“Uvijek odgovaram na mailove u roku od 24 sata, osim kad sam na odmoru, onda ne odgovaram uopće nego se onda pokušavam odmoriti. A inače mi je nevjerojatno da se u poslovnoj komunikaciji ne odgovara na mailove, da se ne odgovara na pozive ili poruke. Mi moramo komunicirati, moramo biti jasni u svojim stavovima prema zaposlenicima i onda jednostavno to funkcionira”, kaže Jurica Lovrinčević predsjednik uprave Pevexa i suvlasnik tvrtke Dicentra.
Kako pomirujem ulogu vlasnika i menadžera?
Ja sam rukovoditelj, to je jedan stari termin, ali mislim da najbolje opisuje što i kako radim. Moram upravljati ljudima na pravi način. Mislim da ljudi vole kada su stvari posložene, kada postoji red, kada znaju svoje mjesto u sustavu. Ali i onaj koji je gore mora raditi. Svojim primjerom dajete ljudima ono što očekujete od njih i onda se to prenose prema dolje. Uvijek kažem ljudima prvo odgovorite na mailove i na poruke zaposlenika koji vas čekaju. Tako da sustav ne trpi, sustav ne smije trpjeti zbog toga što ste vi spori. Ako bilo koja karika u sustavu nije dobra, sustav na tom mjestu puca. Tako da se u kompaniji svi moramo truditi raditi posao za koji smo plaćeni, izjavio je za poslovniFM.
“Najveći smo hrvatski lanac u neprehrambenom sektoru. Sljedeći je jedan strani lanac koji je tri puta manji od nas. Evo, i u Hrvatskoj poduzetnici mogu uspjeti, mogu napraviti rezultat, mogu se, ako imaju dovoljno znanja i iskustva, boriti i s najvećima. Nađe se i kapitala. Prije smo svi znali da je kapital bio skup, danas je kapital stvarno vrlo povoljan, nikad nije bio povoljniji. Prije krize izazvane koronavirusom mi smo se kao kompanija zaduživali s 0,9-postotnom godišnjom kamatom u kunama, što mislim da je dobro za hrvatsko tržište. Sada su nešto porasle te kamate, rizik raste, ali mi kao kompanija imamo kamatu od oko 1 ili 1,20 posto u kunama, što mislimo da je dobro i da daje priliku za realna ulaganja. Svaki poduzetnik treba razmišljati o isplativosti investicije i ne treba se bojati ulaganja“, ustvrdio je Jurica Lovrinčević u razgovoru s Darkom Bukovićem, urednikom emisije Vrijeme je za gospodarstvo.
Teško je planirati u 2020.
U djelatnosti trgovine Pevex je deseti po prihodima, treći po dobiti i šesti po broju zaposlenih. Poslovnu 2019. godinu završio je s 2,14 milijardi kuna prihoda i dobiti od oko 160 milijuna, sa 2000 zaposlenih. Zadovoljni smo rezultatima iako mislimo da imamo prostora i za dalje, kaže Lovrinčević.
S obzirom na sadašnju situaciju, izvjesno je da će planove za ovu godinu trebati revidirati, upitao je urednik.
“Još uvijek nismo revidirali planove jer teško je uopće planirati. Teško je! Do izbijanja korona krize, znači do negdje 15. ožujka, imali smo fenomenalan rezultat, baš nam je godina odlično počela. Međutim kad nam je brutalno zabranjen rad, kad je napravljen taj lockdown, morali smo razmišljati koje su opcije. Kao što je poznato, neprehrana je kompletno bila zatvorena. Prema našem mišljenju to je bilo preagresivno, nije se trebala raditi takva razlika, nije bilo potrebe. Cijelo vrijeme smo u medijima vrištali ‘Dajte nam da radimo!’ jer smo smatrali da svi poduzetnici, bez obzira na to kojim se biznisom bave, koji mogu osigurati mjere zaštite – da se poštuju fizička distanca i dezinfekcije, i ostale preporuke HZZJ-a, trebaju raditi. Svi mi živimo od rada i nema tih mjera koje može država dati da bi nadoknadila to što mi ne radimo. Tako da se ne shvati krivo, mi pozdravljamo mjere koje je država uvela, sufinancirali su nam plaće za vrijeme kada nismo mogli raditi, ali na neki način to gledamo kao nadoknadu štete što nismo mogli raditi. Međutim, to je samo jedan dio naših obaveza, ako smo imali, primjerice, 4.000 kuna po zaposleniku kao naknadu od države, morate znati da je prosječna neto plaća u Pevexu 6.800 kuna, pa onda plus bruto, tako da to nije ni blizu pokrivanja svih troškova koje smo imali kao kompanija. Vjerujem da su i druge kompanije bile u sličnoj situaciji”, istaknuo je Lovrinčević.
U dijelu javnosti isticano je mišljenje da država ustvari pomaže poduzetnicima, a nedovoljno je objašnjeno da je riječ o pomoći zaposlenicima i očuvanju radnih mjesta, ustvrdio je u razgovoru Buković.
“Mi smo pokušavali komunicirati da to nije nikakva pomoć poduzetnicima, i druge kolege su to pokušavale, međutim stvara se percepcija da smo mi poduzetnici nešto loše. Pokušava se poduzetnike posvađati sa sindikatima javnih ili državnih službi, što mislimo da nije dobro. Svatko od nas ima svoju ulogu u društvu, kao što poduzetnici trebaju stvarati nove projekte i zapošljavati ljude u privatnom sektoru, tako i javni sektor, zajedno sa sindikatima, treba promišljati šta je najbolje za njih. Ali i država treba pravim imenom nazvati ono što radi. Znači, to je pomoć da se ne otpuštaju ljudi, to nije pomoć poduzetnicima nego je to sufinanciranje jednog dijela plaće“, istaknuo je Lovrinčević.
Prema nekim procjenama, trebat će tri do pet godina da bi se uspostavilo stanje kakvo je bilo prije krize.
“Kad slušamo političare, ispada da se ništa loše nije desilo u ovih nekoliko mjeseci, a desilo se puno loših stvari. Priča se da će nam BDP pasti između 9 i 10 posto, no vjerojatnije je da će pasti između 12 i 15 posto, a to je strašno jer to pokazuje kakva će nama svima biti budućnost. To ćemo svi osjetiti, ovako ili onako, direktno ili indirektno! Tako da se vratim na početak razgovora, jako je teško planirati. Možemo planirati dan za danom, jednostavno više nema dugoročnog planiranja. Jednostavno treba povlačiti poteze, treba komunicirati.
No svaka kriza je i prilika. Kad nam je brutalno preko noći zabranjen rad, ja nikoga od 2.000 zaposlenika nisam poslao doma. Rekao sam svima – svi ostajemo raditi! Zaposlenici su u dućanima slagali robu za webshop, uveli smo prodaju na daljinu, dali smo kontakt-telefone kao prije 30 godina da nas mogu zvati i kupci koji nisu na internetu i webshopu. Ipak smo na neki način održavali kontinuitet poslovanja. Počeli smo agresivnije širiti webshop i prodaju preko webshopa. Imali smo ga i prije, prije dvije godine smo ga etablirali, ali smo ga gledali kao neki digitalni prozor u svijet, nismo ga gledali kao ozbiljan kanal. Međutim, u krizi nam je, evo u trećem mjesecu, s nekih 30.000 kuna dnevno skočio do milijun kuna dnevnog prihoda, tako da nam se do 30 puta povećao prihod u nekim danima što je fenomenalan rezultat.
Fleskibilnost i multikanalnost
Nama danas webshop radi kao jedan naš trgovački centar, a imamo ih 25, evo otvaramo novi u Vinkovcima i 26., to je jedan novi centar, jedan novi kanal. Kupac je kralj, kupac bira kako će kupiti. Može otići u naš dućan i izabrati robu, može naručiti preko webshopa i tražiti dostavu, ili naručenu robu podići u našem centru, što mu je najbrže, znači na takozvanom Click&Collect da u 24 sata dobije ono što želi, a da neće ići u dućan. Može također preko webshopa pogledati naš asortiman, cijene, napraviti spisak i ubrzati kupnju, ali i obrnuto: može i vratiti robu koju je uzeo na webshopu, tako da je to način na koji se mi kao trgovci prilagođavamo svojim kupcima, a oni postaju sve zahtjevniji. I to je u redu. Mislim da ne trebamo dvojiti oko toga, oni imaju to pravo. Jednostavno mi moramo biti brži, fleksibilniji, moramo kupcima dato ono što traže“, istaknuo je Lovrinčević.
Neki od ljudi koji ga i osobno poznaju, Lovrinčevića smatraju malo konzervativnijim tipom menadžera i ističu da voli organizaciju, voli da je sve posloženo i “po špagi”.
“Počesto volim reći ‘red, rad i disciplina’, ali ne u onom vojničkom smislu. Mislim da reda mora biti u svakoj tvrtki, u svakom sustavu. Moramo svi zajedno i raditi. Dajem puno, ali od suradnika i tražim puno. A što se tiče discipline, mislim na disciplinu u provođenju onoga što je dogovoreno, u provođenju procesa. Jer čemu služe propisani procesi koje imamo ako ih ljudi ne poštuju.
Dicentra je tvrtka koju sam osnovao 1994. godine zajedno sa partnerom Mariom Radićem. Evo, 26 godina smo zajedno partneri u toj tvrtki i ponosni smo što nikada nije bila blokirana nijednog dana. Današnje generacije možda to malo gledaju s podsmijehom, ali mi smo jako ponosni na to i mislimo da je to jedna dobra kvalitetna priča gdje poduzetnici trebaju razmišljati ne samo o svom profitu nego moraju razmišljati i o partnerima s kojima surađuju znači o svojim dobavljačima, o svojim kupcima, ali i naravno o svojim djelatnicima. Putem Dicentre mi smo suvlasnik u Pevexu, a ja sam dobio priliku 2016. godine od strane Nadzornog odbora da vodim kompaniju, pojasnio je Lovrinčević.
Kad je prije četiri godine dobio mandat u Pevexu, jedan od zadataka koje si je postavio bilo je pitanje rješavanja svih ranijih sporova i izlazak na uređeno tržište., podsjetio je urednik Buković.
“Moja je ideja bila da izađemo na uređeno tržište kada bude vrijeme. Mislim da je to dugoročno dobra stvar za kompaniju, međutim to je stvar koju će odlučiti skupština. Imamo različita razmišljanja, od onih da idemo na uređeno tržište do onih da se pretvorimo ponovno u društvo s ograničenom odgovornošću. Kad završe svi ti sporovi koje vodimo vidjet ćemo kako će se to reflektirati kad to pitanje dođe na sljedeću redovnu skupštinu, vjerojatno dogodine. To je vrlo kompleksno pitanje baš zbog naše povijesti koja je takva kakva je zbog stečaja, jer mi još uvijek imamo nekoliko desetaka predstečajnih sporova. Iako ljudi zaboravljaju, stečaj je bio 2009. na 2010., a kao dioničko društvo osnovani smo 2012. godine. Znači prije punih 11 godina je bio stečaj, a mi još uvijek vodimo predstečajne sporove, imamo ih nekoliko desetaka, svi su velike vrijednosti, a kada ste na uređenom tržištu onda imate jako velike reperkusije i imate obaveze prema dioničarima. I onda mi kao uprava jednostavno ne možemo predlagati ni jednu ni drugu varijantu, jer nemamo ta prava. Skupština je ta koja donosi takvu odluku i koja procjenjuje što je najbolje za većinu glasačkih prava dioničara”, zaključio je Lovrinčević u razgovoru za poslovniFM.
