Prijedlog Strategije poljoprivrede do 2030. čiji je cilj povećanje vrijednosti poljoprivredne proizvodnje sa sadašnjih 20 na 30 milijardi kuna godišnje, te prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kojim bi se ukupno raspoloživo državno poljoprivredno zemljište stavilo u funkciju poljoprivredne proizvodnje, dva su ključna dokumenta, koje je prošli tjedan usvojila Vlada RH.
Oni bi trebali biti temelj za podizanje produktivnosti, a time i znatno povećanje konkurentnosti te usmjerenosti prema snažnom zaokretu u poljoprivredi.
“Očekujemo da će se kroz Strateške planove, koji se izrađuju sukladno Zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU, a koji bi trebali biti izrađeni do kraja godine, uspostaviti i detaljniji planovi kojim će se sve aktivnosti bolje definirati odnosno da će 2022. godina biti godina u kojoj će krenuti značajne i brže promjene i investicije u poljoprivredi”, ističu stručnjaci konzultantske kuće SMARTER, specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.
Strategija je krovni, strateški dokument u sektoru poljoprivrede, čije je donošenje predviđeno Zakonom o poljoprivredi i na koju se čeka već gotovo 20 godina, a njome se dodatno podupire provedba Nacionalne razvojne strategije RH do 2030., te predstavlja temelj za izradu nacionalnog strateškog plana koji je u visokoj fazi finalizacije.
Njom se predviđaju i intervencije u okviru Zajedničke poljoprivredne politike za razdoblje 2021. do 2027, a osobito važnoje usmjerenje i plan da se do 2030. poveća vrijednost obujma poljoprivredne proizvodnje na 30 milijardi kuna, kao i produktivnost, te snažnije poticanje poljoprivrednih gospodarstva, posebice mladih poljoprivrednika. Uz nacionalna sredstva, za provođenje strategije, su od posebne važnosti pet milijardi eura iz EU fondova.
“Stručnjaci SMARTER-a smatraju da je predložena vizija i ciljevi postavljeni ambiciozno, ali ih je realno moguće ostvariti. Oni se u potpunosti podudaraju s ciljevima koje je SMARTER, kao specijalizirana konzultantska kuća za poljoprivredu i prehrambenu industriju, predložila još 2019 godine. Ostvariti vrijednost poljoprivredne proizvodnje do 2030. godine od 30 milijardi kuna, sa zadanim ciljanim vrijednostima u prolaznim godinama, predstavljaju kvalitetnu podlogu za daljnje razvijanje Strateškog plana ZPP te donošenje drugih provedbenih zakona i uredbi. Dijelove strategije bilo bi dobro prilagoditi lakšem razumijevanju korisnika u poljoprivrednom sektoru”, naglašavaju u SMARTER-u.
Državno poljoprivredno zemljište u zakupu putem javnog natječaja
Kada je riječ o prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, pozdravljaju odluku da se državno poljoprivredno zemljište daje u zakup putem javnog natječaja na rok između 15 i 25 godina, ovisno o vrsti proizvodnje i investicija, odnosno ulaganjima koja su predviđena gospodarskim planovima potencijalnih posjednika.
“Zakon o poljoprivrednom zemljištu je jedan od najznačajnijih zakona koji je temelj za rješavanja brojnih strukturnih dugogodišnjih problema hrvatske poljoprivrede. Okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta nužno je za razvoj produktivnosti poljoprivredne proizvodnje, koja može konkurirati razvijenoj proizvodnji u EU. Hrvatska je zemlja malih i rascjepkanih poljoprivrednih posjeda kod kojih je otežano poboljšanje ekonomike korištenja zemljišta. Prosječna veličina poljoprivrednog posjeda je bila i dalje je mala, iako je zadnjih godina došlo da rasta”, naglašavaju u SMARTER-u.
Hrvatska raspolaže sa 1.563.000 hektara poljoprivrednog zemljišta. Procjenjuje se da je državnog zemljišta gotovo 740.000 hektara, a slobodnog državnog zemljišta za raspolaganje oko 400.000 hektara. Prije ulaska u EU prosječna veličina posjeda bila je oko 5,6 hektara, a zadnjih godina ona narasla na 11,6 hektara (prema podacima EK).
No, poljoprivredni posjedi su i dalje znatno manji nego što je u drugim zemljama EU, gdje je prosjek 16,6 hektara, dok većina razvijenih zemljama ima prosječne posjede iznad 50 hektara. Hrvatska ne može slijediti nužnost smanjenja troškova po jedinici proizvoda, tako da su domaći proizvodi u proizvodnji relativno skuplji u odnosu na svjetske cijene, a na tržištu se moraju nositi s cijenama EU konkurencije.
SMARTER ocjenjuje da je dobro što su izmijenjene odredbe koje su do sada izazivale najviše nezadovoljstva poljoprivrednih proizvođača – ozbiljnih tržišnih sudionika. Prije svega to je odredba koja propisuje da se maksimalna površina za zakup ne utvrđuje Programom raspolaganja, koju donosi jedinice lokalne samouprave, već ju može odrediti jedinica lokalne samouprave u svakom pojedinom natječaju, za zakup s obzirom na specifičnosti poljoprivrednog zemljišta, koje je predmet natječaja, pri čemu se za površine veće od 50 hektara propisuju dodatni uvjeti.
Uvodi se sustav bodovanja
Još jedno novo kvalitetnije rješenje je uvođenje kriterije za ostvarivanje prava prvenstva u natječajima za zakup u kojem se uvodi sustav bodovanja, a prednost ostvaruju ponuditelji koji stvaraju dodanu vrijednost (stočarska proizvodnja, trajni nasadi, prerada poljoprivrednih proizvoda), dosadašnji posjednici, domicilni te mladi nositelji obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.
“Smatramo da je dobro što je uvrštena promjena koja predviđa da prednost kod natječaja imaju poljoprivrednici koji su do sada koristili to zemljište, te koji su u mirnom posjedu zemljišta na temelju valjane pravne osnove, kao i odredba o potrebi dodatnog vrednovanja za one proizvođače kod kojih udio izravnih plaćanja za poljoprivredu nije veći od 30 posto ukupnih prihoda ili primitaka. To je veliki pozitivni iskorak u ovom zakonskom rješenju. Tako je Ministarstvo dalo prednost kvalitetnim proizvođačima koji i sada koristi zemljište, a drže se propisanih uvjeta iz natječaja, na temelju čega su dobili zemlju u zakup, te koji najveći dio svojih prihoda ostvaruju od poljoprivredne proizvodnje, a ne od potpora. Ministarstvo je pokazalo trajno opredjeljenje da se zakonima moraju poduprijeti poljoprivredni proizvođači koji proizvode, odnosno stav da su poljoprivrednici ponajprije sudionici na tržištu, a ne socijalna kategorija”, ističu u SMARTER-u.
Među ostalim smatraju da je kvalitetna promjena i to što se potiče poljoprivredne proizvođače da se okrenu proizvodnji proizvoda s većom dodanom vrijednošću i okretanje prioritetnim sektorima (mliječno govedarstvo, sve druge stočarske proizvodnje, proizvodnja trajnih nasada i proizvodnja povrća).
“Sve ove izmjene idu u smjeru više puta isticanog jačanja sektora koji donosi višu dodanu vrijednost u poljoprivrednoj proizvodnji, a koji su znatno složeniji i traže značajno veće proizvodne napore, veća ulaganja, radno su intenzivniji te složeniji po tehnologijama i tržišnim uvjetima”, zaključuju stručnjaci SMARTER-a.
