U petak, 19. siječnja u splitskom HNK održat će se svečana premijera Pirandellova komada 'Čovik, zvir i kripost'. O predstavi i još koječemu, porazgovarali smo s redateljicom Nenni Delmestre

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/otvoreno.hr

 


U petak 19. siječnja u splitskom HNK održat će se prva ovogodišnja dramska premijera Čovik, zvir i kripost u režiji Nenni Delmestre.

Radi se o drami Luigia Pirandella u adaptaciji Vanče Kljaković, koji ju je prvi postavio na kazališne daske HNK prije četiri desetljeća, i koja je u izvedbi bardova hrvatskog glumišta Ivice Vidovića, Zdravke Krstulović, Josipa Gende, Borisa Dvornika i drugih tada stekla kultni status.

O tome zašto je odlučila reaktualizirati ovaj komad, koji se u duhu mediteranskog humora protkanog jezikom teatra apsurda, nadovezuje na prethodnu premijeru Ol' smo za jedan dan, kao i o aktualnim temama u hrvatskoj kulturi i društvu, perspektivi mladih i budućnosti kazališta, razgovarali smo s Nenni Delmestre, kojoj je ovo 73. predstava u njezinoj bogatoj redateljskoj karijeri.

"Razlog zašto sam se odlučila postaviti komad je vraćanje splitskom mediteranskom mentalitetu kroz sjajnu adaptaciju, napisanu jezikom koji se govorio u Splitu između dva rata, pa do nekih 60-ih godina, na kojemu Pirandello postaje splitski pisac, mentalitetno precizno pogođen. Dok slušate te dijaloge, imate osjećaj da vidite likove po našem gradu," objašnjava Delmestre, naglašavajući da je "dobro da se na taj način vratimo pirandelovskom mediteranskom osjećaju Splita koji se danas nepovratno gubi" i navodeći upravo Pirandella, uz Čehova najvećeg dramatičara dvadesetog stoljeća, kao trajni izvor nadahnuća.

"Svijet je puno dublji, življi, kompleksniji od nekih zadrtih i rigidnih odnosa koji nam se danas nameću. Komičnost ovog teksta je upravo u tome da je groteska stalno na granici s ozbiljnim, ozbiljno sa smiješnim, da se prožimaju i ne isključuju jedno drugo. Mediteranski osjećaj svijeta puno je veći od jezika, širi, i u ovom tekstu sagledava ljudske mane s puno milosrđa i empatije.”

Stanje u hrvatskom kazalištu smatra izlišnim komentirati. "Treba se držati zakona, a političari nemaju što raditi u kulturnim vijećima", njezin je komentar.

"Ono što ja pokušavam raditi u svojim predstavama je baviti se stanjem ljudskog duha, a ne politike", navodi Delmestre i nadodaje da kazalište kao nešto puno dublje i kompleksnije od vijesti koje nam serviraju mediji ima veću zadaću od bavljenja dnevnom politikom. Unatoč tome ističe:

"Uvijek bi netko nekog htio cenzurirati, ali u demokratski razvijenim društvima toga ne bi trebalo biti."

Na pitanje o budućnosti kazališta u svjetlu digitalizacije medija i fragmentarnosti pažnje YouTube generacija Delmestre optimistično odgovara:

"Kazalište je jedini medij gdje čovjek mora mirno sjediti, slušati i gledati, i upravo tu vidim budućnost kazališta. U kazalištu se ne možete baviti multitaskingom, osim onim emotivnim, koje zahtijeva punu prisutnost i pažnju ", mišljenja je Delmestre koja vjeruje da vrline poput promišljanja, marljivosti, pameti u svakom poretku bivaju evolucijskom prednošću.  

"S jedne strane imamo ljude koji žude za kulturnim sadržajem, a s druge strane one koji su pristali da im se život vrti oko neprestanog klikanja. Oni koji će voditi svijet su oni koji će dublje promišljati svijet; bez obrazovanja nemamo puno šansi jer se mladi lako daju izmanipulirati... Većina informacija koje preko medija i društvenih medija dođu do nas su jako površne, a upravo znanje podržava kreativni proces u kojemu informacije koje dobivamo, promišljanjem obrađujemo i time im dodajemo novu vrijednost", zaključuje Delmestre koja bez obzira na ishod, vjeruje da će uvijek biti publike koja ima potrebu za drugačijim kutom gledanja i odlaskom u kazalište.

Spomenula se i Predraga Lucića, jednoga od posljednjih velikana duha onoga Splita koji sve više  postaje mit i legenda.

"Nije to bio samo Smojin Split; to je bio i Dvornikov Split, i Zdravkin i Gendin… Nedavno nas je napustio i Predrag Lucić, dragi kolega čija nas je smrt sve šokirala i koja predstavlja veliki gubitak i za hrvatsko kazalište."

U pogledu novih glumačkih nada ne krije optimizam, pa je i za ovu predstavu odabrala mlade splitske glumce s kojima joj je zadovoljstvo raditi, i koje smatra dostojnima da preuzmu štafetu.

"Iako su Dvornik, Zdravka, Genda, Vidović, cijela ta jedna plejada glumaca, generacija koja je bila briljantna i puno toga dala, a ja sam imala tu sreću da sam mogla raditi s nekima od njih i upijati njihov odnos prema kazalištu, smjene generacija mora biti.... Ja se u svojim predstavama uvijek trudim dati šansu mladima. S Akademije izlaze krasni mladi glumci, mali Donat Zeko koji igra u novoj predstavi iznenađuje svojim izuzetnim talentom...Marko Petrić je već na drugoj godini Akademije igrao ulogu u mojoj predstavi", potkrepljuje svoj iskaz Delmestre koja smatra da je toliki broj glumačkih Akademija zločin prema mladim ljudima.

"U jednoj tako maloj zemlji kao što je Hrvatska, toliko kazališne i filmske produkcije nema za sve njih," zaključuje Delmestre i poziva sugrađane da dođu pogledati predstavu Čovik zvir i kripost, "u kojoj se trude napraviti komediju ljubavnih odnosa, koja nije samo komedija". 

Osim rada u splitskom HNK, Delmestre je režirala 30-ak predstava u inozemstvu, a kontinuirano radi i u Sloveniji uz koju veže samo pozitivna iskustva. Prije kazališta profesionalno se bavila tenisom, koji ju je i odveo na studij tehnologije komunikacija u Floridu, gdje je diplomirala 1982, a kasnije završila i kazališnu režiju. Za životom u Americi ne žali:

"Ovo u što se danas pretvorila Amerika nije ona Amerika za koju vežem svoja sjećanja, prije svega za New York, grad u kojem sam često boravila."

Ono što je povezuje s kolegama s kojima je ostvarila dugogodišnju suradnju, je ogromna posvećenost radu:

"Još u svojim počecima kao sportašica sam navikla na ogroman rad, trening i disciplinu... Nije bilo zabave, samo učenje, trening, pa opet učenje i nadogradnja sebe. Od malena sam imala velike radne navike...Ne znam je l' to ponekad na vlastitu štetu, ali nikad se nisam znala odmarati, pa čak i danas osjećam grižnju savjesti ako u jednom danu nešto novo ne naučim", priznaje Delmestre.

Antonija Šitum 

Reci što misliš!