Globalni kapaciteti za hvatanje i skladištenje ugljika (CCS) povećani su u proteklih godinu dana za trećinu, ali još uvijek nedovoljno da se ostvare zacrtani globalni klimatski ciljevi, priopćio je u utorak Global CCS Institut.
U svijetu je trenutno u pogonu 26 komercijalnih CCS postrojenja koja mogu ‘uhvatiti’ oko 40 milijuna tona ugljičnog dioksida godišnje, a većinom su povezana s korištenjem tog plina za efikasnije vađenje nafte, pokazalo je izvješće o primjeni te tehnologije.
Uključujući projekte u izgradnji i razvoju, ukupni su kapaciteti za hvatanje CO2 ove godine premašili 110 milijuna tona godišnje. U 2019. iznosili su oko 85 milijuna tona, utvrdio je institut.
“Jedan je od glavnih pokretača tog povećanja jest spoznaja da treba hitno svesti neto emisije na nulu, što nije moguće postići ako se ne smanji emisija CO2 iz energetski intenzivnih sektora”, rekao je čelnik Global CCS Instituta Brad Page.
Brojne su zemlje odlučile svesti emisiju C02 neto na nulu do 2050. godine, što je nemoguća misija bez tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika, upozorava Međunarodna energetska agencija (IEA).
“Da bi se postigla neto nulta razina emisija, kapaciteti za CCS moraju biti više nego ustostručeni do 2050. godine. Već se kasni s donošenjem odlučnijih mjera za poticanje hitnih ulaganja u CCS”, priopćio je Global CCS Institute.
Po procjenama IEA-e, samo u 2020. godini za projekte CCS-a izdvojene su gotovo četiri milijarde dolara, uključujući i norveški projekt Longship, nazvan po brodovima kakve su gradili Vikinzi.
Od prošlogodišnjeg izvješća pripremljeno je 17 projekata gradnje novih komercijalnih kapaciteta za hvatanje i skladištenje ugljika, uključujući 12 u SAD-u, djelomično uz poticaj poreznih olakšica.
Institut je u svijetu utvrdio ukupno 65 komercijalnih CCS objekata u različitim fazama razvoja, uključujući tri u izgradnji i 12 u naprednoj fazi razvoja, dodaje se.
Prošle je godine izbrojao 51 CCS objekt “velikih razmjera”, koji su sad uvršteni u kategoriju komercijalnih, a dodani su im i neki od manjih objekata.
