Gust adventski raspored prošetao je Miljenka Mitrovića od advenstkih kućica, Baltazara i Gavelle do Dežele. Oženio je usput Ivu Gregurevića, utješio Ornelu Višticu i pomazio Medu Pogorelića.

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/otvoreno.hr

 

Ponedjeljak, 18.12.

Malo iza ponoći eto me iz HNK s fešte nacionalnih prvaka Alme, Gorana i Dragana eto me u Gavellu koja je otprla lesu za tek rođenog Tina Detelića. Otvori mali birtiju, iako je tek počeo konzumirati majčino mlijeko. No, s njegovim veselim tatom, poznatim glumcem Filipom i moćnim glumačkim snagama Kerempuha konzumiralo se dosta alkohola. Svaka čast Filipu koji usprkos velikim obavezama na probama, predstavama, snimanjima, stigne i popravljati očajnu demografsku sliku Lijepe naše. Apeliram na Duška Ljuštinu da podigne plaću mladom glumcu i stimulira ga za nove demografske pothvate.

 

Utorak, 19.12.

U Nami s Agom kupujem geometrijski pribor kad odjednom meškoljenje među muškom populacijom. Prekrasna Danijela Pintarić u raskošnom izdanju mamila je uzdahe proždrljivaca. Kušnem je uz njihove zavidne poglede i primijetim malo veći trbuščić.

-Čekam curicu. Termin je 29 travnja.

-Još pjevaš?

- Odradila sam Byrona u Komediji, a kako trbuh brzo raste više neću stati u kostime. To znači predah do poroda - cvrkutala je veselo Komedijina prvakinja, a ja po svom starom običaju dodam jedno glupo pitanje:

-Kad si se udala ?

-Pa zar se moram udavati da bih imala dijete? - poklopi me protupitanjem i zanjiše se zanosno put izlaza na zadovoljstvo muške populacije.


Srijeda, 20.12.

Ornela Vištica očito je u emotivnim problemima. Piše na fejsu:

-Zamolila bih sve prijatelje, novinare i poznanike da me ne pitaju ništa za moj privatni život. Istina je da prolazim kroz najteže razdoblje dosad. Vrijeme bolnih i teških odluka, vjerujem i ispravnih. Hvala svima onima koji su uvijek uz mene.

Lajkali su objavu njeni prijatelji i dijelili savjete. Kolega glumac Luka Petrušić je iznenađen:

-Kaj se događa ? Odgovori...

Šiško joj savjetuje da se mane rastavljenih foliranata "k tome bezveznjaka". Savjetodavac svojoj Ornelici je i naš Čošica pa Minja Majurec, Suzi Josipović -Redžepagić pa sam i ja zakačio jedan kratki polupametni:

-Odbaci sve savjete i poslušaj svoj herc !

 

Četvrtak, 21.12.

U Deželi kod Slaveka Omerza, Bojana Sušina i Romana Matijašića po vino za blagdane.

-Ova godina jedna je od najboljih , bar kad su božanski gutljaji u pitanju - tvrde poznati vinari.

Bivši šef Porezne uprave Branko Dujić i ja razvalili smo u belici veslača Mirka Capudera i strijelca Mladena Kralja. Kod Ane Kranjčić na Sromlju pao je pohani šaran uz grah salatu s bučinim uljem. A sve badava. I cuga i klopa. Baš kad smo zvali "dvaes do asa" u Histrionskom domu su Anči Dobrić i Franjo Kuhar proglašeni najhistrionima. Tu prestižnu i glumcima dragu nagradu izmislili smo prije puno ljeta Zlatko Vitez i ja pa ja.

U ono ratno vrijeme krenuli smo put Dubrovnika s antologijskom "Krležijadom" vojnim transporterom. I to preko okupiranih teritorija. Odigrali predstave uz ovacije gledatelja, a Orlanda je dobio Dubrovački radio.

- Ajmo mi osnovat svoju nagradu! -složismo se Zlatko i ja pa tako nasta nagrada  "Zlatni histrion" koju su dobili mnogi velikani hrvatskog glumišta. Naš frend Jozef Gjoni izradio je zlatnog histriončeka, a pokojini Tuđmanov ministar Marijan Petrović donirao je novčani iznos nagrade.

Inače, prijatelje će razveseliti vijest da je naša Anči Dobrić sve bolje pa me ovlastila, da u njeno ime kod Bojana i Slaveka, rezerviram janjca :

-Želja mi je da počastim ljude koji su bili uz mene kad mi je bilo najteže!

Drugom laureatu, Franji Kuharu bio sam prije dvadesetak godina s Ivom Vukovićem jamac za poveći kredit. Nikad, baš nikad, nismo dobili niti jednu opomenu. Glumački princ iz Jaske je poštenjačina na kvadrat.

 


Petak, 22.12.

Urednica iliti moja otkačena kćerka Mia poručuje:

- Ne šalji vic ako nije prigodni!

Na šanku se prisjećamo onih u kojima se spominju blagdani Isusa, Bog... Marin Vasilj ih naniza nekoliko, a ja izabrah onaj o Ayrtonu Senni i Svetom Petru:

Boraveći na nebu Ayrton Senna poželi malo vožnje pa reče svetom Petru:

-Ja bi malo vozio!

- Može, ali ovdje nitko ne vozi brže od 30 km na sat - uzvrati Petar.

-OK, može - reče Senna i krenu u laganini vožnju kadli kraj njega projuri limuzina velikom brzinom.

-Što je sad ovo? Ja vozim polako, a kraj mene prozuji auto bar 300 km na sat! -požali se Senna svetom Petru.

-Koje je registracije bio auto?

-INRI!

-A, to ti je sin od gazde!

 

Subota 23.12.

Na štandu Jelenovac na Trgu kuhano vino s nogometnom škvadrom koju predvodi vječni mladić Zorislav Srebrić.Hala časti švarglom, kuhanom šunkom i najboljim adventskim kobasama. Kraj štanda jedn ogromni, nagorjeli, drveni medo. Sve je našem prijatelju Hali na Jelenovcu izgorjelo do temelja. Sve osim velikog drvenog mede koji je izronio iz pakla požara. Kažu da je to sveti medo Pogorelić. Tko ga dodirne bit će sretan. Nešto poput palca Grgura Ninskog u Splitu i slike Majke Božje na Kamenitim vratima koja se također narugala požaru i ostala da nas tješi i štiti.

-Bili su mi izbornik Dalić, Goran Ivanišević, Zajec, dolazi Robi Prosinečki i još puno, puno prijatelja. Nadam se da će i njima medo donijeti sreću u Novoj godini - vjeruje Hala, a to ćemo vidjeti već u Rusiji na SP.  

Skočio sam i do Bobe u Baltazar, probao crnu Malvaziju i zaključio da je puno bolja od bijele Frankovke.

 

Nedelja, 24.12.

Badnjak pun neke nedodirljive ljepote. Na TV Papa Franjo, jedini čovjek kojem bi iz poštovanja poljubio i noge. Vraća nas taj čovjek u iskon Kristove ljubavi. Neka nam ga još dugo ,dugo... Potreban je ovom napaćenom Svijetu koji juri u bezdan zla i atomskih ratova.

Jutro sam dočekao u Gavelli uz DJ Đoleta Kukuljicu s prekrasnom raspjevanom i rasplesanom ekipom nenadmašnog "Kolovoza u okrugu Osage". Kad je pred jutro i Đole pustio pjesmu s kojom sam ispratio svoju Zdenku put neba, nisam izdržao pa sam odjurio put Trešnjevke.

Popodne u Gavelli putna s Pavom Kremenićem, Križom Katinićem, Čošom, Tenom, Franjićem... Pavo sa svojim prekrasnim unučicama Maritom i Klarom koje slikam s Ivom Gregurevićem. Kasnije u Buconjićevoj, među hrpetinom zlatnih arena s Ivom, Franjom i Čošom režemo slavonsku šunkicu i pijemo najbolju graševinu na svijetu našeg prijatelja Vlade Krauthakera.

-Ivo, pa ti si sa svojom Sandrom već godinama. Što se ne oženiš?- trznem Gregurevića.

-Mi smo se oženili! - iznenadi me najbolji hrvatski filmski glumac.

-Čestitam! - pružam Ivi ruku, a on me zaustavi.

-Nemoj samo ništa reći mojoj Sandri jer ona još ne zna da smo se oženili!

Uz prijateljsku spiku, eto ti večeri. Odjurim put kuće da najmilijima spremim ponoćnu klopu. Ostalo je nešto gavuna i patarača pa uz obaveznu francusku i pohano - sarmica koju ću rastegnuti do Štefanja.

 

Ponedjeljak, 25.12. 

Božić je. Već četvrtu godinu obitelj poštuje moju želju da budem sam sa svojim sjećanjem na onu koju sam najviše volio i bez koje sve blagdanske radosti više nisu ono što su bile. Svi su kod Mie na odojku s mlincima, a ja u svojoj osami pišem na fejsu porukicu:

SVIMA, BAŠ SVIMA ŽELIM BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ I SRETNO ZAUVIJEK, A NE SAMO U NOVOJ!

Miljenko Mitrović

Reci što misliš!