EU se odlučila na kompromis kada je u pitanju izgradnja 5G mreže. Kineske tvrtke dobivaju pristup ali s ograničenjima. EU tako slijedi primjer Velike Britanije.
“Mi smo toliko jaki u obrani protiv kibernetičkih napada, koliko i najslabija karika u lancu”, upozorava Margrethe Vestager. Europska povjerenica za digitalni razvoj zahtijeva od država članica EU-a da do proljeća sprovedu nova okvirna uputstva za sigurnost prilikom izgradnje 5G mreže.
Riječ je, naravno, o odnosima kineske telekomunikacijske kompanije s vladom u Pekingu, bez da se ijednom riječju to igdje direktno spomenulo. Nakon što su SAD izvršile ogroman pritisak na EU da u potpunosti isključi Huawei,Europska unija je odlučila na postupno djelovanje.
“Mi nismo naivni”
Problem kod izgradnje mreže 5G je u tome što pored Kineza u Europi postoje još samo dva dobavljača: Ericsson iz Švedske i Nokia iz Finske. Ako zaista bude tako brzo išlo s novom tehnologijom kao što je planirano, do kraja godine bi preko 100 europskih gradova trebalo uvesti i 5G mrežu, onda će teško biti odreći se tehnike Huaweia.
S druge strane poznate su i opasnosti. “Mi nismo naivni”, naglašava povjerenik za unutarnje tržište, Thierry Breton, iako u Bruxellesu nitko ne želi upirati prstom. No, EU zna, i to ne samo zbog upozorenja Washingtona, da bi, ako bude kupovala tehnologiju iz Kine, mogla otvoriti stražnja vrata “Velikom bratu” iz Pekinga.
EU se ovdje odlučuje za kompromisno rješenje. Ona će državama članicama u ruke dati tzv. “alatnu kutiju” s kriterijima za provjeru buduće sigurnosti mreže. “Mi ćemo opremiti zemlje i njihove ponuđače telekomunikacijskih usluga alatima, kako bi izgradili europsku infrastrukturu s najvišim sigurnosnim standardima, tako da svi profitiramo od uvođenja 5G tehnologije”, obećava povjerenik Breton iz Francuske.
Europljani strahuju da će, ako ne uvedu super brzu 5G mrežu, kojom se u realnom vremenu mogu prenositi velike količine podataka, zaostati u međunarodnoj konkurenciji. Ona bi trebala posluži u upravljanju budućih tvornica potpomognutim robotima. Europljani su, međutim, i u ovom slučaju tehnološki prespavali kao i kada je riječ o proizvodnji baterija za elektroautomobile, i nisu pravodobno razvili dovoljno kapaciteta za izgradnju mreže vlastitim know-howom.
Igrati na sigurno
No, izgradnja mreže podataka je zadatak svake pojedine države članice. One mogu odlučiti kako i s čijom tehnikom to žele provesti. S druge strane, postoji zajednička obaveza da se mreža zaštiti od hakerskih napada, koji bi zbog “međusobne povezanosti” mogli pogoditi sve države članice.
Dobavljače s visokim potencijalom rizika bi onda trebalo držati dalje od “kritičnih i osjetljivih” dijelova mreže. Dakle, ne bi trebalo upotrebljavati kineske sklopove u središnjem dijelu mreže gdje je moguće na izvoru skidati podatke. Tako bi se komponente Huaweia mogle da koristiti u vanjskim dijelovima mreže, na razvodnicima i preklopnim točkama – gdje nije dostupna cjelokupna količina podataka.
Povjerenica Vestager je kao sigurnosno relevantna područja označila obrambene ustanove i institute za znanstvena istraživanja, gdje bi zemlje EU-a trebale igrati na sigurno. Također bi trebalo da prije nego se odobri, bude provjerena sigurnosna relevantnost direktnih investicija trećih zemalja – posebno iz Kine.
U izgradnji nacionalne mreže, kaže Vestager, trebalo bi što jemoguće više angažirati nacionalne tvrtke kako bi se smanjili rizici. “Rizike smo prepoznali i identificirali, a države članice bi sada trebale dokazati odgovornost”, upozorila je Margrethe Vestager.
Rješenje u fazama odgovara i njemačkoj kancelarki Angeli Merkel. Ona je već ranije upozoravala na to da ne treba Huawei u potpunosti isključiti s tržišta. Na kraju krajeva od njemačke vlade ovisi kako će se rješenja EU sprovesti u Njemačkoj, piše Barbara Wesel za DW.
