Što zapravo žele žene, a što muškarci pita se uspješna doktorica, redateljica i spisateljica kratkih priča u našoj novoj rubrici "Žene koje trče s kunama"

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/otvoreno.hr


U današnje vrijeme kad se žene relativno kasno udaju i rijetke od onih visokoobrazovanih uopće rađaju, uzimanje muževog prezimena vrsta je autogola ili intelektualno karijernih karmina. Uz svečanost vjenčanja, predaje se vječnosti ta sintagma imena i djevojačkog prezimena žene koja se udaje, zauvijek bacajući u zaborav napisane znanstvene članke, diplome i pojavnost u internetskom pretraživanju.

Da, postojat će to ime, ali osoba iza toga, nakon udaje regredira prema ponovnom početku izgradnje identiteta, koji se se ovaj put gradi iz obiteljskih temelja. Kad opremi djecu i muža, neka krene na umjetničku kreaciju.

 

'Daj da ja moment'

Poznata umjetnica Marina Abramović tvrdi sličnu stvar u pogledu teme djece i braka, da je dijete ubojstvo za umjetničku kreaciju žene. Muškarci to znaju. Zato a priori biraju žene bez karijernih i umjetničkih ambicija ili ih pokušavaju svesti na zajednički nazivnik njezinih malih gluposti i igrarija, sviranja kurcu. Rijetki su oni koji rastu sa svojom ženom.

I još jedna, možda najvažnija stvar. Valja naučiti prepoznati “daj da ja moment”, bilo od strane muškog kolege, šefa ili partnera kad se ponudi da napravi stvar koju vi suvereno možete sami, a ponešto je komplicirana i zahtijeva vještinu i znanje da se obavi, i ustrajnost ponovnog obavljanja kako se ne bi izgubila rutina. To ne dopuštajte. Ako ste supruga, vozite auto. Ako ste kolegica, vi obavite zadatak. Ako ste podređena, tražite drugi posao na prve naznake “daj da ja” momenta jer će vas pristajanje na taj moment koštati gubitka samouvjerenosti i na koncu suverenosti i slobode.

Kao rezultat popularnog internetskog pitanja “why men pull away”, odnosno zašto se muškarci povlače iz naizgled stabilnih veza s obećavajućom budućnosti, u trenutku kad žena misli da je pronašla muškarca svojeg života, odgovor se nalazi u gubitku interesa s muške strane uzrokovanom osjećajem da im samostalna žena uzima prostor za djelovanje spasitelja, gospodara situacije.

 

Parenje ptica grabljivica 

Osvrnimo se na primjer iz biologije, parenje divljih ptica grabežljivica u zatočeništvu. Ako ženka sokola ne vidi svog mužjaka u akciji lova, ona neće dopustiti parenje. Iako nemogućnost lova neće utjecati na njegov libido, kao kod muškarca, definitivno će utjecati na libido ženke promatračice.

Ako muškarac ne može pokazati svoju snagu jer ga žena pobjeđuje na svim poljima definitivno dolazi do impotencije i manjka interesa i to s njegove strane te će pokušati pokazati svoju snagu nekoj drugoj ženi. Za razliku od ptica, žena će nažalost htjeti ponekad i slabijeg muškarca, ali njegovom mentalnom sklopu vjerojatno neće odgovarati takva hijerarhija.

A uzrok tom globalnom trendu treba tražiti u promjeni paradigme patrijarhalnog društva u ono podijeljenih uloga gdje još nije sasvim iščezao taj duh prošlosti pa nikome više nije jasno kako da se ravnopravnost spolova provede u djelo.

No, nije rijetkost da muškarci odbijaju svoje fiziološki primjerenije uloge, kao što je npr. fizička pomoć u poslovima koji zahtijevaju fizičku snagu, vadeći se upravo na ravnopravnost spolova.

 

Kako sam naučila biti muškarac

Kako sam od malena živjela u staroj gradskoj jezgri na visokom katu, pomalo sam bila pod staklenim zvonom i rijetko sam se družila s dječacima, čak debelo nakon izmaka adolescencije. Imam brata starijeg cijelo desetljeće, pa sam se nekako uvijek ugledala na njega. Što on to i ja. On ide u muzičku, idem i ja, on odabire najbolju moguću srednju školu, neću ni ja niže od toga.

On upisuje i završava biotehnološki fakultet i postaje doktor, slijedim ga jer unatoč umjetničkim porivima, osjećam da moram znati sve što znade i on. Već sad sigurno pomišljate da sam zaljubljena u svog brata. Nisam, on mi je bio muški uzor, ali i najveći saveznik u djetinjstvu. On je krčio taj put uspjeha i karijere i zaljučila sam da je najbolje slijediti taj friško pregaženi šaš.

U međuvremenu sam upoznavala razne muškarce od kojih nijedan nikad nije trčao za mnom osim onih za koje nisam imala apsolutno nikakav interes. Puno sam vremena provela razmišljajući zašto je tome tako i kako to mogu promijeniti. Bližim se četrdesetoj godini života, još uvijek nemam životnog partnera i sve što sam zaključila jest da sam se oko svega trudila osim oko traženja partnera, što nas u televizijskim bajkama i kroz medijsku kulturu uče da bi trebalo doći samo po sebi.

Muškarci s kojima sam bila često su se divili mojoj upornosti u učenju, radu i umjetničkoj kreaciji, a ja bih pak njih dobro proučila i ako bi mi se svidjeli, najčešće mi se sviđao i njihov životni poziv i htjela sam biti kao oni ili bolja. Nastavljala sam rano naučenu bratsku kompeticiju, i danas vidim da je to možda najveći faktor zašto nisam zadržala nijednog životnog partnera.

Moje ponašanje potpune predanosti nalik robovskoj bilo je pomiješano s neskrivenom ambicijom da budem poput njih. Nakon cjeloživotnog obrazovanja, nekoliko profesija koje sam stekla, i dan danas sam spremna na koljenima prati kuhinjski pod samo da bi me netko redovito, vjerno i strastveno uzimao straga na tom istom kuhinjskom podu.

Ana Honda



 

 

Reci što misliš!