Peović: Upravo bi država trebala onemogućiti da se tržište energenata stavlja ispred energetske suverenosti i samodostatnosti

Foto: Damjan Tadić/Cropix

Je li zaustavljanje prerade nafte u Sisku isključivo poslovna odluka kompanije, kakva je uloga premijera, bivših ministara, prijašnjih vlada, kakav je model upravljanja u javnim i poduzećima od nacionalnog interesa?

Davorko Vidović, saborski zastupnik Kluba Socijaldemokrata rekao je gostujući u emisiji Studio 4 da je Dragan Kovačević potvrdio da je sastanak nepobitno održan, da je on njemu prisustvovao i o njemu svjedočio.

– Svi koji su bili sudionici tog sastanka trebali bi se na isti način očitovati o točnosti. U njegovom iskazu je ključna potvrda da je memorandum između Janafa i Ine vezan za guranje nafte od Siska prema Mađarskoj obavljen u režiji predsjednika Vlada, u njegovom uredu i uz nazočnost njegovog ministra. Svi drugi bi trebali to demantirati ako nije slučaj, a ako je, onda je premijer u ozbiljnim problemima jer je iz Praga komentirao da ga se to ne tiče jer je to bio ugovor potpisan između dvije kompanije s čime on nema veze, rekao je.

– Jedna od važnih stvari koju je Dragan Kovačević rekao je da je s aspekta korporativne logike taj ugovor bio opravdan jer je rafinerija Sisak generirala gubitke, nije bila održiva, ali s aspekta nacionalnih interesa to nije bila dobra odluka. Mi upozoravamo da je ta logika korporativnog interesa u sukobu sa logikom nacionalnog interesa i da bi upravo država trebala biti ta koja onemogućava da se tržište energenata stavlja ispred energetske suverenosti i samodostatnosti, rekla je Katarina Peović, saborska zastupnica Radničke fronte.



Na upit koja je uloga i odgovornost prijašnjih vlada, Vidović je rekao da je problem nastao 2004. dolaskom Sanadera i njegove vlade na vlast.

– Tada je postalo razvidno da se ide u izigravanje temeljnog razloga i ugovorne obveze koju je Mol preuzeo otkupljujući 25 posto plus 1 dionice Ine. On je odustao od ključnog i jednog razloga zbog kojeg su ušli kao partner, a to je modernizacija biorafinerije. Postoje izrijekom nekoliko članaka gdje se to navodi kao prvi i ključni razlog za njihov ulazak u taj posao, rekao je.

Istaknuo je kako je 2004. godine sisačka rafinerija proglašena najboljom u jugoistočnoj Europi.

– Kapaciteti su bili oko 2 milijuna tona, prerađivala je 2 milijuna tona hrvatske nafte, vrlo kvalitetne sa malo sumpora. Bila je potpuno nova rafinerija, uz nju se nalazi Janaf, na 5-6 kilometara su naftna polja. Svi razlozi da ta rafinerija radi su postojali, hrvatski nacionalni interes je bio da se očuva, ali očigledno da nije bio korporativni interes Mola koji ima rafineriju i kojemu je trebalo tržište, a od Ine napraviti benzinske postaje. Interesni lobiji i snažno lobiranje Mola onemogućili su da se održi rafinerijska proizvodnja u Sisku, a vjerojatno je upitna i ona u Rijeci, rekao je Vidović dodavši kako “samo naivac može vjerovati da će biti uloženo 4 milijarde kuna, te u priču o biorafineriji u Sisku”.

Istaknuo je kako mi nemamo nikakvu strategiju energetskog razvijanja niti samodostatnosti.

– Prije 30 godina Hrvatska je proizvodila 2 milijuna tona vlastite nafte, sada vadi oko 400.000 i tih 400.000 se iz kruga rafinerije koja može preraditi tu naftu, odvozi hrvatskim naftovodom u Mađarsku da bi se kupovali skupi derivati. Za to nema potrebe, ali moramo znati što hoćemo. Mi ne znamo što ćemo s Janafom, HEP-om, Plinacroom, mi tražimo od hrvatske vlade jasan odgovor što nakon, što ako. Moramo imati jasnu viziju, zaključio je Vidović.

Komentari