Samo deset dana nakon 66. rođendana, nakon duge i mučne bolesti, preminuo je Marijan Hanžeković, čovjek bogate biografije i kontroveznog društvenog statusa

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/otvoreno.hr

U nejdeljno jutro, 28. siječnja, nakon duge i mučne bolesti, preminuo je ugledni odvjetnik i medijski poduzetnik, Marijan Hanženković, javlja Jutarnji list.

Rođen je 18. siječnja 1952. godine u Zagrebu. Majka Nada bila je liječnica, a otac Marijan sveučilišni profesor. Nakon osnovne škole upisao je gimnaziju, a 1975. je diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Povijest njegove obitelji ga je na neki način obavezivala i određivala. Pradjed mu je bio rektor zagrebačkog sveučilišta, djed je bio mason, otac Mačekov tajnik u ondašnjem HSS-u, a stric Boris istaknuti pravnik. Otac mu je nakon Drugog svjetskog rata nastavio karijeru ekonomista koja ga je odvela do položaja profesora koji je predavao i u Velikoj Britaniji, SAD-u i Češkoj te, na kraju, na položaj prvog ministra financija u RH.

Marijan Hanžeković je u svemu bio tipičan mladić iz dobrostojeće građanske obitelji. Na početku studija je, zbog burnih odnosa s ocem preselio u vrtnu kućicu. Bila bi riječ o detalju da ne govori o njegovu karakteru jer se sam izdržavao tijekom studija. Radio je preko student servisa, od vožnje rent a cara do lijepljenja plakata, bio je noćni čuvar, fizički radnik na Velesajmu, čime je financirao svoj studij, ljetovanja i skijanja. Nitko od prijatelja nije pomišljao da troši svoj novac, a ne džeparac. Tada intenzivno igra košarku, uz nju je proveo srednjoškolske i studentske godine haklajući doslovno svagdje, od ulice do školskog terena Klasične gimnazije. No, kako su rekli njegovi frendovi, više je volio košarku no što je imao talent za nju.

Pravo je završio u roku, u prvi od dva braka je ušao još na faksu i 1978. otvorio odvjetničku pisarnicu, ali je trebalo proći nekoliko godina dok posao nije krenuo.

Kako je objasnio, svi su zaobilazili odvjetnika koji je imao tek 26 godina, a on je toliko vjerovao u sebe, ali mu nitko nije davao priliku. A kad je krenulo, išlo je dobro. Početkom 80-ih je bio angažiran u velikim predmetima gospodarskog kriminala, u vezi s Inom, Kajfežom, Belupom.

Odvjetničko društvo Hanžeković, Radaković & Partneri osnovao je s kolegama 1994. Kasnije je preimenovano u Odvjetničko društvo Hanžeković & Partneri i danas je najveća odvjetnička kancelarija u Hrvatskoj koja zapošljava dvjestotinjak ljudi. Tijekom cijelog radnog vijeka Marijan Hanžeković bio je angažirani član Hrvatske odvjetničke komore, a od 1994. do 2000. godine njen predsjednik.

Uz odvjetništvo Hanžeković je imao još niz drugih preokupacija. Uvijek je pratio biznis. U njegovom vlasništvu bila je štedionica Zlatni most, a u jednom je trenutku ušao i u vlasničku strukturu Dinersa za koji je do tada radio kao odvjetnik. Htio se dokazati i kao menadžer

Godine 2007. je prodao svoj udio u Dinersu, a 2008. od Plive je preuzeo tvrtku Veterinu koja se bavi proizvodnjom lijekova za životinje. Veterina 2009. godine mijenja ime u Generu d.d., a Hanžeković je u kolovozu 2015. godine prodaje britanskoj tvrtki Dechra za 11 milijuna eura. 

U svibnju 2014. godine Hanžeković od Hypo banke preuzima vodeću medijsku tvrtku EPH, koja se tada nalazi u predstečaju. Tvrtka koju čine Jutarnji list, Slobodna Dalmacija, Sportske novosti, Globus, Gloria te još brojni mjesečnici i portali, u srpnju 2016. godine mijenja ime u Hanza Media.

Marijan Hanžeković bio je prisutan i u politici. I to mu je dio obiteljskog naslijeđa. Otac, Marijan Hanžeković je prije Drugog svjetskog rata bio istaknuti HSS-ovac. Za vrijeme NDH svi su iz obitelji završili po zatvorima. Djeda su kao masona ustaše uhitili i odveli u Staru Gradišku. Otac je bio u Jasenovcu i Lepoglavi. Kad su ga zbog bolesti pustili iz Lepoglave, zajedno s njegovom majkom pobjegao je u partizane. Stric, Boris Hanžeković je kao domobranski oficir koji pruža pomoć partizanima bio uhićen, odveden u Jasenovac i tamo strijeljan. Boris Hanžeković bio je jedan od najboljih atletičara tadašnje države prije 2. svjetskog rata i u spomen na njega u Zagrebu se održava atletski miting. Iako su bili u partizanima, roditelji mu nikad nisu postali članovi Komunističke partije. Sedamdesetih mu je otac bio aktivan u Hrvatskom proljeću i pisao za Hrvatski tjednik. Zbog svega toga, rekao je svojedobno o svom životu Marijan Hanžeković, politika je u kući bila zabranjena tema.

Po osamostaljenju Hrvatske otac Marijan Hanžeković se odazvao pozivu Franje Tuđmana i preuzeo dužnost ministra financija, a sin Marijan Hanžeković je bio bliži HNS-u i HSLS-u. Godinama je bio u HSLS-u, vjeran toj stranci i tijekom njezinih raznih promjena i političkih kretanja prema lijevim i desnim političkim idejama.

Osim advokature, biznisa i politike, Hanžeković je bio posvećen i sportu. Uz košarku, obožavao je jedrenje u koje ga je 1987. godine uveo Goran Štrok i to tako da mu je prvo putovanje jedrilicom bilo preko Atlantika. Od tada je svako ljetovanje provodio pod jedrima. Jednom je prilikom, opisujući  putovanje preko Atlantika, kazao kako je tada naučio da je za život uistinu potrebno samo malo hrane i malo vode. 

Od 2000. godine Hanžeković je bio predsjednik Košarkaškog kluba Zagreb, bio je osnivač Hrvatskog košarkaškog saveza, a angažiran je bio i oko Dinama.

Bavio se društveno korisnim radom, kao odvjetnik je besplatno zastupao ženske aktivističke grupe.

Nije skrivao da je mason i član Trilaterale.

-Nema tu ništa tajnovito. To je grupa mislećih ljudi koji raspravljaju koji su problem u svijetu i kako ih riješiti, kazao je koncem 2016. godine u inervjuu HTV-u. Istaknuo je da Slobodni zidari imaju dugu tradiciju u Hrvatskoj, te da je familijarno član toga udruženja u kojemu su bili njegov djed i pradjed. U istom intervjuu je progovorio i o svojoj bolesti.

 

 

Hanžeković je nadograđivao obiteljsku zbirku umjetnina. Bio je kolekcionar i mecena. Prošle godine je u Zagrebu i Osijeku bila postavljena izložba Zbirke Hanžeković, zbirke koja traje kroz tri naraštaja. Zbirka sadrži gotovo sva relevantna slikarska i kiparska imena hrvatskog stvaralaštva s kraja 19 i cijelog 20 stoljeća, od Bukovca, Medovića, Crnčića, Sesije, Trepeša, Uzelca, Gecana, Babića, Tartaglie.

Jednom je, na pitanje koja mu je svrha kolekcionarstva Hanžeković odgovorio da mu je namjera sačuvati na jednom mjestu dio nacionalnog kulturnog blaga.

“Imam dvije odrasle kćeri. Vjerujem da će one nastaviti čuvati i popunjavati zbirku. Mi nastavljamo živjeti kroz svoju djecu”. Kćeri Ana i Dora su pravnice, Ana je članica Uprave Hanza Medije, a Dora radi u odvjetničkom društvu „Hanžeković & partneri“.

Jutarnji list

Reci što misliš!