Tomislav Kovačević, vlasnik kafića ‘Three Monkeys’, odnosno ‘Tri majmuna’ iz Rijeke koji se našao u očajnoj situaciji kao i svi ugostitelji, ali ne samo ugostitelji, zbog odluke Nacionalnog stožera civilne zaštite kojom se ugostiteljima i vlasnicima teretana brani rad, a kao dio epidemioloških mjera u borbi protiv koronavirusa.
U tom očaju Kovačević se dosjetio poprilično zanimljivog marketinškog trika, pa je tako u trenutku kada je Nacionalni stožer dopustio kafićima isključivo prodaju ‘kave za van’ nalijepio na svoj lokal natpis na kojemu jasno poručuje HDZ-ovcima kako nisu dobrodošli.
Vjerojatno niti sam Kovačević nije mogao pretpostaviti koliko će precizno pogoditi s ovim gerila marketingom. Marketingom koji je infantilan u stilu nafunjenog djeteta, ali je eto pogodio na plodno viralno tlo, pogotovo kada je njegovu igru prihvatio sam premijer koji je iskoristio ovaj njegov marketinški trik za svoje političke svrhe. Premijer Plenković je tako napokon dobio razlog kako okrenuti, do sada isključivo ekonomski problem uzrokovan epidemiološkim mjerama u ideološko pitanje. Pa je tako predmetni natpis, od samog premijera ekspresno okarakteriziran kao tek jedan ‘korak do fašizma’, stavljajući na njega krunu u vidu ‘govora mržnje’.
‘Govor mržnje’, inače vrlo praktičan termin koji je rezerviran, za kad god i za što god je potrebno, a u glavnom se koristi za ideološke obračune što političara, što aktivista za ljudska prava, što Facebook moralizatora. Tako je taj ‘govor mržnje’ dobro došao i premijeru kako bi skrenuo fokus s kritika koje su usmjerene prema njemu i njegovoj Vladi, zbog niza društvenih i ekonomskih problema, koje ga svakodnevno zapljuskuju.
Tako je Tomislav Kovačević svojom, gerila marketing akcijom uspio pomoći HDZ-u i Andreju Plenkoviću da napokon, još jednu ozbiljnu i problematičnu situaciju koja mu je zadavala puno glavobolje, pretvori u ideološko pitanje i time trivijalizira isto. Dok se sam vlasnik kafića našao u poprilično smiješnoj situaciji u kojoj se morao opravdavati i objašnjavati što je zapravo mislio s tim natpisom i pravdati se, kako mu je otac bio član HDZ-a, te ga je time premijer doveo gotovo do ruba da mu se na kraju i ispriča, a možda i cijelom HDZ-u.
Na žalost, vlasnik kafića ”Three Monkeys’ je ovim nepromišljenim potezom relativizirao cijelu borbu malih poduzetnika protiv trenutne represije vlasti koja im je, pomoću Nacionalnog stožera civilne zaštite dekretom oduzela pravo na rad, iako do danas nije jasno koliko uopće takve drastične epidemiološke mjere djeluju. Pa će sada u fokusu te borbe poduzetnika biti nekakvo ideološko pitanje, kojega zapravo nema. Kovačević je sada otvorio prostor i za druge poduzetnike, poput onog ‘genijalca’ iz Imotskog, koji mogu cijelu borbu protiv sistema okrenuti prema etiketiranju i selektiranju svojih gostiju prema političkim uvjerenjima, odnosno barem za one poduzetnike koji smatraju kako u tome nema ništa loše.
S druge strane, nakon sveopće krize s pandemijom, te katastrofe koja je pogodila središnju Hrvatsku, Kovačević je premijeru Plenkoviću dao odličan argument, kojim se može baviti, ali i alibi kako bi maknuo iz fokusa javnosti ono što su trenutno naši najveći društveni problemi s kojima se suočavamo kao nacija. Problemi za koje je očito, kako premijer i njegova Vlada nemaju rješenje.
Da budemo potpuno jasni, izdvajanje bilo koje društvene skupine i obilježavanje iste kao nepodobne u bilo kojem kontekstu i na bilo koji način je neprihvatljivo i samo potiče još veći društveni razdor u društvu koje je i ovako već razoreno ideološkim podjelama, a tu snose odgovornost podjednako vlasnik kafića koji se odlučio na takav jedan provokativan i nepromišljen marketinški potez i premijer koji je prihvatio tu provokaciju i pretvorio je u ideološko pitanje za svoje dnevno-političke svrhe. U ovom igrokazu niti jedna od ovih suprotstavljenih strana ne razumije kako jedina situacija koja je gora od ove u kojoj se trenutno nalazimo, jest ona u kojoj ćemo morati paziti u čije lokale ulazimo.
Dakle, neke posebne mudrosti oko ove priče o ‘Tri majmuna’ nema, jednako kao što nema niti afere koja se pokušava nametnuti u javnom diskursu. Postoji samo očaj poduzetnika i bahatost vladajućih. Jedino pitanje koje je ostalo otvoreno u ovotjednom kupusarenju jest, tko je u ovoj cijeloj priči veći ‘majmun’, oni koji nam serviraju ovakve teme u javnom prostoru, ili mi koji te teme gutamo?!
