Samo nabrajanje uspjeha Nikolaja Pešalova, rodom Bugara koji je uzeo hrvatsko državljanstvo, uzima nekoliko stranica.
Izdvojiti ćemo najbitnije. Dakle, osvojio je olimpijsko srebro 1992. u Barceloni te olimpijsku broncu 1996. u Atlanti. Pod bugarskom zastavom bio je i tri puta svjetski prvak (1990, 1993. i 1994), a šest je puta bio i europski prvak za što je – između ostalog osim posebnih priznanja – nagrađen i bugarskom sportskom mirovinom. U ovom feljtonu prisjećamo se legende, a povodom godine Olimpijskih igara…
Pa za Hrvatsku učinio je čuda, osvojio je pojedinačno prvo olimpijsko zlato (Sydney 2000) i četiri godine potom opet bio na postolju (Atena 2004) s brončanim odličjem.
Svi su se tada kleli u njega, a onda je počeo i naš nacionalni sport, promoviranje političara koji su trčali za njime, pumpajući svoju popularnost. Obećanja je bilo mnogo, a završilo je poražavajuće. Rijetko koji naš sportaš je toliko ogorčen kao Pešalov. S pravom ili ne – prosudite sami.
“Ostao sam bez posla u veljači ove godine u Hrvatskom dizačkom savezu i ništa mi nije riješeno što je obećavano a to mi se događa vjerojatno zbog toga što sam u SRP-u”, rekao je tada na prigodnoj na konferenciji za novinare Pešalov. Naravno, u minornoj stranci Pešalov nije prošao na izborima, nastavio je voditi svoje borbe, smatrajući da je u Hrvatskoj na koncu konca prevaren i uništen, s obzirom koliko joj je pridonio u sportskom smislu.
U svoje vrijeme njega se zaista smatralo jednim od najboljih i najuspješnijih sportaša svijeta. U dizanju utega bio je neprikosnoven, nepobjediv, nesavladiv.
Ostao bez posla
U jednom trenutku, 2015. godine, Nikolaj Pešalov bio je kandidat za saborskog zastupnika na listi Socijalističke radničke partije (SRP) Hrvatske u 10. izbornoj jedinici. Na predstavljanju te liste u Splitu rekao da osjeća pritisak što je član SRP-a. Bila je to kulminacija njegovih nevolja.
Vetrena. U takvoj situaciji, trebalo je brzo reagirati, a prvi je to učinio Boško Čavka, tadašnji izbornik Hrvatske dizačke reprezentacije: godine 1998. pozvao je Pešalova u Split, kao na ljetovanje.
Pešalov je, uz Čavkinu pomoć, dobio hrvatsko državljanstvo. Nimalo zahtjevan, u prvo je vrijeme spavao u klupskoj kancelariji, a razdvojenost od sina i kćeri, koje je dobio u propalom braku s Ljupkom, ljubavlju iz mladosti, najteže mu je padala. Bilo je, međutim, jasno da je Split dobio veliku zvijezdu. Danas, kako je život išao dalje Pešalov uopće ne priča s Boškom Čavkom. Posvađali su se.
A što veli Pešalov? Rijetko je u medijima, a nerijetko smo pričali s njime. Sukus njegove priče jest: “Moj dojam je da za Hrvatsku ne postojim. Svi ti predsjednici, župani, gradonačelnici su mi uglavnom lagali. Da ne širim dalje, ali na mojim su leđima mnogi zaradili. Zbog njih mi je žao što sam se uopće odlučio dizati za Hrvatsku, ali postoji i druga strana, obični ljudi koji me zaustavljaju na ulici, prepoznaju me, hoće se slikati sa mnom. E, zbog njih mi je drago.”
Filmski scenarij za njega
Sve je počelo negdje krajem prošlog milenija, nešto prije Olimpijskih igara u Sydneyu, točno 2000. godine. Sve je bilo dogovoreno, Pešalov će dobiti hrvatsko državljanstvo i na Igrama u Sydneyu će nastupati za Hrvatsku. Kako je bio sjajan to se sigurno računalo i na njegovu zlatnu medalju. Ali, nije moglo bez problema. Bugarski dizački savez tražio je nadoknadu štete.
Bio je to filmski scenarij. Neposredno prije europske smotre baš u bugarskoj Sofiji gdje je Pešalov tek trebao izboriti Olimpijske igre u Sydneyju – Bugari su upalili crveno svijetlo. Hrvatski olimpijski odbor nije uplatio odštetu, a sam tadašnji njegov predsjednik Antun Vrdoljak govorio je kako je angažiranje dizača utega za bilo kakve novce preskupo.
Nekih pola sata prije nastupa Pešalova sjela je uplata od 50 tisuća dolara. Dan-danas se ne zna tko je Bugarima uplatio te novce. Neki spominju da je to učinio njegov veliki obožavatelj tada – Goran Ivanišević.
Prodao i medalje
Nije da Pešalov ništa nije dobio, no uvijek su tu bili neki repovi i prijepori. Pa je tako dobio stan, ali u najam, na deset godina. Pritom je trebalo plaćat neki sitni najam, ali se nije znalo tko to mora rješavati, on, Grad ili netko treći? I pojavio se dug od 80 tisuća kuna, blokada računa i ovrha.
“Dobro su me preveslali i iscijedili. Svi ti političari. Kad je bilo potrebno za slikanje, svi su bili oko mene, poslije su sve zaboravili. Ali ja sam okrenuo novu stranicu u životu i to sam ostavio iza sebe, sad će biti i 20 godina od tih vremena, davno je to bilo”, skrušeno će Pešalov.
Prije nekih petnaestak godina zbog svoje financijske situacije želio je prodati svoje medalje. A ima ih mnogo… Čim se ta vijest pojavila u eteru reagirao je pokojni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, ponudivši mu da dođe u Zagreb, a javio se i njegov splitski kolega Ivan Kuret, podsjetivši kako Pešalov ima gdje živjeti u Splitu, te dodajući kako on može trenirati dizanje utega u Splitu. Pa se situacija nekako smirila, a Pešlov je ostao živjeti na relaciji; Sofija – Split.
Težak udarac za Mamiće: Otkriveno koliko su ‘zaradili’ od transfera Modrića, Lovrena, da Silve…
