Vlada od zabrane rada nedjeljom ne odustaje. Naime premijer Plenković nakon sastanka vladajuće koalicije najavio je zabranu rada trgovinama nedjeljom. Trgovine bi, kako je najavio, nedjeljom bile zatvorene, osim 16 nedjelja u godini.
Premijer je naravno i ranije najavljivao zabranu rada, pozivao se na analize i strategije, koje je malo tko drugi vidio, kao što ni mi nismo doživjeli zabranu rada.
A, do sad ste već mogli i pogoditi zabrana rada nedjeljom naša je današnja tema. Ali nije jedina koju ćemo u Terapiji proći s ekonomskim analitičarem Damir Novotnyem.
“Ta tema se provlači kroz politički prostor već desetljećima. Interesi su međusobno suprotstavljeni. Poslovni sektor nastoji optimizirati svoje rezultate. Argumenti za zabranu su vrlo slabi jer su se u mnogim europskim zemljama, pa čak i u onima koje su radikalno zabranjivale, oslabili ti kriteriji. Recimo, Njemačka je u različitim pokrajinama različito regulirala to pitanje. Ta tema pripada prošlosti jer su se ponašanja potrošača promijenila. Duže se radi tokom radnog tjedna, veći broj radnih sati. U globaliziranom svijetu smo pod pritiskom roba iz azijskih zemalja gdje radnici rade sedam dana u tjednu i deset sati dnevno. Nema odmora nedjeljom”, govori.
‘Robotizacija je omogućila više vremena za uslužne djelatnosti’
Dodaje kako se tijekom tjedna radi intenzivno četiri do pet dana u tjednu, onda su produženi vikendi ostali za shopping i uživanje. “Sve te profesije su vezane, i to osobito onim ekonomijama gdje prevladava taj tercijarni sektor. Robotizacija je industrijskom sektoru omogućila da se teška radna mjesta zamijene s robotima pa je onda ostalo više vremena za tercijarne djelatnosti, a onda uslužne djelatnosti rade svaki dan, 24 sata dnevno”.
Stoga je ta diskusija o zabrani rada nedjeljom, smatra, prošlost. “Osobito u kontekstu turističkog sektora koji traži da se radi i nedjeljom jer je taj dio tjedna – petak poslijepodne, subota i nedjelja – najvažniji za uslužne djelatnosti, najviše se prihoda tada ostvari”.
Ističe kako je ključno pitanje kako će Vlada u ovom trenutku iskoristiti ovu situaciju pada ekonomske aktivnosti i mogućeg oporavka ove godine za provođenje temeljitih i dubokih promjena u ekonomskom sustavu.
“Hrvatski ekonomski sustav je na pola puta tržišne ekonomije. Gotovo sve zemlje EU su izrazito tržišno orijentirane, izrazito orijentirane prema potrošačima, pogotovo one koje su uspješnije poput Skandinavskih zemalja gdje su mali i srednji poduzetnici glavni pokretači. Vlada bi trebala razumjeti i uvažavati te promjene u svojim zakonskim prijedlozima, a osobito u situaciji kada imamo pad ekonomske aktivnosti, kada nema dovoljno radnih mjesta”.
‘Hrvatska ekonomija je naglo skočila u tercijarni sektor’
Hrvatska ekonomija je, kako navodi, naglo skočila u tercijarni sektor, deindustrijalizirala se. “Učešće u BDP-u je palo s 24 posto na 17 posto, a razvijene zemlje imaju oko 30 posto. Razvijao se tercijarni sektor što nije dobro jer taj sektor sada pretežito kreira radna mjesta. I ako se ograniči tada su ti ljudi koji rade u tim djelatnostima pod pritiskom covid krize zabrinuti za ovakva zakonska rješenja”.
Komentirao je i turizam u Hrvatskoj.
“Vlada je u posljednjih 20 godina, dodaje, naručila pet ili šest strategija koje se nikada nisu implementirale u cijelosti. Osim u nekim dijelovima kontinentalnog turizma, kao što je Baranja, ističe se kao primjer dobrog razvoja. Hrvatska se uglavnom oslanja na prirodne potencijale kao svoju komparativnu prednost, ali današnji turisti, kao i svi potrošači, mijenjaju svoje navike. Nije im više dovoljno samo sunce i more, toga ima svud na svijetu. Traže nešto više, neki drugi doživljaj, a Hrvatska nije razvijala tu infrastrukturu pogotovo posljednjih 30 godina. Samo cestovnu, ali ne i turističku”.
Ističe da u kontinentalnom turizmu imamo potencijale lječilišnog turizma. “To je potpuno zapušteno, tu je 12-ak toplice koje su izgrađene još u Austro-ugarskoj. Imamo tradiciju, ali su te toplice u vlasništvu županije koje ne mare i nisu sposobne investirati. Turizam ima potencijale za dodatni razvoj, ali ne samo more. Ne možemo na tome razvijati budućnost”.
Osvrnuo se i na inflaciju rekavši da je Hrvatska narodna banka povećala emisiju novca, kolokvijalno rečeno tiskanje novca, opskrbila je tržište novcem jer su se svi bojali onog problema koji je zapravo dobio do depresije 30-ih godina prošlog stoljeća kad nije bilo dovoljno novca.
“Inflacija može biti posljedica takve strategije, ali to se nije dogodilo zbog dva bitna razloga. Tržište se snažno globaliziralo, jeftine robe iz azijskih zemalja su u velikim količinama došle na tržište i vršile pritisak na cijene. Kako je zbog covid krize u prekidu tih svjetskih dobavnih lanaca došlo do jačanja potražnje za lokalnim robama, pa su dnevne potrošnje počele rasti s cijenom, koji put opravdano, a koji put neopravdano. Inflacija je vidljivija bila u tih proteklih 15-ak godina u dijelu nekretinskog sektora. Neke cijene su opet rasle pod pritiskom potražnje koja je bila financirana državnom intervencijom”.
