Kada se dogodi nezamislivo, kada od toga dana cijeli svijet stane, kada život izgubi svaki smisao, to bi mogao biti nukleus dokumentarnog filma ‘Od toga dana…’ redateljice Slavice Šnur koji je u subotu prikazan u Zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu, u sklopu svoje turneje po Hrvatskoj.
Dokumentarni film ‘Od toga dana…’ može se bez puno oklijevanja svrstati među najpotresnije dokumentarne filmove o Domovinskom ratu, nakon kojega je teško ostati ravnodušan na beskrajno bolna svjedočanstva roditelja koji su izgubili svoju djecu, a neki uz djecu i cijelu svoju obitelj u ludilu rata u Hrvatskoj.
Ljudi koji su ostali nijemi u svojoj boli, koja je jednako jaka i desetljećima nakon rata, dok su njihova ubijena djeca ostala tek statistička zabilježba. Redateljica filma Slavica Šnur će reći kako je kroz roditeljska svjedočenja gledateljima željela dočarati sliku njihove djece koja su, nažalost, dugi niz godina bila samo statistički brojevi, a to je zapravo, pored svega ostalog što ih muči, još jedna nepravda za duboko i trajno ranjene ljude. Naglasit će kako je to film o nenadoknadivom gubitku, boli, ali i oprostu:
“Na snimanjima, sjedeći preko puta tih nesretnih ljudi, u ovom slučaju protagonista, maksimalno sam se trudila biti mirna, ne intervenirati na bilo koji način, svjesna da preko puta sebe imam doista ljudske krhotine“, rekla je između ostaloga redateljica filma.
I zaista, gledajući roditelje koji govore o svojoj ubijenoj djeci, jasno se može vidjeti kako se radi o ljudima koji se i danas slamaju pod teretom svoje boli, ali i o ljudima koji su prije svega odlučni u namjeri da očuvaju uspomenu na svoju djecu, koja su okončala svoje mlade živote na najgrublji i najstrašniji mogući način.
Oprost
Protagonisti, odnosno roditelji koji su doživjeli nezamislivo, u ovom dokumentarnom filmu ne upiru prstom, ne optužuju, ne zauzimaju ideološke strane i ne traže osvetu, već govore o svojoj boli, ali i oprostu za one koji su se usudili dignuti ruku na njihovu djecu, time ovaj bolan film šalje pacifističku poruku koja služi i kao lekcija, ali i podsjetnik na ne tako davnu prošlost i koliko daleko kolektivno ludilo jednog vremena može otići.
Ovim filmom redateljica Slavica Šnur otrgnula je od zaborava djecu koja su prestala biti samo statistička zabilježba, a tu se ne radi samo o Tomislavu, vukovarskom mladiću koji je sa svojih nepunih 18 godina te krvave jeseni 1991. godine pogubljen na Ovčari, ili Adrijane i petero druge djece iz Slavonskog Broda koja su izdahnula držeći se i dalje za ruke pod ruševinama skloništa kuće koja je u tom trenutku bila bombardirana, ne radi se niti o devetogodišnjoj Mariji iz Biograda na Moru koja je ubijena rafalom zajedno sa svojim bratom i ocem u automobilu na cesti Vrana – Pakoštane, već se radi o svih 386 ugašenih mladih života u tom ratnom vihoru, života koji bi do danas već pali u zaborav, da nije bilo njihovih roditelja koji u svojoj boli čuvaju uspomenu na svoju, nikad ne prežaljenu djecu.
Film ‘Od toga dana…’ je prepoznalo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja, te ga je uvrstilo u kurikulum Povijesti, Hrvatskog jezika, Vjeronauka i Medijske kulture.
