TRUPE STIŽU PRED UKRAJINU, RAZARAČI U CRNOM MORU! Moskva smatra da Washington nagovara Kijev na veliki sukob: Hoće li popustiti živci velesila?

Sjedinjene Države posljednjih tjedana šalju svoje ratne brodove u Crno more, a Rusija to ocjenjuje kao provokaciju i igru živaca. Osim toga, odaslana su i upozorenja SAD-u da se drži podalje od Krima i obale Crnog mora.

Ono što situaciju čini još dramatičnijom, Ukrajinska vojska jučer je na granice s pobunjenim regijama poslala i ubojite raketne sustave Točka – U te je rasporedila svoju vojsku uz granicu s Rusijom.

Moskva je svojim upozorenjima i dovođenjem vojske na samu granicu, otvoreno dala do znanja kako će intervenirati ukoliko vlada u Kijevu pokrene vojnu operaciju za rješenje problema na istoku Ukrajine umjesto nastavka provedbe preuzetih obveza iz sporazuma u Minsku.

U svibnju i lipnju u širem crnomorskom bazenu održavaju se i strateške vježbe NATO saveza Defender Europe 2021 koje imaju u praksi otvoreni proturuski karakter tj. uvježbavaju rat s uvjetnim protivnikom koji djeluje s ruskih prostora, pri čemu se te vježbe održavaju de facto na ruskim zapadnim granicama.



Politička retorika između dviju nuklearnih velesila sve je zaoštrenija, a hoće li prije ili kasnije doći do “popuštanja živaca” teško je procijeniti. Jako je puno čimbenika koji utječe na situaciju. Sudeći po svemu, svi su razlozi politički. Krenimo od Ukrajine.

Snažna proturuska retorika

Proces normalizacije i implementacije Minskih točaka je stao od sredine prošle godine. Moskva i Kijev praktički ne komuniciraju. Ukrajinski predsjednik Zelenski pokušava dokazati da je neustrašiv i nepokolebljiv. Da bi to postigao, Zelenski je odabrao najjednostavniji put – snažnu proturusku retoriku i djela.

Početkom godine zatvorio je tri popularne televizije koje su, prema službenom obrazloženju, pokazivale proruske lažne vijesti. Zatim je kategorički odbio rusko cjepivo Sputnik V. U tom kontekstu zaoštravanje na Donbasu, okupljanje ruske vojske pokraj granice sa Ukrajinom i prijeteća retorika idu na ruku predsjedniku Zelenskom. Skandal sa Bidenovim sinom i objavom prepiske Trumpa i Zelenskog bio je pobudio svjež interes prema Ukrajini.

Preuveličavanje ruske prijetnje je dobra strategija

Zelenski se zato nastoji prikopčati na Bidenov vanjskopolitički „Istočni ekspres“: brzo iskoristiti trenutak da pokaže novoj administraciji da je Ukrajina prijatelj Amerike a ne samo Trumpa, te da je cijeli incident sa Hunterom Bidenom tek slučajna burleska.

Preuveličavanje ruske prijetnje je tu dobra strategija. Osim što Europski i Američki partneri Kijevu mogu pružiti konkretnu tehničku i financijsku pomoć, sve ruske možebitne provokacije mogu – ako ostave snažan utisak na Njemačku i SAD – dovesti do otkazivanja Sjevernog toka 2.

Rusija pak upozorava da se radi o nekim vojnim vježbama i provjerama stanja pripravnosti iako zbog geografije dislociranih jedinica i opsega to objašnjenje ne izgleda sasvim uvjerljivo. Mislim da je jasno da se radi o strategiji projekcije moći i psihološkog pritiska. Moskva smatra da Kijev ne želi veliki konflikt ali da ga na to „nagovara“ Washington.

Ruska vojska na granici upozorenje je Zelenskom

Ogromna vojska blizu granice trebala bi poslati Zelenskom signal o stvarnoj opasnosti i primorati ga da malo prikoči razvoj američkih ideja i ambicija pridruživanja NATO-u. Ukrajina se prošle godine pridružila klubu NATO partnera pojačanih prilika, što naravno iritira Moskvu. Vjerojatno Rusija želi takvim zastrašivanjem uskrsnuti Minski proces, odnosno pobuditi Zelenskog da se vrati na pregovarački stol.

Ogromna po opsegu i količini zemalja sudionica vježba Defender Europe također je jedan od čimbenika. Ako NATO vježba obranu Europe od ruske agresije, onda Moskva tretira takve vježbe kao indirektnu prijetnju svojoj sigurnosti.

Jedan od mogućih razloga nagomilavanja vojske je i provjera stanja pripravnosti i odlučnosti novog američkog predsjednika Joe Bidena – na što je spreman da podupre svoje optužbe prema Rusiji i Vladimiru Putinu. Jer sudeći po svemu i Washington i Moskva ne tretiraju Ukrajinu kao suverenu zemlju sa društvenim i ekonomskim tegobama već kao ring za ventilaciju političkih ambicija.

Sve tri strane, Rusija, SAD i Ukrajina glasno i teatralno upozoravaju da je situacija krajnje ozbiljna a nakane vrlo odlučne. Kako stvari stoje, to je nažalost točno i rizik je dosta velik.

Ukrajina je zona malih posljedica

Prvo, za razliku od drugih svjetskih žarišta, Ukrajina je zona malih posljedica. Tu nema važnih transportnih pravaca, čvorišta, multinacionalne proizvodnje, opskrbnih lanaca, nafte, rijetkih ruda, burzi, financijskih centara ili bilo koje infrastrukture čije bi urušavanje uzdrmalo razvijeni svijet. To znači da ne postoji neki značajan faktor koji bi suzdržao velike igrače od potencijalnog konflikta, ne računajući neprimjenjivo nuklearno oružje.

Zajednički okvir borbe protiv zapadnih sankcija

Drugo, zbog negativnog trenda u odnosima Rusije i Zapada, čini se da je Rusiji svejedno hoće li nakon možebitnih okršaja uslijediti nove sankcije. Kineski primjer sa uzvratnim sankcijama i retorika prema Americi očigledno su osokolili Moskvu.

Moskva i Peking razmatraju zajednički pravno-gospodarski okvir borbe sa zapadnim sankcijama. Kao i u prvom primjeru, to znači da perspektive obnove dijaloga i normalizacije odnosa više nisu važan čimbenik u ime kojeg bi Rusija pazila na ono što radi i govori.

Konflikt nije potreban, ali svakome može donijeti nešto korisno

Treće, veliki konflikt nikome nije potreban ali kako stvari stoje, svatko iz njega može izvući za sebe nešto korisno: Amerika i NATO mogu to iskoristiti za uspostavu svojih baza, Ukrajina može računati na obustavu Sjevernog toka i novčanu pomoć Zapada, a Rusija na pripajanje novih teritorija.

Četvrto, nedavni rat na Karabahu pokazao je da su kratki ratovi mogući i da zemlje EU nisu odmah pohrlile u obranu one strane za koju su vjerovale da je u pravu.

Nadajmo se da će se stanje smiriti a Ukrajina i Rusija vratiti ka implementaciji sporazuma iz Minska. Američki predsjednik Biden danas je nazvao ruskog predsjednika Putina i predložio mu susret u nekoj trećoj zemlji. To je dobar signal da još uvijek ima nade za diplomatsko rješenje.

Sigurnosni mjehur

Sve ovo nalikuje na mjehur. Poput financijskog, samo sigurnosni. Napuhavanje strateških očekivanja, napuhavanje sigurnosnih projekcija. Vrijednost tih kategorija raste a nije utemeljena u stvarnosti. Pri tome kao i u financijskom mjehuru, svi vjeruju u to i pomažu da se mjehur širi. Samo se možemo nadati da neće završiti kao 2008. godine.

Komentari