Ne stišava se bura u najvećoj opozicijskoj stranci. Ovaj put povod su ‘izbacivanja’, a zapravo neproduživanje članstva pojedinim SDP-ovcima. Ono što posebno treba zabrinuti sam SDP jest nevjerojatna lakoća prepuštanja stvaranja dojma javnosti i nekontroliranje cijeloga procesa prevencije moguće štete.
Umjesto da čelni čovjek SDP-a konkretno pojasni što su to sagriješili ‘neproduženi’ članovi, on se zapetljao u tumačenja o političkim odlukama kao da smo u 1948. Opet je SDP propustio biti vladar situacije, kada to već nije u Hrvatskoj, mogao bi biti barem u vlastitoj kući. Ogleda se u ovoj situaciji kronični izostanak medijske strategije, strategije odnosa s javnošću, ali i strategije komuniciranja s članstvom.
Toga nema ni deset mjeseci nakon izbora novog vodstva, većina se uljuljkala u svoje dužnosti i kao da čekaju da posao odradi netko drugi umjesto njih. I dok se fotelje mirno ljuljuškaju, glavni konkurenti iz zeleno-lijeve koalicije bez puno dodatnog truda pobiru ostatke ostataka SDP-ovog biračkog tijela, a iz HDZ-a nastavljaju s ironičnim komentarima na račun SDP-a, toliko ironičnim da čak i Plenković i njegov saborski paž Branko Bačić pred kamerama izražavaju zabrinutost stanjem u SDP-u.
Ostojić nesuđeni zagrebački gradonačelnik
Ali usprkos katastrofalno lošem odigravanju u neproduživanju članstva (što se moglo odraditi sa stilom, jasnim razlozima i porukom kako ovim nužnim odlukama stranka prestaje biti talac obračuna), potrebno je sagledati kakve su to sve veličine koje su u zadnjih nekoliko dana postale medijske zvijezde i veliki borci za socijaldemokraciju.
Rajko Ostojić dobro je poznata vedeta SDP-a, bivši ministar koji se hvali svojim ministarskim uspjesima, a koji su bili toliko grandiozni da je zamijenjen u drugoj polovici mandata. Radi se o nesuđenom zagrebačkom gradonačelniku koji je u bitku s Bandićem krenuo s brutovskim nožem u leđa Davoru Bernardiću i junački – izgubio.
Kad smo već kod izbornih poraza, Rajko Ostojić na prošlim je izborima bio glavni tvorac Restart koalicije i osoba, uz Davora Bernardića, najodgovornija za katastrofalno složene liste, ponajprije s patuljastim koalicijskim partnerima koji su SDP-u uzeli mandate, a neki od njih prvom prilikom SDP-ove glasove prodali Plenkoviću. Osim toga, Rajko Ostojić u svojoj izbornoj jedinici najavljivao je egal s HDZ-om, čak i pobjedu, a doživio je sramotan poraz s 10 postotnih poena razlike i čak 17 tisuća glasova manje.
Za usporedbu s 2016., kad je listu nosio Gordan Maras, SDP je s Rajkom Ostojićem i šarolikim koalicijskim društvom izgubio 10 postotnih poena i 27 tisuća glasova! Ali ni to nije bilo dosta, već je brže bolje, potiho i sračunato, nakon izbora krenuo izgraditi novog stranačkog lidera Željka Kolara kako bi i dalje mogao upravljati procesima u stranci jer sam nije imao hrabrosti kandidirati se. Još jedan poraz. On se maknuo iz Sabora, ali je njegov duh nastavio lebdjeti nad zagrebačkom organizacijom u kojoj su njegovi istomišljenici redom rušili liste za lokalne izbore nastojeći oslabiti SDP-ovu poziciju. U tom slabljenju su dijelom i uspjeli, što se svakako reflektiralo i na izborne rezultate.
Maras – kopija Ivana Pernara
Kad sam već spomenuo Gordana Marasa, čovjek se otvoreno hvali kako njega ljudi vole i podržavaju. Idemo vidjeti kolika je ta ljubav i podrška. Osim uspjeha na već spomenutim izborima 2016. (uz važnu napomenu kako je bio prvi na listi i dobio 13 tisuća glasova, ali bolja od njega bila je Anka Mrak Taritaš iz HNS-a koja je dobila čak 3 tisuće glasova više), Maras se ne bi trebao otvoreno hvalisati. Nakon što je postao predsjednik zagrebačke organizacije, počeo je koristiti Sabor kao pozornicu što samo po sebi nije loše. Loša je jedino bila izvedba. Maras se pretvorio u kopiju Ivana Pernara i većinu vremena pravio cirkus, što ipak ne bi trebalo biti svojstveno socijaldemokratskim zastupnicima. Iz tog vremena datira i njegovo inatljivo ponašanje u kampanji za europarlamentarne izbore. Unatoč upozorenjima da će biti kažnjen jer na svom laptopu reklamira svoju kampanju za izbore za Europski parlament što po Poslovniku nije smio činiti, on je ustrajao u tom dječačkom ponašanju i SDP-u priskrbio kaznu od 86 tisuća kuna.
Na tim istim izborima kao predsjednik najveće SDP-ove organizacije, Maras je dobio blizu 10 tisuća glasova i nije ušao u EU parlament. No, da bi stvar bila poraznija, u cijelom Zagrebu dobio je 2800 glasova, čak su i nestranačka Mirela Holy te Vukovarac Predrag Matić dobili više od njega. Na izborima 2020. kao predsjednik zagrebačke organizacije u centru Zagreba dobio je svega 3 tisuće glasova, manje i od (opet) nestranačke Mirele Holy i pomalo zaboravljenog Ive Josipovića. O kakvim točno izbornim referencama Maras priča kada kaže da će se ovo odraziti na SDP-ov rejting, vidimo iz priloženog.
Birači rekli svoje
Kad ste do ovog SDP-ovog loma čuli za imena Marine Opačak Bilić, Zvane Brumnića i Nikše Vukasa? Dobro, možda negdje i jeste, ali izborni legitimitet ovog trojca je nadasve porazan. Kao predsjednica županijske organizacije Marina Opačak Bilić uspjela je skupiti nešto više od tisuću glasova na prošlim parlamentarnim izborima, ali izgleda da je bila puno uspješnija, prema navodima medija, u nekim transakcijama van politike. Treba li SDP-u nakon Sabe i Grgića još jedan Damoklov mač korupcije iznad glave? Čisto sumnjam. Nikša Vukas i Zvane Brumnić, bivši glavni tajnici stranke skupili su na izborima manje glasova nego na skupštini nekog trećerazrednog sindikata, Vukas 132, a Brumnić 223. Svi ovi „prvoborci“ zajedno su na prošlim izborima dobili ukupno 14500 glasova, manje od Peđe Grbina samog.
Dodatno, tada su birači rekli koga smatraju podobnim za vođenje SDP-a, što su potvrdili i na stranačkim izborima. Stvorena je fama kako će neproduživanjem članstva ovim ljudima SDP upasti u krizu i biti umrtvljen? SDP je u krizi već duže, a umrtvljen je dijelom i zbog ovih ljudi što se zorno vidi i po njihovim izbornim rezultatima i (ne)podršci birača. Zato nije problem što je tim ljudima onemogućeno produljivanje članstva, već traljav način kako je to odrađeno, jer sada imaju na raspolaganju argumente da si pokušaju dodatno dići perje. Misli li itko da će SDP potonuti samo zato što ovi ljudi više nisu njegovi članovi?
SDP će se sada naći na raskrižju. Peđa Grbin mora dodatno pojasniti kojim se kriterijima koristio kada je ovim ljudima uskratio reevidentiranje članstva, jasno i konkretno. Iza njega moraju stati svi članovi predsjedništva, ili barem onaj dio koji je glasovao za raspuštanje organizacija i tako prihvatiti i svoj dio odgovornosti, a ne se skrivati iza dvosmislenih izjava. Nakon toga, treba pristupiti reevidenciji Kluba zastupnika i svima koji ne žele raditi u Klubu zahvaliti se na suradnji. Ako u Klubu ostane i 10 ljudi s izbornim legitimitetom i težinom, vrlo je moguće da će Klub SDP-a u Saboru biti okretniji, življi, kvalitetniji i da će moći vratiti stranku u političku utakmicu.
Ključ je u jasnoj i nedvosmislenoj komunikaciji
I na koncu, SDP-u treba jasna strategija komuniciranja s medijima, javnosti i članstvom, nove politike s kojima će gađati u razne izborne niše i strategija odnosa s platformom Možemo!. Tu je i podizanje zagrebačke organizacije koja mora postati udarna snaga SDP-a s novom energijom i novim ljudima. Profesor Viktor Gotovac kao novo lice, cijenjen u akademskoj zajednici, energičan i drčan, čini se kao dobar izbor, pogotovo zato što ne pripada niti jednoj od sukobljenih struja. Stručnjak je za radno pravo, što je za SDP iznimno bitno u vraćanju identiteta socijaldemokratske stranke. Nametne li se zagrebačka organizacija s novim liderom, programom i strategijom, to će se nesumnjivo reflektirati i na ostatak Hrvatske jer zagrebačka politika uvijek udara ritam nacionalnoj i medijski je najviše popraćena.
Niti jedan novi početak nije lagan, niti jedan ne jamči uspjeh. Ali pomogne li ovo raščišćavanje snaga u stranci koja je postala talac bjesomučnih stranačkih svađa, SDP možda ima šansu za povratak na duge staze. Taj povratak čeka se predugo, vrijeme ovaj put ne igra za SDP, poglavito zbog konkurenata s ljevice. Ključ je u jasnoj i nedvosmislenoj komunikaciji. Na tome bi Peđa Grbin morao poraditi.
