Dalibor Matanić je u hrvatskoj filmskoj kulturi imao status nepropitivanog boga. Čovjek radio gotovo sve ozbiljnije projekte koji su u Hrvatskoj snimani posljednjih godina.
Predstavljao se za progresivca, naprednjaka, nekog tko je bolji i drugačiji od onih nazadnih, zadrtih i svih zaostalih koji ne razumiju teške teme kao što su prava žena, feminizam i slično. Iskakao je s naslovnica časopisa i portala kao progresivan i moderan muškarac koji zaostale Hrvate uči pravim vrijednostima.
I onda, što bi Ričard rekao, kur*ina.
Ima jedan video u kojem Ljubo Ćesić Rojs TV voditeljici govori da mu se primakne bliže. Star je taj video 20-ak godina i, jednostavno, nije tada postojala agenda koja postoji danas. Nitko taj video nije osporavao niti Rojsa prozivao za šovenstvo.
Osim voditeljice koja je Rojsa pred kamerom poslala u neku stvar i otišla sa snimanja. Ne znam kako se ona zvala, ali je za to razdoblje, to bio poprilično revolucionarni čin u obrani ženskih prava, a u njenom slučaju i vlastitog dostojanstva.
Izmiješanost s woke kulturom
Na zapadu su se agresija prema ženama i ponižavanje žena, osobito ako je to seksualno konotirano, dobro izmiješali s woke kulturom pa je teško razabrati bezazleni flert od seksualnog uznemiravanja. A razlike, jasno je, mora biti. I kod nas i na zapadu.
Matanić je jedan od onih koji se proglasio ekskluzivnim distributerom tih holivudskih ideologija u naš mali sokak. Upravo je on trebao biti taj koji će donijeti dašak svih tih modernih agendi kod nas. I onda se ironija sudbine pobrinula da on bude prva “žrtva” onog što je, barem u očima javnosti, revno zastupao.
Međutim, u njegovom slučaju, a vidljivo je i iz vlastitog mu priznanja, ne radi se nikako o bezazlenom flertu i nuspojavi woke ideologije.
Ovdje je riječ o klasičnom iživljavanju gdje muškarac, što bi rekla Jelena Veljača, s pozicije moći, nastoji zahvaljujući toj poziciji, da tako kažemo, seksualno profitirati. Muškarci koji ovo čitaju, a skeptični su prema tome je li Matanić kriv ili nije, neka probaju zamisliti da im se kćer pokušava zaposliti u lokalni kafić ili dućan i da joj se vlasnik kafića počne javljati na Instagram u trenutku dok ova još čeka odluku o svom poslu. Potom se isti prešalta na Viber i počne joj slati poruke tipa “guza u onim farmericama ti izgleda top”. Jeste zamislili?
E sad zamislite da je taj isti vlasnik ujedno i vlasnik većine kafića ili trgovina u Hrvatskoj i da vaša kćer, ako želi dobiti posao i ne biti kažnjena jer nije pristala na ‘flert’ može samo šutjeti i trpjeti šefove nasrtaje.
Kako razabrati razliku između woke gluposti i stvarnog uznemiravanja? E to je teško i to ovisi o nekoliko elemenata: dokazi da se uznemiravanje dogodilo, priznanje okrivljenika i izjave svjedoka i svjedokinja koje su doživjele uznemiravanje. Ako nema nijednog od ta tri elementa, onda je u pitanju vjerojatno woke glupost.
Ako Matanić lajka svojoj mlađoj suradnici fotke, naći će se neki pametnjaković da to nazove sekundarnom agresijom ili nekim sličnim, nedovoljno jasnim pojmom, a sve u duhu woke sranja koja je, podsjetimo, sam Matanić kod nas uvozio.
Međutim, ako se konkretno zna o čemu je riječ, ako žrtve progovore, javno ili anonimno, a ako se sam zlostavljač oglasi i “ispriča” onda je sve jasno.
Selak Raspudić o slučaju Matanić: ‘Očito ne vrijede jednaka pravila za sve’
Kozmička pravda
Ima neke kozmičke pravde da se ovo što se dogodilo baš dogodilo jednom takvom lažnom progresivcu, a ne nekom desničaru ili konzervi. Da je neka žena okrivila Thompsona ili koga s desne strane spektra za uznemiravanje, reakcije javnosti bi bile puno žešće od ovoga što smo do sada vidjeli, ima reakcija i sada, ali je bilo i srčeka na kmečavo priznanje i Matanićevu ‘ispriku’.
Nasilje nad ženama postoji, tu je, prisutno je, događa se i provodi se svakodnevno. Treba ga spriječiti na sve moguće načine i imati nultu toleranciju na isto, ali ne lažnom i licemjernom pričom o njemu poput Matanića, nego dobrim promišljanjem o tome kako se drugi put obratiti kolegici ili djevojci koja ti se sviđa, zašto nazvati policiju ako čuješ da susjed tuče susjedu, a ne biti u fazonu: “ne bih se štel mešat”.
Marina Radoš s Indexa je dobro primijetila da je Matanić sa šovinizmom započeo davno, u ‘Blagajnici koja hoće ići na more’. Bilo je to otprilike u isto vrijeme kada je i Rojs uvrijedio mladu novinarku.
U oba ta slučaja reakcija je izostala. Rojsu se novinarka ustala i otišla sa snimanja, a Matanićev šovinizam tada nitko nije osudio. Čak je dobio i nagrade za svoj šovinizam. Možda mu je upravo to bio poticaj da od tada, pa evo do neki dan, nastavi raditi ženama i djevojkama sve što je radio?
Nikolina Pišek komentirala Matanića i optužbe za seksualno uznemiravanje: ‘Govorim iz prvog lica’
