Miljenko Mitrović uzeo je godišnji od klopanja i tulumarenja pa je tjedan proveo u društvu mrtvih i živih pjesnika. Među prvima je u Hrvatskoj pročitao 'Imena', kontroverznu knjigu Gorana Babića, bivšeg najboljeg prijatelja generala Praljka i iz nje dozano štošta.

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/otvoreno.hr

Legende kažu da je Ahilu glave došla peta, a kako mene i Feca nije klepila po ludari ni šesta, ni sedma butelja crnog, odlučih se na drastičan zaokret. Od prošlotjednog pijanca prešaltao sam se u nekakvog poluintelektualca koji čita, trči, pliva i sanjari gledajući dokumentarce po izboru Đele Hadžiselimovića. Bilo kako bilo, miran tjedan začinjen s puno knjiga. Daleko od šank-linija i tulumarenja. Čak sam i nakon premijere 'Procesa' zdimio iz Gavelle dok si reko' keks.

Volim Medvešekov kazališni sevdah natrpan emocijama, ali od Kafkine lektire napravio je ozbiljnu priredbu koja, u odnosu na ovo naše korumpirano društvo, posebno pravosuđe, izgleda poput Ivice i Marice ili Crvenkapice. Pa ljudi moji, za našu sudsku i birokratsku močvaru, Austro-Ugarska je bila uređena država! Glumci su po običaju bili sjajni , a mene je obradovao povratak stare frendice Anči Dobrić. Potpuno se oporavila i na sceni je umjereno karikirala Kafku što su možda trebali učiniti i drugi.

-Mislim i ja da smo svi trebali otpustiti ručnu i malo se nagnuti prema komediji - složila se Anči dok smo dogovarali njen povratnički tulum u Bizeljskom.

 

Zatajio svoga sina- Praljkovog posinka

Doma sam krenuo u lov na pametne misli iz 'Knjige o travama' Sándora Máraia koja me zaista oplemenila, a onda na dodatno punjenje duše pjesničkom filozofijom sevdaha Seada Alića 'Islam na nišanu' u kojoj pjesnik kaže:

Okrenut sam Tebi
Samo na svom dugom
Putu prema Sebi.

Ili:

Put prema savršenom u čovjeku
Nije obilježen zastavama.

I još:

Kako bih nazvao
Ovo sada...
Kad te ljubav
Obuhvati cijela
Kad ljubavi ima
A nema tijela.

I onda iz te ljepote uletim u surovi svijet mrtvih 'Imena' Gorana Babića koji se prisjeća svih svojih pokojnih prijatelja, znanaca, poluznanaca i ostalih anaca. Začudilo me kad sam na kraju knjige u kratkoj biografiji pročitao 'najvrednije što će iza njega ostati su tri kćeri i unučad'.

Babić ne spominje sina Nikolu koji je nakon njegovog odlaska u Beograd ostao u Zagrebu i kojeg je posinio general Slobodan Praljak. Čudno, ali nije na meni da se miješam u obiteljske rabote jer Babić je sigurno ljut što mu je prijatelj Bobiša (Praljak) preoteo suprugu Kaću, a po svemu sudeći i sina.

O živima uglavnom malo, ali Praljka iliti Bobišu spominje nekoliko puta. Npr:

"Toliko toga nisam uopće zapažao, recimo Bobišinu sklonost da se bavi ženama iz mog najbližeg okruženja", piše Babić pa navodi i imena dama koje je 'zbario' Praljak, a među njima i svoju bivšu suprugu Kaću.

Nije Babić štedio ni svog nekadašnjeg partijskog šefa Ivicu Račana:

"Kako da ne poštujem strpljenje čovjeka koji je bio u stanju, u zrelim godinama, da sam samcijat od šibica sačini jedrenjak dužine od metra. S druge strane, ako se u posljednjih stotinu godina ili još preciznije, u sveukupnoj modernoj hrvatskoj političkoj povijesti itko ponio kao prevrtljivac, oportunist, demagog, slabić i karijerista - onda je to bio on", piše i dodaje kako ga nisu ni malo cijenili Jure Bilić i Stipe Šuvar.

Ima u Babićevom štivom par stotina imena mrtvih ljudi koji ne mogu uzvratiti na njegovo pisanje, ali i dosta živih koji će možda i reagirati. Bit će oko te knjige još zabave samo dok je se prozvani, uvrijeđeni i povrijeđeni dokopaju. Knjiga je nedavno izašla iz tiska, a izdavač je zagrebačka Prosvjeta.

 

Vicevi i pošalice

Nakon ovih Babićevih beogradskih umotvorina u ruke mi je dopala i knjižica viceva koji se pričaju na Skadarliji pa evo malih izbora:

1.
Ime:
-Đon!
Prezime:
-Lenon!
Pol:
-Makartni!

2.
-Nemoš' bre, u toj minici u grad!
-Zašto, ćale?
-Pa vide ti se jaja, Zorane!

3.
Što se produžava kad ga provučeš kroz sise, protrljaš preko trbuha i ubodeš u rupu?
-E, nije ono što mislite, nego pojas u autu!

Miljenko Mitrović

 

Reci što misliš!