno i dodaje malo mažurana što jelu daje dodatnu ljepotu. Na zidu u restoranu 'Gadova peč' slike Nikole Plećaša, Vlatka Markovića...

-Plećaš je bio košarkaški trener kod nas, a Vlatko Marković česti gost jer mu je vikendica u blizini - objasni mladi gazda Uroš Kerin, a njegov tata Joža je stari Dinamovac.

-Podbočje je malo mjesto, a što se sporta tiče i mi u Zagrebu bi dosta toga mogli naučiti od njih - doda Saks.

Malo frankinje i uz spoznaju da su pastrve u kukuruznom brašnu specijalitet kuće, otisnusmo se put male Bregane.


Četvrtak, 22. ožujka

U kasnim satima s hrpom bureka, eto ti u staroj bazi Halilovića i Zajeca.

-Došao sam iz Atene neki dan i malo se odmaram od nogometa - reče mi Zeko.

-Unuci?

-Imam ih troje i uživam u njima.

S Halom sam se složio da malog Alena Halilovića treba zvati u repku jer je opet počeo vrhunski igrati i zabijati, a Zeko istaknu Messija kao najvećeg svih vremena.

-Ma taj nije s ove planete. Nikad nije bilo takvog igrača, niti će ga biti - reče mi Zajec između dva zalogaja bureka, a hala i ja primijetimo da bi u ovoj čudesnoj Barceloni, iz Ćirine Dinamove ere, mogli zaigrati Mlinka i Zeko.


Petak, 23. ožujka

Na promociji nove stručne knjige dr. Ivane Grgić o izdavačima i knjižnicama.

-Ovo je treća knjiga moje supruge - pohvali se Goran Grgić.

-Pa ona je više napisala od Ivane Brlić - dodam.

-Istina, samo što je Brlićka pisala bajke, a Grgićka stručnu literaturu - zaključi diskusiju dr. Ivica Prlender.

Poslije promocije Tomo Galović nam je pričao doživljaje iz Barcelone gdje je vodio unuka Frana.

-To je nezaboravno. Utakmica, 80 000 navijača, Messi uživo... Sutradan smo obišli stadion i na startu nam uzeše 50 eura. Znaju ljudi što je biznis. Tako stručak pokošene trave s Nou Campa košta 15 eura - raspričao se Tomica pa odjuri po 200 naručenih sušenih plećkica za Uskrs.


Subota, 24. ožujka

Pavo, Kralj, Franjić, Ćošo i ja naručismo kod Sineka Šekoranje pečene patkice s mlincima i krenusmo na Harmicu put Dežele.

-Treba se za Uskrs opskrbiti s vinom - zaključismo i provozasmo se od Bizeljskog do Sromlja. Gutljaj po gutljaj, zalogaj po zalogaj i eto nas polako natrag u horizontale doma svog.


Nedjelja, 25. ožujka

Odmarao sam od naporne subote, listao ponovno Mešinog 'Derviša' i zaboravio na premijeru u Kerempuhu. Žao mi je. Ali, da ne duljim, evo za kraj prigodan uskrsni vic kojeg mi je na Fejsu iz Dubrovnika servirala poznata pijanistica i moja draga frendica iz njenih zagrebačkih dana Neira Astaryan:

Žena: Kakvi su tvoji planovi za Uskrs?

Muž: Isto kao Isusovi....

Žena: Kako to misliš?

Muž: Nestat ću u petak i ponovno se pojaviti u ponedjeljak.

Žena: Ako to napraviš, ja ću isto kao i Marija.

Muž: A to je?

Žena: Pojavit ću se trudna, bez da me muž dotakne.

 

 

 

 

 

 

 

 

Reci što misliš!