Kolumnist Otvorenog, politolog Višeslav Raos o presudi Mladiću, rajskim papirima, Agrokoru, rusko-hrvatskim odnosima i poljskoj desnici

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/otvoreno.hr

 

Ovaj tjedan obilježit će presuda ratnom zločincu Ratku Mladiću. Presuda je bila očekivana, zato što je Madiću, za razliku od, recimo, Šešelja bilo lakše dokazati upletenost u zločine i kršenje ratnog i humanitarnog prava jer je, između ostalog, bio visoki časnik JNA.

Problematične su reakcije na presudu u Banjoj Luci, a one će se negativno odraziti na ionako loše odnose između Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Zanimljivo je primijetiti da su neki akteri, bitni u Srbiji 90-ih, počeli proces redefiniranja svog odnosa s prošlošću, na primjer Vuk Drašković i njegov Srpski pokret obnove koji predvodi taj trend.

Mi u Hrvatskoj ne bismo trebali presudu shvaćati odveć emotivno jer je ona, iz perspektive službenog Zagreba, očekivana. Smatram da zbog presude Mladiću ne bi trebalo doći do neke pretjerane nervoze. Čeka nas još presuda hrvatskoj šestorci koja bi mogla izazvati određene tenzije.

 

Hrvatski sportaši veliki su domoljubi, a ne plaćaju porez u domovini

U Hrvatskoj se dosta raspravlja i o lokaciji na kojoj se nalazi Ivica Todorić. Mnogi smatraju da je u London otišao zbog Brexita, no Europski uhidbeni nalog i dalje funkcionira. Zaboravljaju pri tome da su Ujedinjeno kraljevstvo i pripadajuće mu otočne državice, porezne oaze.

Indikativno je da, ako postoje financijske malverzacije oko Agrokora, odabrao baš londonsku adresu. To bi moglo značiti da su se za važan Agrokorov novac koristile financijske institucije iz poreznih oaza i off shore kompanije.

S tim je povezan i svjetski skandal s rajskim papirima iz kojih proizlazi da su mnoge ugledne kompanije i svjetski celebritiji dobrotvori (npr. Bono Vox) zamračivali svoj novac preko offshore kompanija kako bi izbjegli plaćanje poreza.

Porezne oaze teško je zatvoriti. Europska Unija do sada još nije zatvorila svoje, Cipar i Luksemburg. Bivši predsjednik Francuske François Hollande podigao je porez na dohodak i tada su brojne francuske zvijezde pobjegle u druge zemlje.

Zanimljivo je primijetiti kako gotovo nitko od hrvatskih sportaša, a većina ih slovi za velike domoljube, ne plaća porez u Hrvatskoj već su prijavljeni negdje drugdje, na primjer u Monaku.

S druge strane, hrvatskoj dijaspori se često zamjera da ne plaća porez u Hrvatskoj pa stoga ne bi trebala glasati. To nije sasvim točno. Većina njih u Hrvatskoj ima imovinu pa na njih plača, barem komunalnu naknadu. Ministar Marić nije odustao od poreza na nekretnine, nego ga odgodio pa će biti interesantno pratiti što će se događati s nekretninama dijaspore nakon njegova uvođenja.

 

Lex Agrokor morao je biti donesen

Afera s rajskim papirima negativno utječe na povjerenje građana u sustav i njegovu transparentnost. Ispalo je da su neki građani jednakiji od drugih. Jedna od najvećih vrijednosti liberalne demokracije je jednakost pred zakonom, ali sve više se čini da to nije baš tako pa građani polako gube povjerenje u sudstvo i u svoja vlastita građanska prava. S najviših instanci dolaze savjeti u stilu 'snađi se, druže'. Čak je i predsjednik Trump izjavio nešto slično kada su ga pitali za porez i još uvijek odbija pokazati svoju poreznu karticu.

U SAD-u te stvari nisu obavezujuće, ali u Hrvatskoj je situacija ipak nešto transparentnija jer smo na zahtjev Europske Unije usvojili zakon o financiranju kampanja koje mora biti javno. I dalje ima muljanja, no manje nego prije. Još uvijek nije transparentno koga je sve i kako financirao Agrokor. Svi sazivi Vlada štitili su i pogodovali Agrokoru, ne nužno na ilegalan način, ali politički dvojben.

Neki smatraju da je kriza u Agrokoru dobra za Hrvatsku, jer ćemo se najzad suočiti sa svim manjkavostima našeg ekonomskog modela razvoja. Valja se suočiti i s manjkavošću modela političkog upravljanja, sistemskom korupcijom u puno širem smislu. Izvršna vlast sve mora tretirati jednako. U tome se slažu i lijevi i desni. Država ne smije odlučivati tko će uspjeti, a tko propasti.

Lex Agrokor morao je biti donesen. Ne bi bio potreban da je postupanje države prema Agrokoru bilo drugačije, ali sada je sve too big to fail. Premijeru Plenkoviću možemo dati za pravo kada kaže da je bolje ovo nego stečaj pa bail out jer bi u tom slučaju građani svojim novcem plaćali grijehe Agrokora. Da je situacija obrnuta i da je SDP na vlasti, Lex Agrokor bi bio izglasan, a HDZ bi ih optuživao za veleizdaju.

 

Prema Moskvi se valja postaviti sa skepsom

Nedavno su mediji izvijestili o nenadanom posjetu ruskog veleposlanika Anvara Azimova Vladi RH. Razlog njegova dolaska sigurno je Agrokor. Sberbank, jedan od Agrokorovih najkontroverznijih vjerovnika, privatna je banka samo na papiru.

Ruska diplomacija djeluje drugačije od diplomacija ostalih zemalja i drugačije promatra stvari. Iz svog kuta gledanja, Rusi smatraju Hrvatsku glavnim i odgovornim krivcem za sve što se događa u Agrokoru jer njime trenutno upravlja Vladin povjerenik Ante Ramljak.

Predsjednici Sberbanke i ranije su slali signale hrvatskoj vladi da im podmiri dugove, no to se neće dogoditi. Ruse dodatno iritira odbijanje i ove Vlade da ostvari rusko-hrvatsko energetsko partnerstvo. Sada preko veleposlanika vrše pritisak na Vladu zbog Agrokora koji im duguje velik novac.

Ruski veleposlanik često pokušava dati do znanja da je Rusija velika zemlja koja zaslužuje bolji tretman u Hrvatskoj nego što ga ima. Nedavno se ukazao javnosti u paradnoj uniformi prepunoj činova i odlikovanja. Time je poslao poruku da bi rusko-hrvatski odnosi trebali biti drugačiji i da bi se Hrvatska prema Rusiji trebala odnositi s više poštovanja.

Ruse iritira hrvatsko partnerstvo s SAD. Više bi im ogovaralo da balansiramo između obje sile kao što to radi Srbija, a takvog odnosa nije bilo čak ni za vrijeme predsjednika Mesića koji je imao najviše razumijevanja za Ruse.

Prema svemu što dolazi iz Moskve, politički se treba postaviti s određenom dozom skepse. Nisam siguran da je sve što je dolazilo iz Moskve za Hrvatsku uvijek bilo dobro. Doduše, zaletavanje s podrškom Ukraini nije nam trebalo. Valja razlikovati Krim od Donjecka i Luganska. Krim je stari ruski teritorij, a ove dvije regije drže se namjerno nestabilnima jer ni jedna država koja ne kontrolira cjelokupni teritorij ne može ući u NATO savez. Rusiji nije bila namjera okupirati Ukrainu nego NATO savezu pokazati mišiće.

Ukrajinsko – ruski odnosi isprepleteni su poviješću udruživanja u zajedničke države, baš kao kastiljanski i katalonski ili srpsko-crnogorski. Iako se čini da nije bilo fer da hrvatska Vlada stane u obranu Španjolske, realno politički to je bilo mudro. Svaka zemlja gleda svoje interese, a u hrvatskom interesu je stabilna Europa.

 

Poljska desnica nije toliko zabrinjavajuća kao mađarska

U Europi pak, ništa novo. I dalje se čeka rasplet postkoaliranja u Njemačkoj. Marcon je u međuvremenu izgubio dio početnog žara i sada mu pada popularnost. Poljskom marširaju desničari, no usprkos svemu, ne bi ih trebalo smatrati nekom opasnošću jer je poljska desničarska vlada prilično nestabilna, za razliku od Mađarske.

Mađarska je od svih zemalja Europske Unije otišla najdalje u procesu odmaka od liberalne demokracije. Ono što smo vidjeli u maršu desničara jest zastrašujuće, no poljska vlada vrlo lako može izgubiti na sljedećim izborima. U Mađarskoj pak, Orban i FIDES puno su čvršći u poziciji moći. Orban čak nema ni ujedinjenu oporbu.

Poljska je trenutno jedina europska zemlja koja u parlamentu nema niti jednu lijevu stranku. Bez obzira na to što poljska vlada napinje mišiće čim joj se za to ukaže prilika, oni mogu izgubiti izbore, a vlast u Poljskoj preuzeti građanska platforma. Predsjednik Europskog vijeća, Donald Tusk također je mogući vođa oporbe. Njegova stranka je u blagom desnom centru, dok je PIS (Pravo i pravda) otvoreno nacionalistički.

PIS je izbore dobio jer su obećavali lustraciju sudstva koje je po njima još uvijek u službi prošlog režima. Argument im je dvojben jer je prosječna dob sudaca i pravnika u Poljskoj među najnižima u Europi.

Višeslav Raos, docent na Odsjeku za komparativnu politiku, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu 

Reci što misliš!