Prekretnica dolazi s filmom Slatki život (La dolce vita, 1960.) Federica Fellinija. Odigravši iznimno zapaženu ulogu Sylvije postiže globalnu svjetsku slavu. Scena u rimskoj fontani Trevi jedna je od najslavnijih filmskih scena.

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/otvoreno.hr

Švedsko-talijanska filmska glumica i model, najpoznatija po ulogama tijekom šezdesetih prošloga stoljeća u jednom od zadnjih intervjua rekla je kako je ljubila, plakala, bila luda od sreće... ali da je sve izgubila.

Rođena je u Švedskoj kao Kerstin Anita Marianne Ekberg, šesto od osam djece u obitelji. Već u tinejdžerskim godinama radila je kao model. Na poticaj majke 1950. godine natječe se za Miss Malmö u rodnom gradu, a potom pobjeđuje na izboru za Miss Švedske. Iduće godine odlazi na natjecanje za Miss Universe u SAD-u koje joj, kao jednoj od finalistica, donosi ugovor s filmskom kućom Universal Studios. Tada je još slabo znala engleski jezik, no kao starleta u Universalu je imala poduke iz glume, dikcije, plesa, jahanja i mačevanja.

Pojavila se u malim ulogama u nekoliko Universalovih filmova (većinom nepotpisana na filmskim špicama). Privlačna starleta bila je zanimljiva medijima zbog druženja i navodnih romansi s popularnim glumcima poput Franka Sinatre, Garyja Coopera, Yula Brynnera i Roda Taylora. Bila je i Playboyeva pin-up djevojka. Za manju ulogu Kineskinje u avanturističkom filmu Krvavi prolaz (Blood Alley, 1955.) s Johnom Wayneom i Lauren Bacall osvojila je 1956. godine američki Zlatni globus za glumicu koja najviše obećava.

Sredinom pedesetih pojavila se još u komedijama Artisti i modeli (Artists and Models, 1955.) i Hollywood ili propast (Hollywood or Bust, 1956.) s Deanom Martinom i Jerryjem Lewisom te ostvarila manju ulogu u ekranizaciji Rata i mira (War and Peace, 1956.) Kinga Vidora, snimljenog u Rimu. Prvu glavnu ulogu dobila je u filmu katastrofe Back from Eternity (1956.) Johna Farrowa. Do kraja pedesetih glumila je u engleskoj produkciji Interpol (1957.), Valerie (1957.), komediji s Bobom Hopeom Paris Holiday (1958.), ostvarila glavne uloge u trileru Screaming Mimi (1958.) i povijesnoj drami Nel segno di Roma (1959.), ali ni jedan se ne uspijeva probiti do šire publike.

Prekretnica dolazi s filmom Slatki život (La dolce vita, 1960.) Federica Fellinija. Odigravši iznimno zapaženu ulogu Sylvije postiže globalnu svjetsku slavu. Scena u rimskoj fontani Trevi jedna je od najslavnijih filmskih scena. S Fellinijem je ponovno surađivala, tumačeći sebe u za televiziju snimljenom I clowns (1970.) i autobiografskom Intervista (1987.).

Među preostalim ulogama treba istaknuti onu u avanturističkom filmu Mongoli (I mongoli, 1961.) s Jackom Palanceom, u omnibusu talijanskih redatelja Boccaccio '70 (1962.), komediji Gordona Douglasa ponovno s Bobom Hopeom Call Me Bwana (1963.), u popularnom vesternu Roberta Aldricha s Frankom Siantrom i Deanom Martinom Četvero za Teksas (4 for Texas, 1963.), potom u ekranizaciji Herculea Poirota Agathe Christie The Alphabet Murders (1965.), u komediji Vittorija De Sice Woman Times Seven (1967.) te glavna uloga u španjolskom hororu Malenka (1969.) Amanda de Ossorija.

Godine 1964. postala je naturalizirana građanka Italije gdje živi do kraja života. Od sedamdesetih snima sve manje. Neki od naslova su triler Casa d'appuntamento (1972.) Ferdinanda Merighija, televizijski film Gold of the Amazon Women (1979.) i horor Suor Omicidi (1979.). Iz posljednjeg dijela karijere zanimljivi su jedino akcijski film S+H+E: Security Hazards Expert (1980.) u kojem se pojavio i Omar Sharif, drama Bigasa Lune Bámbola (1996.) i neobičan Le nain rouge (1998.) koji joj je zadnji film.

Službeno se povukla 2002. nakon jedne televizijske serije. Nakon loma kuka posljednjih nekoliko godina provela je u kolicima, a tijekom boravka u bolnici potkraj 2011. godine dom joj je opljačkan i zapaljen. Zbog loše financijske situacije, zatražila je pomoć od Fellini fondacije.

Preminula je u siječnju 2015. u osamdeset i trećoj godini života.

Izvor: Kino Tuškanac

Reci što misliš!