Gospodarenje otpadom u Hrvatskoj daleko zaostaje za europskim standardom. Ulažu se veliki novci u projekte, ali pomaka skoro pa i nema. Recikliranje i smanjenje otpada tek je u počecima. Situacija nije puno bolja ni kada je riječ o vodoopskrbi. Nacionalnim planom oporavka predviđeno je rješavanje postojećih problema, odnosno prelazak na kružno gospodarstvo i održivi razvoj.
U dokumentu je navedena reforma vodokomunalnog sektora te projekata za održivo gospodarenje otpadom, a ciljeve koje Vlada planira ostvariti do 2026. godine su razvoj javne odvodnje otpadnih voda, razvoj javne vodoopskrbe, smanjenje rizika od katastrofa u sektoru upravljanja vodama, smanjenje odlaganja otpada.
Još se navodi razvoj infrastrukture za recikliranje komunalnog i ambalažnog otpada. Naime, stopa recikliranja otpada iz kućanstava u Hrvatskoj 2018. godine iznosila je 25,3 posto, što je znatno niže od prosjeka EU koji iznosi 46 posto.
Planira se i zatvaranje te sanacija zatvorenih 26 odlagališta te smanjenje količine neobrađenog miješanog komunalnog otpada koji se odlaže na odlagališta jer i po tom pitanju jako smo daleko od standarda EU koji iznosi 22 posto. Postotak komunalnog otpada koji se odlaže na odlagališta 2018. godine iznosio je 66 posto.
Još uvijek nemaju svi građani pristup vodi
Iako je korištenje vode iz javnih vodoopskrbnih sustava omogućeno za 94 posto stanovništva, pristup zapravo ima 86 posto. Veliki su i gubici vode, oko 50 posto ukupne količine vode koja se zahvaća za javnu vodoopskrbu.
Nadalje, samo 53 posto stanovništva priključeno je na sustave javne odvodnje, dok je priključenost na sustave pročišćavanja otpadnih voda još niža, 44 posto.
Ovdje Vlada kao cilj navodi unaprjeđenje kvalitete javnih vodnih usluga, odnosno dostupnost vode za piće za oko 93 posto stanovnika, a gubitke u sustavu smanjiti na prosječno 25 posto te osigurati pročišćavanje otpadnih voda odgovarajućeg stupnja za oko 66 posto stanovništva.
Sustav zaštite od poplava
Predviđeno je i smanjenje negativnih posljedica klimatskih promjena, odnosno uspostaviti i podići funkcionalnost sustava zaštite od poplava te time smanjiti rizik od poplava i povećati otpornost na katastrofe.
Cilj je, također, zaštita vode i prirode tako da se revitaliziraju vodotoci i uspostavi prirodna funkcija rijeka prije svega na područjima ekološke mreže NATURA 2000.
‘Ponavljaju se isti, davno postavljeni, ali još uvijek neostvareni ciljevi’
Bivši ministar zaštite okoliša i energetike Slaven Dobrović naglašava da Nacionalni plan oporavka u sektorima gospodarenja otpadom i vodnog gospodarstva ponavlja iste, davno postavljene, ali danas još uvijek neostvarene ciljeve.
“Sad se ti isti ciljevi ponovo navode, uz neke manje dodatke ili izmjene, ali što je najvažnije ne čineći ništa na promjeni sustava kroz koji se do sada s velikim novcima nije uspjelo napraviti dovoljno. Bez takvih suštinskih izmjena, koje bi u stvari činile reformu, ciljevi ni u ovom vremenskom razdoblju sasvim sigurno nisu ostvarivi”, govori nam.
Ističe kako je primarni problem to što kontrolnu ulogu u raspolaganju sredstvima imaju tijela lokalne, regionalne i državne uprave. “Prisutan je veliki upliv politike što u provedbi dovodi do problematičnih troškovnika i tendera za javne natječaje te uključuje potpunu kontrolu sastava raznih povjerenstava za izbor izvođača radova”.
‘Najgore je u sektoru gospodarenja otpadom’
Tvrdi kako je situacija najgora u sektoru gospodarenja otpadom jer najveća sredstva, ona za izgradnju megalomanskih centara za gospodarenje otpadom, kontroliraju regionalne vlasti, županije, “koje nemaju niti znanja niti zakonske odgovornosti za gospodarenje otpadom”.
“Međutim, interes za centre itekako iskazuju pa uporno guraju iznimno skupe projekte bez obzira što uopće ne doprinose stopama recikliranja. Što je najbolje, loše domaće iskustvo već postoji, unatoč uloženih pedeset milijuna eura po centru Marišćina i Kaštijun, gotovo stopostotni uvoz, glavni rezultati su gotovo ništa reciklaže, puno odlaganja, visoki troškovi pogona, a na koncu i širenje smrada i zagađivanja te velika ugroza za zdravlje radnika i stanovnika u okolici pogona”, objašnjava.
Osim izraženog klijentelizma, sektorom gospodarenja otpadom vlada, kako dodaje, i kaotičan pristup pa se tako nalaže zatvaranje brojnih odlagališta bez prethodnog osiguranja zdrave alternative za gospodarenje otpadom kroz sortirnice, kompostišta i centre za ponovnu uporabu.
‘Nacionalni plan oporavka ovakvim pristupom ne donosi promjenu’
Kad se razmotri stanje u vodnom gospodarstvu i pogleda što sve zna stajati u troškovnicima za planirane projekte, postaje jasnije, kako navodi, zbog čega neke investicije znaju koštati dvostruko ili trostruko više od potrebnog. “Prostor za manipulaciju i korupciju je svjesno i vješto ugrađen”.
“Nacionalni plan oporavka ovakvim pristupom ne donosi promjenu te da će unatoč silnom javnom novcu iz Europske unije konkretne koristi biti slabe, kako za razvoj domaćeg gospodarstva, tako i po pitanju postizanja sektorskih ciljeva. Prelazak na kružno gospodarstvo će i dalje ostati neki daleki, neostvarivi, u stvari neshvaćeni cilj, baš kao i održivi razvoj kojeg su vladajući ipak rado, ako ništa onda zbog PR-a ubacili u službeni naziv ministarstva”, zaključuje.
Od ukupna vrijednosti ulaganja, 49,08 milijardi kuna, najviše ide za gospodarstvo, odnosno 54 posto.
