Jedan od najpoznatijih domaćih ekonomskih analitičara Ljubo Jurčić nedavno je rekao kako je Hrvatska vjerovala u euro kao u zlatno tele, a onda je dolaskom eura 1. siječnja sve poskupjelo. U razgovoru za Zadarski.hr objasnio je što se zapravo dogodilo.
“Uveli smo euro za koji Hrvatska nije bila spremna. Novac se može gledati kroz dvije funkcije: kao platežno sredstvo i kao sredstvo ekonomske i monetarne politike. Kao platežno sredstvo ljudi koriste ono što prihvaćaju: euro, marku, dolar, funtu ili kunu, i to ima svoju funkciju i ulogu. Drugo je novac kao instrument ekonomske politike. Naime, suvremeni novac nema svoju unutrašnju vrijednost. Nekad smo govorili da papirnati novac mora imati pokriće u zlatu ili srebru, međutim, on danas i ne mora postojati u materijalnom obliku. Novac je danas slika gospodarstva.
Njegova vrijednost izlazi iz snage gospodarstva, zato smo i prihvaćali euro, dolar ili marku, jer je iza tih valuta postojalo jako gospodarstvo koje je novcu davalo vrijednost. Kad je novac slika gospodarstva, onda on postaje najjači instrument toga gospodarstva u vođenju politike, kroz kamate, tečaj i drugo. Euro nije slika hrvatskoga gospodarstva, on je slika europskih jakih gospodarstava. Prije svega njemačkog, nizozemskog, austrijskog… Kao takav ne može biti koristan Hrvatskoj za vođenje ekonomske politike, odnosno za vođenje politike ekonomskog razvoja Hrvatske”, objasnio je Jurčić.
Mi smo skoro tri puta manje razvijeni od europske zone
Na pitanje gdje smo pogriješili Jurčić je rekao:
“Robert Mundell, koji je dobio Nobelovu nagradu za teoriju optimalnog valutnog područja, objasnio je kada je nekim zemljama korisno da uđu u zajedničku monetarnu uniju. Postoje naime realni kriteriji koje zemlja treba zadovoljiti da bi imala koristi od zajedničke valute. Kod eura tako postoje nominalni kriteriji, poznati kao maastrichtski kriteriji, koji kažu da deficit zemlje koja ulazi u eurozonu ne smije biti veći od tri posto, javni dug je također ograničen i slično. Ti su kriteriji doneseni zato da zemlja koja ulazi u eurozonu sa sobom ne donese prevelike dugove u eurozonu i druge članice, odnosno da ne stvori nestabilnost eurozoni. Mi smo te uvjete zadovoljili “na silu”. Zadovoljili smo ih nominalno kako bi nas Europa prihvatila, međutim, da bi zemlja imala koristi od uvođenja zajedničke valute, onda morate zadovoljavati realne kriterije, odnosno kriterije optimalnoga valutnog područja. A to znači da zemlje budu približno jednako razvijene. Hrvatska međutim ima BDP od oko 13.000 eura, a eurozona oko 30.000 eura. Znači mi smo skoro tri puta manje razvijeni od europske zone”, kazao je te nastavio:
“Drugo, ako ste manje razvijeni, onda bi trebali imati puno veću stopu rasta od prosjeka eurozone kako bi se njoj približili. U proteklih deset godina mi smo imali dva puta manju stopu rasta gospodarstva od eurozone. Treća stvar, koja je možda i najbitnija, zemlja veličine Hrvatske trebala bi imati robni izvoz više od 60 posto bruto domaćeg proizvoda. A mi smo se tek sad počeli približavati prema 30 posto. Zašto je bitan izvoz? Zato što je to najobjektivnija mjera konkurentnosti nacionalnog gospodarstava i zbog toga što izvozom pribavljate eure, odnosno proizvodnjom. A da biste u eurozoni dovoljno zaradili, mi bismo trebali imati više od 50 odnosno 60 posto izvoza, a nemamo ni 30 posto. Jaka valuta ne stvara efikasnu i konkurentnu proizvodnju, nego efikasno i snažno gospodarstvo stvara jaku valutu”, istaknuo je Jurčić.
