U protekle dvije, tri godine iz Hrvatske je u ostale zemlje Europske unije, posebice u Irsku i Njemačku odselilo oko 300.000 ljudi iako službena statistika pokazuje da je trajno iseljeno oko 40.000 stanovnika naše zemlje.
Što se događa s njihovim zdravstvenim i mirovinskim osiguranjem te ostvaruju li oni i dalje pravo na privilegije u tom smislu u Hrvatskoj, iako žive i rade u drugim zemljama, pa na taj način opterećuju Državni proračun, upitali smo za Otvoreno mjerodavne u Ministarstvu zdravstva, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (HZMO) i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO).
Zanimalo nas je odjavljuju li se s hrvatskog zdravstvenog osiguranja osobe koje su legalno zaposlene u drugoj državi članici Europske unije koje tamo ostvaruju pravo na zdravstveno osiguranje.
Nema osiguranja po dvije osnove – u Hrvatskoj i u zemlji rada
Iz Ministarstva zdravstva proslijedili su naš upit HZZO-u, jer, kako su istaknuli, to je iz “njihova djelokruga rada”.
Pohvalno je što odgovore nismo dugo čekali pa su tako iz Ureda za odnose s javnošću HZZO-a rekli kako “ako netko radi i živi u nekoj drugoj zemlji, te je legalno zaposlen primjerice u Irskoj, tada u Irskoj ima i regulirano zdravstveno osiguranje, a u Hrvatskoj se odjavljuje sa zdravstvenog osiguranja”.
U HZZO-u kažu kako sve osobe koje u drugoj državi članici EU-a stječu status osiguranja, to trebaju dojaviti HZZO-u jer je to određeno hrvatskim pravnim propisima.
No, pridržavaju li se svi toga? Imaju li svi hrvatski stanovnici koji trenutno ili dulje vrijeme žive i rade u inozemstvu savjesti da u domovini obave ono što se traži od njih i što je njihova zakonska obveza ili su prijavljeni i dalje na HZZO-u po sustavu – APP (ako prođe prođe) te na taj način opterećuju sve ljude koji uplaćuju doprinose i poreze?
Odgovor smo pokušali doznati u HZZO-u.
“HZZO od drugih zdravstvenih osiguranja najčešće zaprimi upit o datumu prestanka osiguranja u Hrvatskoj, statusu osigurane osobe u Hrvatskoj ili o ostvarivanju nekog od prava iz zdravstvenog osiguranja u Hrvatskoj, što se uzima kao indicija da je osigurana osoba u drugoj državi članici mogla steći status zdravstvenog osiguranja”, rekli su nam iz HZZO-a.
HZZO surađuje s MUP-om te imaju pristup sustavu OIB-a
Dodali su kako se u takvim slučajevima provodi postupak u suradnji s drugom državom članicom i ako se utvrdi da je osoba stekla status osiguranja u drugoj državi, ona se odjavljuje s HZZO-a.
U HZZO-u ističu kako surađuju s MUP-om te stoga imaju pristup sustavu OIB-a.
“U slučaju kada HZZO zaprimi informaciju da je osoba odjavila prebivalište u Hrvatskoj, provodi se odjava s obveznog zdravstvenog osiguranja. Pritom naglašavamo da, sukladno europskim pravnim propisima, formalna odjava prebivališta iz jedne države članice te prijava prebivališta u drugoj državi članici nije preduvjet za ostvarivanje prava na obvezno zdravstveno osiguranje u drugoj državi članici. Stoga odgovornost i obveza odjave sa zdravstvenog osiguranja u državi članici iz koje osoba iseljava uvijek primarno leži na samoj osiguranoj osobi”, naglašavaju u HZZO-u.
Status mirovinskog osiguranja reguliran europskim uredbama
Kakav je status mirovinskog osiguranja osobe koja odseli iz Hrvatske, upitali smo nadležene u HZMO-u. Iz njihova Ureda za odnose s javnošću odgovoreno je kako je “reguliranje mirovinskog osiguranja naših stanovnika koji odlaze na rad u inozemstvo, primjerice u Irsku, Njemačku, Austriju ostvareno propisima između država članica EU-a na prava i obveze iz sustava socijalne sigurnosti”.
Pojašnjenja radi, navodimo uredbe kojima je to regulirano.
To su Uredba (EZ) broj 883/2004 Europskog Parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (skraćeno: Osnovna uredba) te Uredba (EZ) broj 987/2009 Europskog Parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009., kojom se utvrđuje postupak provedbe Uredbe (EZ) broj 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (skraćeno: Provedbena uredba).
Kako kažu u HZMO-u, odredbe Glave II Uredbe 883/2004 sadrže potpun sustav pravila čija je svrha osigurati da osobe koje se kreću unutar EU budu obuhvaćene zakonodavstvom o socijalnoj sigurnosti samo jedne države članice, te spriječiti da se na te osobe istovremeno primjenjuju zakonodavstva dviju ili više država članica ili da ostanu izvan sustava socijalne sigurnosti.
“Navedena pravila za određivanje mjerodavnog zakonodavstva imaju obvezan i isključiv učinak. To znači da za osiguranike, poslodavce ili države članice ne postoji pravo izbora mjerodavnog zakonodavstva, već se primjenjuje zakonodavstvo određeno prema objektivnoj situaciji konkretne osobe i primjenom navedenih pravila”, ističu u HZMO-u.
Zakonodavstvo države prema mjestu rada – lex loci laboris
Oni nadalje navode kako se Uredbe primjenjuju i u odnosima s državama Europskog gospodarskog prostora, a to su Norveška, Lihtenštajn i Island te u odnosu na Švicarsku, tako da se pojam država članica odnosi i na te države.
Člankom 11. stavkom 3. točkom a) Uredbe 883/2004 propisano je opće pravilo prema kojem na osobu koja obavlja djelatnost kao zaposlena ili samozaposlena osoba u državi članici primjenjuje se zakonodavstvo te države članice – zakonodavstvo države prema mjestu rada – lex loci laboris.
“Na naše građane koji su iselili iz Hrvatske te žive i rade u drugim državama članicama EU, što se tiče socijalne sigurnosti, pa tako i mirovinskog osiguranja, primjenjuje se zakonodavstvo države članice u kojoj rade. Prema tome, navedeni građani nisu u mirovinskom osiguranju u Hrvatskoj”, zaključili su iz HZMO-a.
Tko privremeno boravi u inozemstvu i dalje je prijavljen u Hrvatskoj
Upit o tome koliko je ukupno ljudi odjavilo prebivalište iz Hrvatske te imaju li podatak o tome u koje su zemlje odselili, poslali smo i MUP-u.
Iz njihove Službe za odnose s javnošću su odgovorili kako su “Zakonom o prebivalištu (“Narodne novine”, broj:144/12 i 158/13 – Uredba o izmjeni Zakona o prebivalištu) propisana dva različita instituta i to institut odjave prebivališta i institut prijave privremenog odlaska izvan Hrvatske te obveze s osnova navedenih instituta”.
Slijedom te Uredbe stoji kako “hrvatski državljanin s prebivalištem u Hrvatskoj koji želi samo privremeno napustiti Republiku Hrvatsku radi zaposlenja, dugotrajnog liječenja i drugih razloga dužan je policijskoj upravi ili postaji na čijem području ima prijavljeno prebivalište u Hrvatskoj dojaviti da privremeno boravi u inozemstvu odnosno prijaviti privremeni boravak izvan Hrvatske”.
“Ako osoba nije u mogućnosti doći u Hrvatsku, obavijest o svojem privremenom boravku u inozemstvu može dati i u diplomatskoj misiji-konzularnom uredu Republike Hrvatske u inozemstvu te mora priložiti odgovarajuću dokumentaciju o razlozima privremenog boravka u inozemstvu – potvrdu o zaposlenju, školovanju, liječničku dokumentaciju. Osoba koja privremeno boravi u inozemstvu ima i dalje prijavljeno prebivalište u Hrvatskoj”, ističu u MUP-u.
Prema navedenom, zaključuje se kako u tom slučaju može doći do manipulacije, jer osoba koja privremeno radi u inozemstvu, a i dalje je prijavljena u Hrvatskoj, može zatajiti svoj privremeni boravak na radu u inozemstvu te se stoga ne odjaviti sa HZZO-a. Na temelju toga i dalje može koristiti zdravstvene usluge u Hrvatskoj.
U MUP-u nadalje navode kako “hrvatski državljanin koji se ima namjeru iseliti iz Hrvatske radi trajnog nastanjenja u drugoj državi mora odjaviti svoje prebivalište iz Hrvatske prije iseljenja, a ako to propusti učiniti odjavu može zatražiti i putem nadležne diplomatske misije-konzularnog ureda Republike Hrvatske u državi u koju se iseli. Prilikom odjave prebivališta osoba je dužna vratiti osobnu iskaznicu radi njenog fizičkog poništenja”.
Odjavom prebivališta, kažu u MUP-u, osoba ne gubi hrvatsko državljanstvo, nego i nadalje ostaje hrvatski državljanin, samo što nema pravo na osobnu iskaznicu s upisanim prebivalištem u Hrvatskoj.
Dakle, ističu u MUP-u, razlika između instituta odjave prebivališta i prijave privremenog odlaska je u tome što hrvatski državljanin s odjavom prebivališta iz Republike Hrvatske više nema prijavljeno prebivalište u Hrvatskoj dok hrvatski državljanin koji prijavi privremeni odlazak izvan Hrvatske i nadalje ima prijavljeno prebivalište u našoj zemlji.
Na upit koliko je službeno iseljeno hrvatskih stanovnika, u MUP-u su istaknuli kako je odjavu prebivališta u 2019. godini s razlogom odseljenja izvršilo 11.229 osoba. U istoj godini privremeni odlazak izvan Hrvatske prijavile su 40.633 osobe.
