Jedan od najboljih, ako ne i najbolji strip scenarist svih vremena, autor "Čuvara" i "V for vendette", danas slavi 64. rođendan. Iako mu to mnogi osporavaju, Alan Moore spada među najbolje živuće britanske književnike. Ovo je priča o njemu.

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/otvoreno.hr

 

 

On je mistik, nekromant i coprnjak duge pravoslavne brade kao u pustinjaka i luđačkog pogleda kakav imaju članovi Mansonove obitelji. On je hipi divljak i anarhist, a maska heroja iz njegovog stripa postala je simbolom borbe za internetsku slobodu.

Večer uoči rezultata Brexita, odjeven u fašističkog mandrila izašao je pred novinare i iznio svoj Mandrilfest. Njegovo ime je Alan Moore i najbolji je strip scenarist u povijesti devete umjetnosti. Za DC napisao je neke od najboljih epizoda Supermana i Batmana, a njegovi autorski stripovi poput "Čuvara", "Iz pakla" i "V for Vendette" sasvim se zasluženo smatraju remek djelima. Čudesni svjetovi Alana Moorea intrigiraju jer u svima bliskoj formi stripa, otvaraju mnoge političke i metafizičke teme, a u svojim je djelima proročki predvidio budućnost svijeta- konzumerizam, fašizam pod maskom liberalizma, tendencije razvijenih država da kontroliraju pojedinca i sumrak suvremene kulture.

 

A post shared by V For Vendetta (@vendetta_official) on

 

Alan Moore proslavit će svoj 64. rođendan u Northamptonu, industrijskom gradiću na jugoistoku Engleske gdje je 1953. rođen u proleterskoj obitelji. Alan Moore čitava života ostao je vezan za svoj rodni grad i on mu je služio kao inspiracija za brojne radove, između ostaloga i za prvi roman „Glas vatre“ te najnoviji roman "Jeruzalem" koji je izašao lani.

-Počeo sam život u mjestu zvanom Jazbina, najstarijem i najsiromašnijem kvartu Northamptona. Tamo su živjele ruralne obitelji koje su došle raditi u tvornicama za vrijeme Industrijske revolucije. Bilo je to turobno područje, a mnoge obitelji živjele su u incestu. Čak su i njihovi psi imali identičnu zečju usnu kao oni - prisjeća se djetinjstva Moore u sjajnom biografskom dokumentarcu "Krajolik uma Alana Moorea". Jedini bijeg od sive svakodnevice bile su mu priče iz mitologije i stripovi o superherojima koje je gutao u velikim količinama.

 

 

-Stripovi su bili neodvojivi od radničke klase. Bili su kao rahitis, nešto što si jednostavno imao. Pročitao sam sve britanske stripove. Većinom su bili o djeci iz niže klase koje su njihovi učitelji i roditelji zbog neposluha tukli po guzi. Vrlo čudna fiksacija strip autora mog djetinjstva. Kad sam imao sedam, pročitao sam prvi američki strip jarkih boja, o superherojima. S dvanaest sam već sve znao o autorima, crtačima i mogao sam kritički raspoznati dobru priču od one loše- objašnjava. Zbog izvrsnog uspjeha u osnovnoj školi, uspio je dobiti mogućnost upisa u najbolju srednju u gradu. Susret s novom sredinom bio mu je šokantan.

-Nazovite me naivnim, ali kada sam krenuo u srednju, tek onda sam shvatio da postoje i druge klase osim moje. Prije toga mislio sam da postoje samo ljudi kao što je moja obitelj. I Kraljica. Nisam imao pojma da između te dvije krajnosti postoje razni nivoi čovječanstva- govori Moore kojem se nova škola nije nimalo svidjela jer su pripadnici srednje klase bili bolje obrazovani od njega pa više nije bio najbolji učenik što je bio 'velik udarac za njegov ego'.

 

Skriveni kurikulim 

S nepunih sedamnaest izbačen je zbog koketiranja sa psihodelicima ('bio sam najnesposobniji diler LSD-a ikad'), a i dan danas vjeruje da u školama postoji 'skriveni kurikulum' koji djecu uči poslušnosti i monotoniji.

-Shvatio sam da nemam akademsku budućnost i nisam htio igrati tu igru ako u njoj ne mogu pobijediti - iskren je Moore koji nakon odlaska iz škole osniva fanzin Embryo i umjetničku grupu Northampton Arts Lab. Ravnatelja škole Moore je toliko razljutio da je pisao svim fakultetima na koje se kanio prijaviti da ga ni pod koju cijenu ne upišu jer bi imao katastrofalno loš utjecaj na ostale kolege. Isto je učinio sa svim iole normalnim poslodavcima u Northamptonu pa je Moore bio osuđen na najgore poslove kao što je pranje zahoda u hotelu i deranje kože u lokalnoj klaonici.

-Ta klaonica je jedno od najdepresivnijih mjesta na kojima sam ikad bio. Neveselu rutinu razbijali smo mračnim humorom. Gađali smo jedni druge testisima tek oderanih životinja da nam vrijeme brže prođe- naturalističan je Moore koji je negdje u to doba postao vegetarijanac. Međutim, ostao je i bez tog posla jer je uhvaćen kako puši travu za vrijeme pauze. Nakon toga, okušao se u pisanju.

 

 

-Napuštanje posla da postanem pisac bio je Ludin skok. No, sve važno u našim životima započinje jednim takvim skokom. Da bismo uspjeli, moramo ostaviti po strani strah od neuspjeha i želju za uspjehom. Mora se skočiti čisto, bez želje i bez straha jer su one odluke koje donesemo tako, bez žudnje za rezultatom, najvažnije u životu- mudruje Moore o kvantnom skoku koji mu se itekako isplatio. Nakon početnih uspjeha u britanskom Doctor Who i 2000 AD, uslijedile su prve nagrade.

-Nagrade su privukle Amerikance jer oni misle da je svaka nagrada Oscar, a zaboravljaju da strip nagrade izglasava 30 ljudi u anoracima i s užasavajućim društvenim životom. Ameri su zaključili da, ako sam nagrađivan, mora da sam engleski genije pa su me dovukli u Ameriku- zafrkava se Moore. Prvi posao preko bare, za DC bio mu je rad na serijalu "Swamp things", hororu koji se slabo prodavao. Zahvaljujući tome što je žanr horora kombinirao sa stvarnim problemom zagađenja okoliša, uspio je oživjeti serijal i izboriti se da mu DC dozvoli da radi ono što želi.

 

Engleski genije 

Crtača Davida Gibbonsa upoznao je dok su radili Supermana, a njihova suradnja rezultirala je 1985. "Čuvarima", sjajnom satirom superherojskog žanra i hladnoratovske politike.

-Karijera mi je procvala ranih 80-ih kada su vremena postala oblačna u političkom smislu. Čitav slobodni svijet s užasom je gledao uspon desne koalicije fuk prijatelja Margareth Thatcher i Ronalda Reagana. Paralelno, fašizam se mogao vidjeti na britanskim ulicama s Nacionalnom frontom na čelu. Zbog toga sam odlučio napisati priču smještenu u budućnost. Sve distopijske priče događaju se u budućnosti, no govore o vremenu u kojem su nastale - opisuje nastanak "Čuvara", ali i njegovog najpoznatijeg i najrazvikanijeg stripa "V for Vendetta" koji je smješten u policijsku državu daleke budućnosti godine 1997. gdje se heroj pod maskom Guya Fawkesa, revolucionara kojeg mnogi u Britaniji smatraju 'posljednjim poštenim čovjekom koji je ušao u Parlament', bori protiv fašizma.

-Da opišem fašizam te države, dugo sam tražio pravo izražajno sredstvo koje bi čitatelje uvjerio koliko je život u takvoj državi grozan pa sam došao na ideju da postavim sigurnosne kamere u svakoj ulici i na svakom trgu. Time sam dobro predstavio fašizam na djelu, a svidjelo se i čitateljima. Čini se kako su predstavnici britanske vlade isto pročitali "V" i odlučili da su kamere na svakom uglu baš ono što Britaniji treba- zajedljiv je uvijek sarkastičan Moore koji nije nimalo zadovoljan filmskim ekranizacijama svojih radova, a odbio je čak i Terryja Gilliama koji je namjeravao snimiti "Čuvare". čuvare je sasvim solidno snimio Zack Snyder 2009. HBO je najavio kako radi istoimenu seriju čija je premijera zakazana za 2009. 

 

 

-"V for Vendetta“ napisao sam prvenstveno o anarhizmu i fašizmu. Te dvije riječi se u filmu nigdje ne spominju pa se sve pretvorilo u lošu parabolu Busheve ere koju su snimili ljudi nesposobni da osmisle vlastitu satiru. Mislio sam da su ljudi naučili da ekraniziranje mojih ideja protiv moje volje rezultira poplavom anarhista koji kao stampedo jure pozornicom svijeta odjeveni kao glavni junak "V for Vendette", no prevario sam se - rekao je u jednom intervjuu Moore koji ne gaji simpatije prema Hollywoodu, ali podržava Anonimuse. Nakon planetarnog uspjeha "Čuvara" i "V for Vendette" povukao se iz javnog života natrag u svoj rodni grad.

-Postao sam celebrity, a to nisam imao namjeru biti. Mladom čovjeku koji napiše knjigu, snimi ploču ili nacrta strip trube da je genijalan sve dok ovaj u to ne povjeruje pa završi kao predozirano truplo izbačeno na obalama stranica tabloida. Celebovi su industrija. Medijski moguli ih trebaju jer im pune stranice novina i gostuju u emisijama. Kako stari brzo izgore, stalno im trebaju novi. Nisam htio biti dio tog procesa - govori o svom povlačenju kojem je kumovao i razlaz s DC-em zbog autorskih prava. Nakon povratka u Britaniju sa ženom Phyllis i njihovom zajedničkom ljubavnicom Deborah Delano osniva vlastitu izdavačku kuću Mad Love. Prva publikacija bio je strip almanah AARGH i izrugivao se Thatcheričinoj klauzuli 28, donesenoj kako bi zaustavila razvoj homoseksualizma kod mladih. U tom periodu napisao je i "Na svjetlu dana", crtani roman o mutnim poslovima CIA-e. Od tada, kaže, prezire teoretičare zavjere.

 

Teoretičari zavjere su paranoidni klaunovi

- Ono što sam naučio iz veoma zastrašujućeg istraživanja za taj scenarij je da uistinu postoji zavjera, zapravo brojne zavjere. Lutkari svih njih su paranoidni klaunovi ćevapastih prstiju. Teoretičari vjeruju u svoje zavjere jer im je tako ugodnije. Židovska bankarska zavjera, sinji vanzemaljci, gmazovi od dvanaest stopa iz druge dimenzije... Nitko od njih nema kontrolu. Istina je puno strašnija. Nitko nema kontrolu. Svijet je kaotičan i bez kormilara- kaže Moore kojeg negdje u tom periodu ostavlja žena i bježi s njihovom ljubavnicom Deborah. Moore se tada zbližava sa strip crtačicom Melindom Gebbing koja će mu kasnije postati ženom i s njom radi erotski strip "Izgubljene djevojke" o Alisi iz Zemlje Čudesa, Wendy iz Petra Pana i Dorothy iz Oza koje se sastaju uoči Prvog svjetskog rata te izmjenjuju svoja prljava seksualna iskustva.

- Teško je pisati dobru pornografiju jer je to penis-glava odnos. Ako je štivo odveć pametno, sva krv odlazi u mozak i nema erekcije, a ako je odveć seksualna, napalit će previše pa će izostati uvid u njenu estetsku vrijednost- izjavio je o ovom projektu s kojim je ušao u četrdesetu. Na dan tog okruglog rođendana, objavio je prijateljima da je postao- čarobnjak.

 

 

-Umjesto da normalno prođem kroz krizu srednjih godina, odlučio sam prestraviti svoje prijatelje i objaviti im da sam postao magičar. No, to sam oduvijek i bio. Magija je umjetnost i umjetnost je magija. Baš kao i magija, umjetnost je znanost manipuliranja simbolima kako bi se postigle promjene u svijesti i zbog toga je umjetnik u suvremenom svijetu najbliže onome što su šamani bili u prošlosti. Oni vješti s riječima oduvijek su bili jači od čarobnjaka. Čarobnjakove moći sastoje se od bacanja kletvi, no bard te može uništiti puno jačim oružjem- satirom. Ako je satira pametna, onda preživi zub vremena pa ti se ljudi smiju još stoljećima nakon što si umro- kaže Moore čija satira suvremenog svijeta, već desetljećima odgaja brojne zaljubljenike u devetu umjetnost.

Mia Mitrović

(originalno objavljeno u tjedniku Express, studeni 2016.) 

Reci što misliš!