U kakvoj su vezi Klepetan i Kolinda, kako Rene Bitorajac (ni)je slomio nogu te kako je bilo na ročkasu Sandre bagarić, doznajte u novoj Putnoj Miljenka Mitrovića

Lajkajte našu facebook stranicu

facebook.com/otvoreno.hr

Izlaskom sunca izlazim iz virtualnog svijeta. Opipavam život. Bezuspješno. Kao da ponovno učim hodati. Nespretan sam i nesiguran. Tlo gubim pod nogama, tonem kad plivam, ali se ne dam. Idem sramežljivo naprijed ususret vremenu koje nešto obećava. 

A sada moram opravdati naslov i zadovoljiti znatiželjne prijatelja u Americi koje sigurno zanima kakvo je vino na Sromlju. Upravo to vino, nagrađeno zlatom i sebrom, dofurali smo Perica Martinović i ja za trostruko rođendansko slavlje Gavellinih jakih postrojbi. 

-Anja Đurinović, Sven Šestak i ja slavimo zajedno ročkase pa pozivamo Peru, tebe Pavu i Ćošu - reče mi mladi glumac Ivan Grčić. Mi odlučismo umjesto glupih butelja darovati 20 litara vina čarobnih, nagrađenih tekućina iz podruma Slaveka Omerza i Bojana Sušina. Valjalo je potegnuti do Dežele i natrag. Ali kad se sjetim da je kraljica Elizabeta za vrijeme posjete Ljubljani dobila maketu Slovenije u naravnoj veličini, nije to ni tako daleko. Pogotovo  u dobrom društvu predsjednice Perice i jednog Kralja kojem sam vjenčani kum, a koji zadnjih 40 godina nije okusio ni kapi obične vode pa stalno obnavlja zaliha kernera i muškata da ne dehidrira. 

U Zagrebu sam se s veseljem odazvao pozivu svoje lijepe i drage prijateljice Sandre Bagarić koja je slavila svoj mlađahni rođendan u našem starom kvartu. Suprug Darko, moja kumčad Lovro i Marko i Sandrina najbolja frendica Blaženka. Darovah bočicu vrsnog, slatkog vina 'Opus Romanus', a Sandra me upozori:

-Moraš ostati na klopi!

Kad vidjeh da Kinezi serviraju rižu i papicu sa štapovima i klipama, brzo odustajem. Nazdravim s deci crnog i -bris! Naviko' ja da jedem rukama janjetinu pa ne znam šta bih s tim štapovima. Znate onu staru s brda 'glava glavi, plećka harambaši, a rebara može i fukara'. E, zato se veselim Ćošinom ročkasu jer ću se osjećati ko' harambaša. 

-Bili smo u Beogradu na 'Fantomu u operi'. Odlična izvedba, ali mi u Komediji imamo puno jači ansambl - pohvali se Sandra, a ja nikako da nagovorim Lovru koji briljantno crta, da mi daruje jednu sliku. 

-Ma ne daje nikome pa ni meni - doda Blaženka i shvatih da mladi umjetnik cijeni svije radove, a ja ću ukrasti jedan prvom prilikom. 

A sad malo o strganima, slomljenima i ranjenima. Fanovi Renea Bitorajca mogu biti spokojni. Skinuo je gipsani omot oko noge i već se sprema na nogomet uz poruku: 

-Gips je bio za potrebe snimanja. Žao mi je što sam razočarao one koji su se naslađivali, a drago mi je da sam vidio da je mojima stalo do mene. Hvala i medijima na lijepim željama za ozdravljenje. 

Njegov kolega iz teatra i naš frend Filip Detelić šepa za istač, a ne za potrebe snimanja. 

-Na probi sam se zakačio po nozi s onom velikom vilicom za roštilj. Malo igle i konca, nekoliko šavova i već je puno bolje - objasnio mi je Filip. 

Lomovima i povredama tu nije kraj. Poznata kostimografkinja Đurđa Janeš ima zagipsanu nogu i to posve ozbiljno. 

-Upala je u rupu na Trešnjevačkom placu i sad nosi gips, a ja pomažem koliko mogu -hvali se Đurđin suprug Darko Janeš. 

Inače, moji prijatelji Janeši uskoro žene sina Bornu. Čujem da je već bilo upoznavanje s mladenkinim roditeljima i bakom koje je posluživala zagipsana Đurđa. 

-Jako smo sretni i zadovoljni s budućom snahom - cvrkuće Darko. 

 

Tko je ubio Vinka Pintarića?

U staroj bazi, lice koje zvuči poznato. Sliči Ljupki Dimitrovskoj, ali nije. Pogledam bolje, kad tamo, moj prijatelj i jedini predsjednik, Davor Dretar Drele. Nikad nisam bio član niti jedne stranke pa ni izviđača, ali u društvu 'Vinko Pintarić' imam iskaznicu s jednoznamenkastim brojem. Htjeli su me, doduše, hititi iz društva jer sam predlagao da primimo i žene u članstvo, ali Drele nije dao da me izbace. Hvala, predsjedniče!

Jednom prilikom kad smo za voljenog vođu Drelea organizirali štafetu i prijem u članstvo Kreše Dolenčića, priveo sam na veselicu dva NBA igrača iz Crne Gore. Kako se stalno spominjao Vinko Pintarić jedan od njih mi reče:

-Biće' da je to neki vaš narodni heroj.

Zagorski Robin Hood nije partizan, ni heroj domovinskog rata, a koknuo ga je jedan moj frend iz gimnazije čije ime neću nikad odati jer bi ga članovi društva obesili za jaja. 

-Mogao bi Filip Šovagović skladati i napisati himnu našeg društva - trznem Drelea. 

-Pa kaj ne znaš da je himna 'ustani Vinko, Hrvatska te zove, zove, ustani Vinko, Pintariću - uzvrati Drele, a ja se onda sa Šovagovićem dogovorim da sklada odu Dreleu koju bi izveli na idućoj skupštini društva.

 

Šala mala

Čitam na fejsu da se u Hrvatsku vraća samo Klepetan, da narod sluša svoju predsjednicu Kolindu koja apelira da mladi naseljavaju otoke pa vođeni time, svi odlaze u Irsku. 

I još dva kratka za pa pa:

1.

-Debela, kako se zoveš?

-Nina!

-Skraćeno od?

-Slanina, pizda ti materina!

2.

Pitali zeca koja mu je najveća želja.

-Da naučim igrati šah!

-Zašto?

-Da pojedem lovca!

Miljenko Mitrović

Reci što misliš!