Spisateljica Vedrana Rudan objavila je tekst “Ima li života bez vampira?” koji kroz metaforu vampira opisuje neke životne situacije i izazove s kojima se suočavaju ljudi uglavnom treće životne dobi.
“Jučer je kod mene bio unuk Krešo. Otvorio je frižider: “Nona, nema kole, ti znaš da ja pijem samo kolu!” Tko te je*e”, rekla sam ispunjena nježnošću i ljubavlju. “Nona…”, sjeo je na kauč i dignuo noge na fotelju: “…vi imate i kuću i vrt i mačke a mi živimo u onoj rupi, vas ste dvoje, a nas ima…” Reci tati da se goni u ku*ac!”
Davno sam napisala da djeci nakon smrti treba ostaviti dugove i pogrebne troškove. Nitko me ne sluša. Ni ja samu sebe nisam slušala. U posljednje vrijeme gledam oko sebe i polako, nikad nije kasno, učim, učim, učim…”, piše Rudan uz živopisne opise teških životnih situacija, koje nažalost, mnoge nisu zaobišle.
Poklonio kćeri kuću pa uselio u podstanarski stan
Uz dozu ironije i sarkazma, tekst nameće pitanje o tome koliko i kako brinemo za naše roditelje, bake i djedove, bilo kojeg člana obitelji kojemu je pomoć potrebna. Posebno je potresna priča o muškarcu koji je poklonio kuću kćeri, a sam jedva preživljava.
“Prijatelj je svoju kuću poklonio kćeri, bila je trudna, muž student, ona studentica u trideset i drugoj, ako ti neće pomoći otac, tko će? Cura se udala i uselila, moj prijatelj je uselio u podstanarski stan od trideset kvadrata, starcu u pedeset i devetoj malo treba, bivša žena živi u drugoj državi.
Prijatelj je sretan čovjek. Smije čuvati unučicu, smije je voditi u vrtić, smije je voditi iz vrtića, smije s njom u svojoj garsonijeri provoditi svaki vikend jer njegova djeca, sad već na pragu četrdesete, studiraju”, povremeno čak i nešto rade.
Posuđuje lovu od devedesetogodišnje majke da bi mogao hraniti unučicu
Kad prijatelj plati najam, režije i pasju hranu za svoju Lulu malo mu ostane za preživljavanje. To skriva od djece” tako da od svoje devedesetogodišnje majke posuđuje lovu da bi mogao hraniti unučicu. Doduše, Lole će se morati odreći jer se stanari bune. Lola laje”, zidovi su tanki, prijatelj traži dobre ruke u koje će uvaliti svoju ljubimicu, nikako da ih nađe.
Svi njegovi vršnjaci koji imaju unučad traže dobre ruke za svoje ljubimce jer ne možeš hraniti i njih i unučad”, živopisan je opis jedne teške životne situacije.
