Republika Hrvatska se suočava sa sve većim migracijskim i demografskim problemima u vidu starenja stanovništva kojima se ne pridaje dovoljno pažnje. Takvo sve veće starenje stanovništva vodi i u neodrživost mirovinskog sustava i zbog toga je nužno mijenjati demografske politike ove države.
Demografski stručnjak Stjepan Šterc gostovao je na Z1 televiziji u emisiji ‘Terapija’ kod Marijana Opačka u kojoj je istakao najveće demografske probleme Hrvatske, a komentirao je i činjenicu da se nedovoljno pažnje pridaje hrvatskom iseljeništvu.
Za početak je rekao kako ga neki optužuju da je prekritičan, ali on je rekao da je zapravo preblag i da je “stanje još gore nego kako ga ja vidim, a pomaka nema”.
Ovo više nije ni religijsko ni demografsko pitanje
“Kada vi dođete na Banovinu, tu se jasno vidi jedna pustoš koja se ne osjeti toliko u većim gradovima, ali je itekako prisutna. Brojke sve govore i ako se ovakva politika takva pustoš će se vidjeti i u većim gradovima. Ovo više nije pitanje religije ili demografije, ovo je pitanje od nacionalne sigurnosti, pitanje opstanka Hrvatske. Niti jedna vodeća politička opcija nije ponudila konkretna rješenja i onda se sve svodi na to tko ima ruku više i to dovodi do politizacije hrvatskog društva”, govori Šterc.
Pandemija nije jedini razlog odgode popisa stanovništva
“Na popisu stanovništva 2011. godine imali smo puno fiktivnog stanovništva koje ne provodi najveći dio vremena u Republici Hrvatskoj, ali su formalno građani RH zbog prava koje imaju. Jedini relevantni izvor stalnog stanovništva su podaci Eurostata, a ako mi nećemo gledati te podatke nego se oslanjati na fiktivno stanovništvo, mi ćemo zapravo živjeti u jednoj iluziji. Popis stanovništva koji se trebao održati 1. ožujka ove godine nije održan zbog pandemijskih mjera, ali i po meni zbog nadolazećih izbora jer to ne bi išlo u korist aktualnoj vlasti kada bi se jasno vidjela snaga depopulacije”, kaže Šterc.
Briga o hrvatskom iseljeništvu postoji samo formalno
“Održan je 4. hrvatski iseljenički kongres na kojem se raspravljalo postoji li zaista briga o hrvatskom iseljeništvu ili su to samo političari pričaju, a ništa ne rade. Znate koga nije bilo na tom kongresu održanom u Mariji Bistrici? Pa nije bilo nikoga iz državnog vrha. Mi s oba politička brda možemo čuti kako je važna briga o hrvatskom iseljeništvu, ali zapravo konkretnih promjena nema. Tu moramo i uzeti u obzir činjenicu da smo mi, osim Izraela i Irske, treća zemlja na svijetu koja ima više iseljenika od domicilne populacije, ali obje te države prihode zasnivaju na potencijalu tog iseljeništva, ali Hrvatska to ne radi, a mogla bi jer kod svih tih iseljenika postoji idealizacija zemlje u koju se jednog dana žele vratiti” smatra Šterc.
Irska i Latvija kao primjer uključivanja iseljeništva u razvoj zemlje
“Irska je tamo 60-ih godina shvatila da jednostavno mora svoje iseljenike uključiti u razvoj svoj zemlje i to su i napravili donoseći konkretne političke odluke. Ja sam susreo svog jednog prijatelja koji je povratnik iz Venezuele, a supruga mu je iz Latvije. On mi je za Latviju rekao da su na njihovim zadnjim izborima izabrali predsjednika i premijera koji su iz iseljeništva i oni su Latviju počeli razvijati sukladno razvijenijim sredinama gdje oni sada žive”, objašnjava Šterc
Šterc ipak misli da će Hrvatska opstati ako će koristiti potencijal kompletnog svojeg stanovništva
“Ja ipak mislim da će Hrvatska opstati samo ako će koristiti svo stanovništvo koje može, nebitno gdje oni živjeli. To je takozvani izraelski model koji sve svoje stanovnike diljem svijeta uključuje u život svoje države. Naši vladajući su se naljutili na mene kada sam im predložio taj izraelski model u kojem bi se vladajući uredi objedinili u jedan ured koji bi bio iznad resora. Državu koja ima ovakvu depopulaciju kad-tad čeka. Za implementiranje tog modela treba početi odmah poreznim olakšicama, a za to nam je potrebno izdvojiti barem 3-4% državnog proračuna” zaključio je Šterc.
