U Putnoj čitajte o novoj Frljićevoj režiji, Zlatku Hasanbegoviću, nesuđenoj svadbi Ornele Vištice i mirotvorstvu našeg kolumnista koji je tri puta spriječio nasilje za šankom Kerempuha

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/otvoreno.hr

 

Petak, kao svaki drugi u nizu glupih datuma.

Hasanbegović zabranio besplatne karte za premijere u HNK. Samo ih 50 može ući gratis – obznani nam sveprisutni i sveznajući Vlado Sviben.

Odmah sam urgirao kod Perice Martinović za kralja švedskog namještaja da mu, kao predsjednica glumačkog ceha, osigura barem besplatan dolazak na domjenke. 

-Bih ja, ali i meni su, vjerovao ili ne, uskratili u HNK karte za premijere.

Nešto kasnije, u bazi kraj šanka, Srećko Šestan i Zlatko Hasanbegović.

-Čujem da si uskratio ljudima ulaznice za premijere u HNK? – trznem Hasanbegovića.

-Apsolutna laž! Upravo dolazim s konstituirajuće sjednice Kazališnog vijeća, a o tome nije bilo ni riječi.

Zovem Svibena i pitam otkud mu informacija.

-Priča se po gradu! Čuo sam!

Pozdravio sam ekipu jer me vukla znatiželja u Kerempuh, na novi ekshibicionizam Olivera Frljića.

-Stižem i ja. Čujem da su mom liku nabili svinjsku glavu, pa idem to vidjeti – doda bivši ministar kulture.

 

Tri sam puta bio ambasador mira u Kerempuhu

Razmišljam putem kako sam u oazi satire spriječio tri incidenta koji bi sigurno bili prvorazredni skandali. Prvo sam nakon premijere mog prijatelja Mustafe Nadarevića, u salonu za papanje, spriječio redatelja Lordana Zafranovića da udari kolegu Tončija Vrdoljaka. Iako je oko švedskog stola bilo mnoštvo ljudi, to su primijetili samo Goran Grgić i redateljeva supruga.  Posvađali su se zbog Tita. Naime, oba snimaju dokumentarac o Brozu – otkriše mi uzrok Lordanovog nasrtaja. Kasnije na sudu bio sam svjedok kojeg nisu čak četiri puta zvali na ročište. Netko očito ima veze i na sudu, kad su me, kao krunskog svjedoka, željeli eliminirati.

Drugi put sam po prvi put u životu pio u Gavelli pivo s čovjekom koji je namjeravao ići u Kerempuh kako bi masakrirao Radu Šerbedžiju. Gutljaj po gutljaj, ja ga jedva uvjerih da mu to ne bi bio pametan potez.

Treći put sam zadržao Šimu Vlajkija da ne ide u satiričko kazalište i navali na Olivera Frljića koji mu je preoteo suprugu Danijelu Trbović.

-Neće meni ta spodoba odgajati sina – vrištao je Šime, ali njega je bilo najlakše smiriti, iako je Danijela u jednoj ženskoj reviji izjavila: „Volim brutalne muškarce kao što je moj Šime“.

Mislim si, što bi se dogodilo da dva brutalna muškarca, kao što su Šime i Oliver, nasrnu jedan na drugog. I tako razmišljajući kako sam spašavao inventar u Kerempuhu, stigoh do kazališta. A u predstavi gledam kako je brutalna muškarčina Oliver, po nekima kazališni Guliver, po drugima Liliputanac, navukao svinjske glave Thompsonu, Mamiću, Markićki, biskupu Bogoviću, Hasanbegoviću, Velimiru Bujancu i njegovoj mladenki, i kako vrište i šmrkaju koku, ludujući na svadbenom piru.

Prvo mi bi žao što Oliver nije ponovio svoju dubrovačku režiju kad je u daske okovao glave gledatelja pa i nama u publici navukao svinjske glave. Zamislite samo kako bi sa svinjskim glavama izgledali uzvanici poput Davora Bernardića, Mršića, Milanke Opačić, Freda Matića, Milorada Pupovca, Čede Prodanovića, Svibena, domaćina Duška Ljuštine…

Ma barem je kralju SDP-a Beri mogao navući praseću masku, jer je itekako bio vezan uz Bujančev pir, poslavši mu dirljivu telegramsku čestitku.

Za vrijeme predstave gledam kako jedan pored drugog sjede kralj švedskog stola Sviben i etnobiznismen Pupovac. Nisu se niti jednom nasmijali. Toliko o satiri i predstavi.

Poslije na šanku uz vino, pitam Ljuštinu što mu je ovo trebalo na kraju mandata.

-Pa što bi mi ljudi rekli da sam skinuo svoju zadnju predstavu?

Stiže na gem i Hasanbegović koji je stoički podnio bujicu uvreda.

-Nije korektno da ste Hasanbegoviću nabili svinjsku glavu. Čovjek je musliman, pa ste mu trebali staviti bar teleću – trznem Ljuštinu, a potom primijetim kako je Frljić evoluirao jer su u Beogradu glumci bljuvali po srpskoj zastavi, u nekim drugim državama pišali po tamošnjim zastavama, a hrvatsku je samo gurao među lijepe prepone Tihane Lazović.

-Ti si ćorav! To nije bila hrvatska, već ustaška zastava – uzvrati Ljuština, a meni itekako bi žao što nisam pustio Šimu Vlajkija da se obračuna s Frljićem. Kakav bi to bio brutalni meč. Ma koji Stipe Miočić!

 

Kako smo prijatelja ženili s Ornelom Višticom

Na domjenku su Ornela Vištica, Iva Mihalić i Ivana Roščić naprosto zračile ženskom ljepotom. Ma zbog uzbuđenih muškaraca trebalo je i njima nabiti svinjske glavice da bez uzbuđenja možemo popiti crno ili bijelo – besplatno.

-Moraš gledati „Povjerenika“ da vidiš Ivu, kako je kamera obožava – reče mi Perica Martinović, a ja se obratih Kerempuhovoj princezi Orneli.

-Znaš da smo te neki dan u Baltazaru ženili s našim zajedničkim frendom – rekoh i objasnim joj kako je naš frend, koji je glumio na Lovrincu, u Opatovini, HNK, Kerempuhu, ITD-u, a nju stalno oslovljava s „Ornelica“, dobio nemoralnu ponudu. Naime, Bobo Čimbur daruje za pir gratis Baltazar.

-Ja osiguravam Paganini band! – obeća Pavo Kremenić.

-Moje je momačko veče! – doda redatelj Ferenčina.

-Neka bude u Saloonu! – uleti Vlaho Srezović.

-Ja ću svirati gitaru i pjevati !– obeća glumac Hrvoje Klobučar.

Pa meni ostade da platim djevojačku večeru. Ornela se nasmijala i fakinski predložila realizaciju.

-Trebali bismo sve to iskoristiti. Napraviti gratis tulum i feštu, a onda…

Kad sam to ispričao našem prijatelju (a svi ga znamo), on se nasmijao i kako je dosta stariji od Ornele dodao:

-Vi biste se meni rugali kao ono „ženi se čika Sima“.

Za one koji ne znaju, kad se ženio stari književnik Simo Matavulj s mladom djevojkom vikali su ljudi za njim:

-Ženi se čika Sima. Bit će pičke svima!

Simo se okrenuo i odgovorio:

-Kad je mlađi bio Sima, jeb'o vam je mame svima!

Očito od svadbe i tuluma nič pa nič.

U Gavelli nastavljamo priču o Frljiću uz gutljaje čarobnog vina Matotinih podruma.

-Otići ću u Kerempuh i nabiti Frljiću svinjsku glavurdu – oglasio se prijatelj Zdravka Mamića revoltiran što ga je redatelj izvrijeđao.

Ovaj put neću nikog sprječavati, pa nek se ljudi i potuku ako treba. Guliver neka radi Medeju i slične predstave, a narcisoidnost i ekshibicionizam neka malo zaboravi. Pa valjda je na Bogosloviji naučio nešto o ljubavi! Budi Guliver, a ne Liliputanac!

I još jedan kratki vic iz Frljićevog Travnika.

Vidi Mujo u Travniku Arapa kako klofa ćilim:
-Štaaaae, Aladine? Neće da upali?

Miljenko Mitrović 

Reci što misliš!