Južnokorejski redatelj Bong Joon-ho dosad je snimio tri vrlo dobra SF filma, koja poput Parazita, okupljaju poveći glumački ansambl, imaju bogat podtekst i dotiču se aktualnih društvenih tema.
Kao što već svi dobro znate, južnokorejski Parazit ušao je nedavno u povijest, osvojivši zasluženo Oscara za najbolji film i najbolji strani film te je ujedno prvi naslov na neengleskom jeziku uopće koji je nagrađen zlatnim kipićem u kategoriji najboljeg filma.
Ovogodišnja dodjela Oscara skrenula je pozornost široke javnosti na redatelja Bong Joon-hoa koji je odavno poznat filmofilima koji sustavno prate međunarodnu produkciju, ali i ljubiteljima neholivudske žanrovske kinematografije. Naime, južnokorejski redatelj u svojoj je karijeri dosad snimio tri vrlo dobra SF filma, koja poput Parazita, okupljaju poveći glumački ansambl, imaju bogat podtekst i dotiču se aktualnih društvenih tema. Ako još niste, svakako ih pogledajte, a sva tri trenutačno su dostupna na Netflixu.
Domaćin (2006.)
Nakon što je osvojio kritičare i filmofilsku publiku svojim dramskim trilerom Sjećanja na ubojstvo (2003.), Bong Joon-ho krenuo je u pomalo neočekivanom smjeru, snimivši Domaćina (The Host/Gwoemul), djelo koje u suštini pripada kaiju podžanru, tj. kategoriji “filmova o velikim čudovištima”. Priča filma prati disfunkcionalnu južnokorejsku obitelj koja pokušava spasiti svoju najmlađu članicu iz ralja mutiranog riječnog stvora koji je nastao kao rezultat zagađenja i znanstvenih pokusa.
Domaćin poprilično vješto kombinira različite žanrove, poigravajući se elementima SF-a, horora, eko-trilera, obiteljske drame, komedije i političke satire, što znači da u njemu podjednako mogu uživati i fanovi Godzille i ljubitelji “ozbiljnijih” festivalskih naslova. Film je naišao na povoljan odjek među svjetskim kritičarima te se našao na programu uglednih festivala (uključujući i Cannes), a u matičnoj Južnoj Koreji pretvorio se u ogroman komercijalni hit.
Snowpiercer (2013.)
Snowpiercer je Bongov prvi film snimljen (pretežno) na engleskom jeziku i s glumcima iz holivudskog miljea, premda je, zanimljivo, riječ o korejsko-češkoj koprodukciji. Radnja filma smještena je u blisku postapokaliptičnu budućnost koju je zadesilo novo ledeno doba, a posljednji ostaci čovječanstva obitavaju u high-tech vlaku koji neprestano kruži smrznutim planetom. Putnici Snowpiercera oštro su podijeljeni po klasama pa oni najsiromašniji žive u lošim uvjetima u zadnjim vagonima, odijeljeni od elite koja uživa luksuzni život u prednjim dijelovima vlaka, što u konačnici potakne krvavu revoluciju.
Film se temelji na francuskom stripu Le Transperceneige, a u impresivnoj glumačkoj ekipi našli su se Chris Evans, Tilda Swinton, Ed Harris, John Hurt, Jamie Bell, Octavia Spencer te Bongov “kućni” glumac Song Kang-ho (glumi i u Domaćinu i Parazitu). Snowpiercer je dojmljiv, beskompromisan i poprilično originalan dodatak distopijskom podžanru, a osim jako dobrog Evansa (kojem očito leže ekranizacije stripova), posebno se pamti nastup kameleonske Swinton koja je gotova neprepoznatljiva u ulozi negativke. Film je također bio veliki hit u Koreji, dok je na svjetskim kinoblagajnama prošao gotovo nezamijećeno. Međutim, s vremenom se oko Snowpiercera razvio pravi mali kult, a u pripremi je i istoimena TV serija u američkoj produkciji u kojoj glumi slavna Jennifer Connelly.
Okja (2017.)
S budžetom od 50 milijuna dolara, Okja je dosad najskuplji film Bong Joon-hoa, a snimljen je u produkciji Netflixa što znači da je ubrzo nakon premijere u Cannesu postao dostupan za gledanje na popularnoj streaming platformi. Netflixova praksa zaobilaženja redovne kino-distribucije bila je trn u oku Francuzima pa je Okja bila izviždana na početku festivalske projekcije (bilo je tu i nekih tehničkih poteškoća), premda su reakcije kritičara na film u konačnici bile i više nego dobre. Okja donosi neobičnu priču o prijateljstvu između djevojčice Mije (Ahn Seo-hyun) i divovske genetski modificirane svinje te njihovoj borbi protiv opake multinacionalne korporacije kojom upravlja Tilda Swinton.
Premda kratki sinopsis navodi na zaključak kako je riječ o obiteljskom ili čak dječjem filmu, Okja je sasvim drukčija “zvjerka”. Dijelom društveno angažirana priča, dijelom spektakl s holivudskim okusom, Bongov film donosi niz zabavnih i pomaknutih prizora, ali i scena koje ostavljaju gorak okus u ustima, a kroz sve to provlači se oštra (i nimalo prikrivena) kritika kapitalizma, korporativne bezdušnosti i medijskog lešinarenja. Premda je možda mrvicu slabiji od prethodnih Bongovih SF ostvarenja (uvodni segment je uistinu predugačak, a inače pouzdani Jake Gyllenhaal ovdje je ostvario vjerojatno najgoru ulogu u svojoj karijeri), Okja je originalan i maštovit film koji ima nešto za reći, a pored toga tehnički je sjajno izveden, piše Tomislav Hrastovčak na Blogosferi.
