Učenici razredne od siječnja 2013. ne smiju na državna natjecanja u programiranju dok ne upišu sedmi ili peti razred, čime je ukinuta dvadesetgodišnja otvorenost prema svim dobnim skupinama.
Osim toga najboljim osnovcima je zabranjen pristup na Hrvatsku informatičku olimpijadu dok ne upišu srednju školu. Ni osobe koje cjelogodišnje rade s djecom, programerski specijalisti, bivši natjecatelji koji im stručno i ljudski odgovorno mentorski pomažu u usavršavanju i pripremaju za natjecanja, nisu smjele biti upisane u sustav kao mentori. Prema pravilniku odgovorni mentor je mogla biti samo osoba zaposlena u školi.
Tajnih ZRS-a Zdravko Škokić smatra da je uloga propozicija davanje jednostavnih i uravnoteženih uputa odnosno smjernica kojima bi se uredio tijek natjecanja i smotri u školskom sustavu. No malo pomalo te smjernice dobile su i dodatke kojima se regulira da mentor ili tzv. odgovorni mentor mora biti zaposlenik škole, ili da se djeca ne smiju natjecati dok ne upišu 7. razred i slično.
Jednostavan i svima razumljiv pojam mentor dobio je u natjecanjima iz informatike dva pojavna oblika koja su vidljiva na javno dostupnim rezultatima natjecanja. Prvi je ‘odgovorni mentor’, a drugi tzv. ‘vanjski mentor’. Zaposleni u školama mogu se registrirati kao ‘odgovorni mentori’, a programerski specijalisti s natjecateljskim iskustvom, pa i međunarodnim, s učenicima rade tijekom godine u dogovoru s roditeljima, kao ‘vanjski mentori’.
“Upravo ‘vanjski mentori’ su suštinski skroz unutra, u procesu. Oni su znalci i zajedno s obiteljima učenika, motori napretka, no u sustavu prijava oni su drugoredaši” rekao je Zdravko Škokić, tajnik ZRS-a.
Kako se u stvarnosti odvija sustav prijava i prikupljanje podataka?
“Za državna natjecanja u programiranju ti podaci nastaju tako da se učenici sami registriraju. Zatim pronađu svoju školu i žele se prijaviti na natjecanje. No to mogu učiniti samo u slučaju ako je u sustavu prethodno registrirana odgovorna osoba škole koja se u toj aplikaciji naziva ‘odgovorni mentor'” nastavlja Škokić i dodaje da „ako takva osoba nije registrirana, učenik ne može odabrati ni kategoriju natjecanja niti se prijaviti za natjecanje“.
U aplikaciji piše „odaberite mentore i kategoriju natjecanja“ no sustav im ne nudi mentore, nego samo polje ‘odgovorni mentor’ uz napomenu da je polje obvezno. Na tom mjestu su unaprijed upisane sve osobe zaposlene u školama, koje su se prethodno samoregistrirale.
“Kako može bilo koji odrasli sudionik biti važniji od samog učenika i njegovog prava na natjecanje, pita se u čudu tajnik ZRS-a i ističe da „kada bi u dogovoru s roditeljima učenici i htjeli postupiti drugačije, i kao odgovornog mentora prijaviti nekog programerskog specijalista koji radi s njihovim djetetom, u stvarnosti to ne bi mogli“, rekao je Škokić i dodaje da „odabir znalca za mentora i nije moguć jer se kao odgovorni mentor može registrirati samo osoba zaposlena u školi“, a to znači da su učenicima ponuđeni samo ‘unaprijed upisani odgovorni mentori’, i to po načinu zaposlenja a ne stvarnog mentorstva, što znači da sustav ne dozvoljava da se kao odgovorni mentor registrira čak ni osvajač olimpijske medalje ili olimpijski pobjednik, ako nije zaposlen u školi.
“No sustav nam „za utjehu“ nudi polje ‘kliknite za odabir vanjskog mentora’ (polje za koje piše da i nije obvezno) u kojem se nalaze prethodno registrirani programerski specijalisti, pa i bivši olimpijci i vrhunski znalci koji tijekom godine odgovorno vode proces usavršavanja, nastavlja Filip Mravunac iz udruge „S vijugom“, i dodaje kako je vrlo simpatično da su oni koji rade cijele godine tretirani kao neobavezno polje.
Ako u sustavu nije registriran tzv. odgovorni mentor, učenik se ni ne može prijaviti za natjecanje
Predsjednik ZRS-a, Rikard Dimić smatra da bi se iz te „inovacije“ moglo pogrešno zaključivati da i u stvarnosti postoje dvije vrste mentora, odgovorni i vanjski, i da se mentorom postaje unaprijed, prijavom ,za natjecanje, ovisno gdje si zaposlen, a ne po obavljenom poslu. Pa ne radi se tu o imenovanju na neki položaj, već o tome da se kao mentori evidentiraju osobe koje imaju stručna znanja i koje su zaista pripremale učenike za natjecanja. S pravom se možemo upitati je li ta „inovacija“ koja ne dopušta učeniku prijavu za natjecanje ukoliko nije popunio obvezno polje odgovorni mentor, zapravo krši pravo djeteta na slobodan pristup natjecanjima. Osim toga nije dobro da podatke u obrazovni sustav RH s iznimkom manjeg broja punoljetnih maturanata, unose maloljetnici.
“Rezultat unosa, koji je „organiziran“ na takav način, između ostalog je i desetak puta evidentirano ‘odgovorno mentorstvo’ nekih uvaženih profesora, iako su nas i roditelji upozorili da su s njihovom djecom cjelogodišnje radili programerski specijalisti, bivši natjecatelji i studenti”, nastavlja Zdravko Škokić, i dodaje kako nije dobro da su svi nastavnici jednaki, i oni koji pripremaju učenike za natjecanja i oni koji to ne rade. Moraju se istaknuti oni koji učenike zaista pripremaju, a nije dobro ni da ostanu skriveni i poneki roditelji ICT-ovci koji u jednoj fazi razvoja učenika osobno doprinose ne samo njegovom razvoju, nego i obrazovnom sustavu, a takvih zaista ima, i naglašava da ni za jedan sustav nije dobro ako ga postavljamo tako da sami sebe spriječimo pohvatati sve točne podatke.
Smije li bilo koji odrasli sudionik biti važniji od samog učenika i njegovog prava na natjecanje?
Često se dogodi da nastavnik tek počne raditi u školi, pa se možda i nije susreo s natjecanjima u programiranju, ali se mora i protiv svoje volje prijaviti u sustav kao ‘odgovorni mentor’, jer bez njegove registracije učenik ne može na natjecanje.
“Mojem sinu koji programira u ZRS-u već četiri godine, sustav nije dopustio prijavu za natjecanje. Srećom je ravnateljica žurno intervenirala u korist djeteta pa se novi nastavnik registrirao, i onda se i moj sin, Dino Hadžić, mogao prijaviti. Za odgovornog mentora je morao odabrati tog novog tek pristiglog profu kojeg do tada nije ni vidio. A onaj stvarni mentor Filip Mravunac koji ga uči četiri godine, i zbog kojeg je zavolio programiranje, on je mogao biti izabran tek kao vanjski mentor i imao je sreću da ga je novi profa u sustavu potvrdio, inače ne bi ni bio vidljiv. Apsurdno, govori nam majka Ivana. Na priču se nastavlja Zdravko Škokić i ističe kako se jednoj školi u Dubravi i Trešnjevki jug događalo se da su školski profesori odbijali potvrditi tzv. vanjskog mentora koji s djecom cjelogodišnje radi, pa čak i branili djeci da idu na izvanškolske radionice, umjesto da ih potiču, i dodaje da bi za svakog tko je upisan kao odgovorni mentor, to moralo značiti da je istovremeno odgovoran i kao osoba, ali i da je programerski znalac koji je mentorski pripremao učenike za natjecanja.
Ni za jedan sustav nije dobro ako ga postavljamo tako da sami sebe spriječimo pohvatati točne podatke
“Ne razumijem nadahnuće zbog kojeg bih kao odgovorna osoba odlučio potvrditi da sam radio ono što nisam radio”, smatra Filip Mravunac.
Najbolji mladi mentor Ivan Šego smatra da se mentor ne može postati pritiskom na „autowrite“ tipku, nego treba odrađivati mentorski posao. To znači prenositi znanje i vještinu programiranja na učenika, što može osoba više razine znanja i s programerskim, pa i natjecateljskim iskustvom, neovisno je li zaposlena ili nije, odnosno gdje živi i radi. Važno je da je mentorski povezana s učenikom i da učenik, uz znanje roditelja, ima koristi od te suradnje.
“Čemu uopće služi odabiranje mentora prilikom prijave za školsko natjecanje ako ne postoji mogućnost da se programerski specijalisti kao dokazani znalci s natjecateljskim iskustvom, niti ne mogu izabrati kao odgovorni mentori, pita se tajnik ZRS-a Zdravko Škokić, i dodaje kako bi bilo prirodno da je sustav otvoren prema akademskoj zajednici i strukovnjacima, i da odgovorna osoba škole vodi računa da se, uz pomoć roditelja, prikupe vjerodostojni podaci o svima koji na različite načine pomažu i potiču darovite, uključujući i one koji ih pripremaju za natjecanja.
Zdravko Škokić se nada da će i ova priča naći put do odgovornih obrazovnih čelnika i da će se kao odgovorni mentor uskoro moći evidentirati i programerski znalci, uz uvjet da su mentorski radili i zaista pripremali učenike za natjecanja.
“Priznanja i nagrade tada će uvijek dolaziti u prave ruke, i nastavnika i izvanškolskih specijalista, a mi organizatori ne možemo biti dio te mentorske priče”, zaključuje Zdravko Škokić.
