Istraživanje je pokazalo da će ljudi na jednostavnom testu slaganja riječi češće lagati o uspjehu ako su dio veće grupe, no rezultati nisu dovoljni za zaključke, smatra psiholog Ivan Modrušan
Utvrdili su to istraživači sa Sveučilišta u Montréalu, Kellogg School of Management na Sveučilištu Northwestern i Poslovne škole na Harvardu, koji su paralelno provodili istraživanje. Njihova je procjena da nas veći broj ljudi dovodi u više konkurentskih situacija, te da je realnije da ćemo u većoj grupi imati osjećaj da je laganje prihvatljivo.
Tim je izveo četiri eksperimenta, na ukupno 834 sudionika, pri čemu su u tri eksperimenta ispitanici trebali dešifrirati riječi. U jednom od ova tri zadatka, 327 sudionika podijeljeno je nasumce u grupe sa po 10 ili 100 natjecatelja. Oni su u roku od 2 minute od hrpe slova trebali dešifrirati riječi. Rečeno im je da će dobiti po dolar nagrade za svaku riječ koju slože među 20 posto najbržih u grupi.
No, treća, peta i sedma zbirka slova bile su nerješive, odnosno slova nisu mogla tvoriti riječ. Rezultati su pokazali da su sudionici u većim grupama sami tvrdili da su uspjeli riješiti veći broj ukupnih riječi, pa i onih nerješivih, dakle – varali su. Upitnik je pokazao da su oni iz većih grupa očekivali da oko njih ima više varalica, pa su znanstvenici zaključili da su zato i sami smatrali da je varanje prihvatljivije i odlučili se za to češće nego oni u manjim grupama.
I britanski filozof porijeklom iz Gane, Kwame Anthony Appiah, u svom nedavnom članku za New York Times, zaključuje kako je lako razumjeti zašto učenici prepisuju na ispitu. Većina njih inače nisu varalice, no vode se onom: ‘Ako će moji kolege iz razreda varati na ispitu, zašto ne bih mogao i ja?’.
U svome članku kaže kako učenici zapravo osjećaju pritisak da varaju, zato što i sami očekuju da će brojni njihovi vršnjaci varati na ispitu. Iz iste te pretpostavke i autori spomenute studije zaključuju da je ‘varanje uobičajeno u većim skupinama ljudi koji se među sobom natječu, što nam zapravo pomaže da ga bolje razumijemo’.
˝Ne treba zaboraviti da u velikoj grupi možda imamo i veći osjećaj da je lakše prikriti varanje na ispitu, ili neku laž, jer je manje vjerojatno da su ljudi koncentrirani samo na ono što mi radimo ili govorimo˝, komentira psiholog Ivan Modrušan.
Dodaje kako se psihologija već dugo bavi raznim vrstama istraživanja ponašanja u grupama, no često nije moguće izvesti tako općenite zaključke.
Također, međusobni odnosi u svakoj, pa i većoj grupi, ovisit će o tome koliko se ljudi poznaju, jesu li odranije navikli surađivati ili su ranije bili u nekoj vrsti natjecateljskog odnosa, što također može utjecati na našu potrebu da nekog smuljamo, prevarimo, ili ozbiljno slažemo, kaže.
˝Ukratko, ovaj rezultat može biti simpatična osnova za nova istraživanja o tome, ali ne i konačan zaključak˝, kaže, piše 24sata.hr
