Ruganje i zadirkivanje vršnjaka često je ponašanje kod djece. Takvo ponašanje može biti nelagodno osobi kojoj se vaše dijete ruga, ali i vama. Ruganje može biti zrcaljenje vašeg ponašanja ili naučeno od vršnjaka. Pročitajte ovdje nekoliko savjeta što učiniti po tom pitanju.
Od vrtića do fakulteta, učimo razne vještine koje bi nam trebale pomoći u životu. Nažalost empatija nije dio edukacije. A upravo je ona ključ izgradnje sretnog djeteta koje uvažava tuđe osjećaje.
Mnoga se djeca smiju jedan drugom bez da promisle o posljedicama tog ruganja. Njima je to najčešće zabavno, dok onaj kojem se smiju može dugoročno vući posljedice.
Jabuka ne pada daleko od stabla.
Ako se vi kod kuće rugate drugima, ogovarate ili se izrugujete partneru, govoreći mu riječi koje će ga povrijediti, a vi iz svađe izaći kao „pobjednik“ jer ste ga povrijedili i dotukli, što mislite kakvo ćete dijete odgojiti? Djeca najviše oponašaju roditelje.
Čak i ako im vi govorite kako ruganje nije lijepo, oni neće to zapamtiti nego će se ponašati onako kako mu vi kao idealan uzor pokazujete u stvarnim situacijama.
I oni roditelji koji jesu uviđavni i odgajaju svoju djecu u atmosferi gdje se poštuju tuđe emocije i različitosti mogu odjednom postati roditelji onog djeteta koji se nekom rugao. Djeca lako pokupe ponašanje iz svoje okoline, bio to vrtić ili škola, pokušavaju se uklopiti i uče imitirajući jedni druge.
Imaju li u svojoj skupini dijete čiji roditelji kod kuće ne prakticiraju uvažavajući odgoj, koji na glas komentiraju sve i svakoga, izruguju se drugima, i djetetu će to postati prihvatljiv obrazac „Ako mi se ne sviđa, reći ću mu nešto ružno.“
Ovakva ponašanja manjak su empatije, uvažavanja drugih, a ako u ranoj dobi osjetimo ruganje, može razviti zaista dugoročne psihičke posljedice, prije svega manjak samopouzdanja i tjeskobu.
U Danskoj je empatija dio školskog nastavnog programa još od 1993. godine. Sva danska djeca u dobi između 6 i 16 godina kao obvezan predmet u školi imaju sat empatije jednom tjedno. Tijekom tzv. „Klassens tid“ sata, učenici razgovaraju o svojim problemima, a cijeli razred pokušava zajedno riješiti problem. To podučava djecu da poštuju tuđe osjećaje bez osuđivanja. Osim toga, to omogućava svoj djeci da ih se čuje, piše Zadovoljna.
