Ne znam kako vi, ali ja sam se prošle nedjelje probudila lakše nego ikad! To je prvi put da mi nije trebalo krmeljavo rastezanje, ritual ispijanja kave u oblaku dima cigarete i promišljanje hoću li kuhati pileću ili goveđu juhu. Jednostavno, mozak je bio neočekivano bistar, a noge su same od sebe, lake poput perca, u svega nekoliko sekundi pojurile na ulicu!
Moj neobjašnjivi nalet adrenalina i energije ubrzo su demistificirali prestravljeni ljudi u gaćama i maskama. Objasnili su mi da je Zagreb upravo odlučio za koji centimetar promijeniti geografski položaj.
Potresna aplikacija
“Bil je jak potres”, drhtavim glasom konstatirala je gospođa s uvijačem na šiškama, čvrsto stežući remen ‘šlafroka’. Baš kad sam pomislila da gore ne može, na gospođinim šiškama uočila sam pahulje… Nakon dvojbe biti odgovoran pa #ostatidoma ili pak #ostatinaulici da život ne okončam u ruševinama, odlučila sam se spasiti smrzavanja, vratiti se u drhtavu kuću i kao čovjek umrijeti na toplom. Upravo tada sam učinila jednu od najvećih grešaka u svom životu. Skinula sam si aplikaciju koja javlja potrese… Ne radite to.
U zadnjih nekoliko dana, tu sam vražju aplikaciju otvorila više puta nego Facebook, WhatsApp, Zabu i email ikada do sada. Otvorila sam je toliko puta da je pitanje trenutka kada će mi s te aplikacije stići poruka: „Jeste li vi normalni?“ Nemojte (kao ja) ležati na podu pokušavajući čuti pucanje zemljine kore. Nemojte (kao ja) s dokumentima i bočicom vode juriti na cestu čim čujete tutnjavu jer to nije pomicanje tektonskih ploča. Nego susjeda koja usisava. Općenito, nemojte biti panična budala kao ja. To će vam odmoći.
Zlatna medalja ide Ivi Žiniću
Iako sam se svrstala u sam vrh budala, s trona me skinuo HDZ-ov župan Ivo Žinić koji je napravio virus-tulum te tako oborio hrvatski rekord u budalaštinama. Na žurki bez maski upriličenoj ljudima koji su pripremali teren za ženidbu njegovog sina, jelo se i pilo. Vino je teklo u potocima, a pilo se direkt iz bačve kroz crijevo. Nadam se da ekipa s crijeva neće prijeći na respiratore. Jer župan je, unatoč svim apelima i zabranama, druženje upriličio u jeku korone… Zanimljivo je da čak ni nakon medijskog razapinjanja i smjene njegovog sina, Žinić od svadbe ne odustaje. Navodno po županiji hoda i sa čuturicom rakije raznosi pozivnice. Točnije, više stotina pozivnica. Tog čovjeka očigledno ne može opametiti niti jedna opomena, upozorenje, zakon niti prijetnja. S njim se ne može lijepo, pa bi mu tragične posljedice sulude ideje netko trebao reći slikovito. Evo, ja ću. Župane, bit će puno manja šteta ako naručeni odojci i janjci ostanu u frižiderima, nego da u frižiderima završe tvoji svatovi. I bit će grozno bude li umjesto „danas majko ženiš svoga sina“ županijom orilo „danas majko žališ svoga sina“.
Želite li i vi ispljuskati pojedine novinare?
Da je korona situacija smrtno ozbiljna, vidljivo je po ekipi iz Kriznog stožera koja od pojave prvog oboljelog neumorno radi, izvještava, apelira, moli za razum, zbraja oboljele i žrtve. Odlično podnose pritisak i ne pokazuju nestrpljenje za razliku od mene. Ja bi, recimo, na mjestu Božinovića ili Beroša, skinula masku i kihnula prema pojedinim novinarima koji u želji za objavom “vruće robe“ umornim, nenaspavanim ljudima postavljaju pitanja kojih se ne bi posramila ni Ava Karabatić: “Ljudi nam se žale da su sos telefoni nedostupni“, reče jedna.
Ženo, čovjek je medicinski stručnjak, a ne šef telefonske centrale. Možda je ipak malko važnije da čovjek stopira masovni pomor nacije, nego da ti u naslov staviš isprovociranog, nervoznog ministra. I možda mu je mrvičicu bitnije da spriječi širenje virusa, a ne da provjerava kablove u call centru!
Bandić “plemeniti”
Postoje ljudi koji su se u ovim teškim vremenima pokazali iznimno humanim. Jedan od njih je Bandić “plemeniti” koji će za nesretnike čije su kuće stradale u potresu od svoje plaće izdvojiti vrtoglavih 20 posto. Osim toga, fantastično je reagirao ukidanjem naplate parkinga u Zagrebu. Pet dana nakon potresa, doduše… U međuvremenu su ekipe za spašavanje, prestrašeni građani koji su automobile premjestili na sigurnije parking površine, volonteri, bad blue boysi i ostali na brisačima, umjesto zahvalnica, pronalazili zataknute kazne. Bravo gradonačelniče, služba je služba! Neovisno o okolnostima, institucije moraju raditi svoj posao. Bilo bi lijepo da to shvati i naše pravosuđe, pa da konačno odradi. A i Kolinda bi konačno odnijela te svoje obećane kolače.
