U svojoj kolumni, Višeslav Raos, docent na Odsjeku za komparativnu politiku Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, komentirat će za Otvorano friška zbivanja u zemlji i svijetu

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/otvoreno.hr


Bliži nam se godišnjica pobjede Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima. Ono što bi Amerikanci trebali napraviti, ali i mi u Hrvatskoj također, je da napokon maknemo fokus tumačenja Trumpa s njegova privatnog života i obratimo više pažnje na unutarnje poteze koje vuče

Trump odudara od svih američkih predsjednika koje smo dosad imali prilike vidjeti, no isto tako nije ni prvi osebujni predsjednik u Bijeloj kući. I njegovim atipičnim prethodnicima znalo se dogoditi da ih administracija pojede ili kooptira. Danas je ta administracija u potpunom kaosu, što zbog nespremnosti na ovakvu situaciju, što zbog ljudi koje je doveo. 

Po prvi puta u novijoj povijesti, ni Kongres, ni Trumpovi partneri, a ni sam predsjednik Trump ne zna u kojem smjeru Amerika ide. To je zbunjujuće i potencijalno opasno, ali iz perspektive Pekinga i Moskve - veoma dobrodošlo. 

Svijet danas ne zna što Washington misli. Prije je bilo obrnuto. Dobro su se znali stavovi Washingtona, a ono što dolazi iz, recimo, Europske unije nije bilo jasno jer se nije znalo je li u pitanju stav Bruxellesa, Berlina, Pariza... 

 

Brexit gori od razvoda

Stav Londona i Bruxellesa nakon rezultata britanskog referenduma u početku je bio sličan. Tvrdili su da se volja birača treba poštovati te krenuli u proces 'brakorazvodne parnice'. No danas, godinu i pol kasnije, vlada Therese May pušta 'probne balone' za prekid provedbe Brexita. Ni London, a ni Bruxelles ne znaju kako rasplesti situaciju jer pravnih mehanizama nema. 

Theresa May trebala je biti osoba koja će provesti Brexit. Izbore je dobila  zbog nezadovoljstva dijela birača Europskom unijom. No, izgleda da će morati žrtvovati sebe. Idealno bi joj bilo da kaže 'dragi Briti, pokušala sam, ali to nije moguće'. Ne znamo hoće li dati ostavku, prijevremeni izbori nisu uobičajeni za Britaniju. 

Na izborima u Njemačkoj pobijedila je Jamaka koalicija. Mediji su je prozvali su tako zbog boja stranaka koje ju čine; crne, žute i zelene (CDU, FPD i Zeleni). Njemačka će do kraja godine sastaviti vladu, no pitanje je kako će to izgledati u saveznim pokrainama, a drugo u samoj vladi. Zeleni se osjećaju kao ravnopravni partneri i imaju svoje zahtjeve, dok liberali traže ministarstvo financija, a pitanje je hoće li ga dobiti. Jamajka-koaliciju čine različite stranke s različitim programima. Liberali su, kao i demokršćani, kritični prema imigrantima, zeleni nisu. I sami demokršćani imaju problema unutar redova još od krize u Grčkoj. Stoga nije još sasvim jasno kako će se Njemačka postaviti oko Brexita.

I mladi francuski predsjednik Emmanuel Macron je ambiciozan i pun ideja, ali mogao bi se nasukati na realnost francuske unutarnje politike. Njegova ekonomska politika jako je liberalna, slično kao i politika novoizabranog austrijskog premijera Sebastiana Kurza. 

Zanimljivi će u Austriji biti i njegovi pregovori sa Slobodarskom strankom Austrije, koja je na njemačkim izborima pružila snažnu potporu AFD-u. Te dvije stranke jako su slične, ne samo radikalno desnim programom, već i vizualnim identitetom. AFD je zapravo kopija Slobodarske stranke Austrije. 

Usput, mislim da ne treba paničariti oko ulaska AFD-a u njemački parlament. On je znakovit, no za njih je na državnoj razini ipak glasala manjina glasača. Divljanje europske desnice smirio je izbor Macrona u Francuskoj, no sve je evidentnije da će u Njemačkoj Angela Merkel morati ponovno pridobiti glasove desnih birača koji su svoje povjerenje na ovim izborima poklonili AFD-u. 

U Češkoj je izbore dobio Andrej Babiš. On je nezasluženo dobio nadimak 'češki Trump'. S obzirom na poslovni background, više je Ivica Todorić nego Trump. Obogatio se na poljoprivrednom biznisu, a za razliku od Trumpa, ekonomski je u centru, a njegova stranka, ANO, u Europskom parlamentu članica je europskih liberala.

 

Veliki digitalni kineski zid i saudijski skok naprijed

Kina je dobila novo, staro vodstvo. Igra na kontinuitet i pogrešno bi bilo očekivati unutarnju reformu. Nije još spremna za to, a i ne treba joj. U međuvremenu, podigla je  veliki digitalni kineski zid. Google u dogovoru s kineskom vladom svjesno cenzurira sadržaj, a vladini agenti usmjeravaju rasprave na društvenim mrežama i forumima tako da budu povoljne za kinesku vladu. Usprkos otvaranju i odmaku od maoizma, ne smijemo zaboraviti da je Kina i dalje jednopartijska diktatura

Stoga me zabavljaju, ali i zabrinjavaju kritičari na zapadu koji rješenje problema traže u kineskom ili ruskom modelu. To je pogrešno. I Kina i Rusija imaju zanimljivu povijest, kulturu i gastronomiju, ali zasigurno ne nude ekonomska i politička rješenja kakva bi bila moguća uvesti u zapadne demokracije.  

Na Bliskome istoku događa se jedan zanimljivi moment. Saudijska Arabija počinje se modernizirati. Kraljevska obitelj shvatila je da su pustili duha iz boce i da su inspirirali svjetski terorizam toleriranjem radikalnog islama. Saudijska Arabija trenutno traži novi put. Pitanje je koliko je to iskreno. A možda je i kasno. Saudijski šeik i njegova obitelj u ovakvoj situaciji također mogu ostati bez glave, a zemlju preuzeti fundamentalisti pod izlikom da je dinastija izdala islam

Bliski istok po prvi puta nakon Drugog svjetskog rata postaje područje na kojem ne dominiraju Sjedinjene američke države, već Rusija. Rusi su umalo dobili rat u Siriji, surađuje s Iranom, dok SAD više nije toliko blizak sa Saudijskom Arabijom. Saudijski šeik nedavno je čak i posjetio Putina što je donedavno bilo gotovo nemoguće. I dok se situacija u Siriji polako stabilizira, Iran i Saudijska Arabija polako ulaze u duel za preuzimanje dominacije nad regijom. 

 

Hrvati, Rusi, Ameri, euri

Naš najveći problem kod kuće svakako je afera Agrokor. Ruski Sberbank namjerno je puno toga riskirao kako bi preuzeo koncern. Rusi godinama žele uči u energetski biznis s Hrvatskom, no to im zbog američkog utjecaja ne uspijeva.

Najzanimljivije oko Agrokora po mom mišljenju, nije konačan pad dinastije Todorić, već njihov odnos s političkim elitama. Agrokor nikada nije poslovao pod istim uvjetima kao ostali i to je poražavajuća činjenica. U zemlji gdje svi ne mogu poslovati pod istim uvjetima, ne možemo govoriti o slobodnom tržištu, a ni o uređenom društvu

Koliko pratim Todorićev blog i čitavu situaciju, čini mi se da on smatra da je svojim djelovanjem zadužio državu te da bi država trebala njemu pomoći kada je on u problemima. Njegov slučaj sličan je Sanaderovom. Doživio je svoj krah, ostali su se izvukli. Situacija je sad identična. Ne treba zaboraviti da Todorići nisu jedini krivci za situaciju u Agrokoru. 

Što se tiče uvođenja eura, tu treba naglasiti dva momenta. Iz perspektive građana, u eurozonu je trebalo uči prekjučer. No poučeni grčkim iskustvom, valja biti na oprezu. Ako odmah uđemo u eurozonu, s obzirom na našu slabu, odnosno nikakvu fiskalnu disciplinu, grčki scenarij u Hrvatskoj nije nemoguć. 

Krediti i financiranje svih sektora će pojeftiniti zbog činjenice da imamo euro, što bi moglo uzrokovati novi val zaduživanja. Velike koristi osjetit će i turistički sektor.  Nacionalna valuta nije nešto čemu bi trebali pristupati emotivno. Glavno pitanje je može li to naše gospodarstvo izdržati i je li to održivo. Problem Europske unije je kako primijeniti istu valutu na dijametralno različite ekonomije. Sjevernjacima smeta što moraju izdvajati za siromašnije, dok se južnjaci ljute zbog pretjeranih mjera štednje. Iz takvog diskursa rađaju se s jedne strane teza o 'lijenim Grcima' i transparent Angele Merkel s hitlerskim brčićima.

Uvođenje eura iz perspektive građana dobra je stvar, no iz perspektive gospodarstva ne nužno, pogotovo zbog rasipničkog mentaliteta. Postojanje HNB-a izgubit će na važnosti jer više neće moći provoditi ono što bi političari na vlasti htjeli. Ponavljam, oko valute ne treba biti emotivan. Emotivnost bi trebala biti rezervirana za privatnu sferu. Ako budemo emotivni oko valute, nećemo daleko dospjeti. 

Višeslav Raos, docent na Odsjeku za komparativnu politiku, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu 

 

 

 

 

Reci što misliš!