Fenomen „medijske izolacije“ ždrijeba trećeg izdanja Lige nacija za sezonu 2022., ali i negativne percepcije „trećeg” međunarodnog natjecanja za reprezentacije članica UEFA-e, zahtijeva zasebnu anamnezu. Iako, činjenica da niti jedna nacionalna TV kuća još nije otkupila prava na utakmice Vatrenih u Ligi nacija dovoljno govori o „bilu javnosti“.
Naprosto, to natjecanje, koje je sa svojim „radom“ krenulo relativno nedavno, u rujnu 2018.,nikada neće imati renome Europskog, a kamoli Svjetskog prvenstva. UEFA-ini „očevi“ Lige nacija su imali plemenitu zamisao :
– „Hajmo zamijeniti „nebitne“ prijateljske utakmice, koje guše ionako pretrpani nogometni kalendar, s utakmicama natjecateljskog karaktera. Formirajmo nekakve skupine, napravimo selekciju „Golijati s Golijatima“, „Davidi s Davidima“, kreirajmo vizualno dopadljiv pehar i „let the game begins.“
U lipnju 2019. godine, dobili smo premijernog prvaka Lige nacija, a to je bio Ronaldov Portugal, koji je u reprizi „Bitke za Nurnberg“ ( čuvena utakmica sa Svjetskog prvenstva 2006.) pobijedio Nizozemsku u finalu rezultatom 1 – 0 (Goncalo Guedes). Lako za Portugal, koji je rezultat polučila Hrvatska u ciklusu 2018/19.? Slijedi odgovor.
Naime, Vatreni su tada još bili u „post-mundijalskom“ slavljeničkom raspoloženju, stoga im se i nije moglo zamjeriti ispadanje u skupini sa Španjolskom i Engleskom. Indiferentnost i letargiju javnosti prema tom rezultatu pripisivao sam uvriježenom mišljenju :
“Svjetski smo doprvaci, pa iduće četiri godine možemo rasipati ugled kako znamo i umijemo. Može nam biti.”
U drugom izdanju Lige nacija, Hrvatska je u skupini ukrstila mačeve sa starim krvnicima, Francuskom i Portugalom, a tu je još bila i tvrda Švedska, a izbornik Zlatko Dalić je u tim susretima “činio pravu stvar”. Potiho je radio na smjeni generacija, tražio je rješenja na određenim „kritičnim“ pozicijama, promovirao je nekolicinu novih lica, ali je sve to imalo svoju cijenu. Ta cijena je bila : Pet poraza u šest utakmica, dok je ta jedna „mršava“ pobjeda ostvarena nad Švedskom (2-1) u Zagrebu. Budući da se taj ciklus odigravao u periodu rujan- studeni „korona-godine“ 2020., u „predvečerje“ odgođenog Eura, osobno se nisam previše osvrtao na te poraze. Govorio sam si u bradu :
„Pa Bože dragi, gubili smo od aktualnih svjetskih i europskih prvaka, čemu drama?! A usto, Euro je jedino bitno, zar ne?“
Ali, ne treba pobjeći od fakta da su ti porazi ipak podsvjesno unijeli nemir u reprezentaciju, jer gubiti, pogotovo u kontinuitetu, ruši samopouzdanje. Poput domina. Ali, vrijeme je čudesna stvar. Tek sada, u prosincu 2021., kada Vatreni imaju u rukama „one-way ticket“ za Katar, možemo reći : Vrijedilo je gubiti od Mbappea, Griezmanna, Ronalda, Jote i Cancela i Forsberga!! UEFA nam je omogućila stjecanje internacionalnog iskustva na najvećem „stageu.“ I to besplatno!
Vratimo se u sadašnjost. Hrvatska je jučer saznala svoje protivnike novom izdanju Lige nacija, a to su : FRANCUSKA, DANSKA i AUSTRIJA. Natjecanje otvaramo domaćom utakmicom s Austrijom 3. lipnja 2022., zatim smo opet domaćini, ovaj put Tricolorima, tri dana kasnije. Zatim nam slijede dva gostovanja, prvo u Danskoj (10.6), a zatim u Francuskoj (13.6). Rujan će nam pak „donijeti“ doma Dansku (22.9), a skupinu ćemo zaključiti u Austriji 25. rujna.
Sa svim ovim suparnicima imamo „burnu“ zajedničku povijest. Porazi od Francuza u polufinalu Svjetskog prvenstva 1998. i u finalu ruskog Mundijala peći će „forever and ever“ i ti se ožiljci ne mogu sanirati, čak ni sa dvije pobjede od 6 – 0 u godini „pustinjskog prvenstva“ ( OK, ako pobijedimo Francusku u Kataru, onda ćemo razgovarati ). Dance smo „sredili“ u Engleskoj 1996., dok su nam u utakmici osmine finala SP-a 2018. „pili krv“ do samoga kraja (Srećom, bio je happy-end. Srećom!). Austrija nas je slično patila u utakmici otvaranja Europskog prvenstva 2008., i to na njihovom tlu, ali smo ranim pogotkom Luke Modrića iz kaznenog udarca ipak osjetili slast pobjede.
Stoga, veselim se lipnju i rujnu godine 2022. To će biti prekrasan uvod u prvo zimsko Svjetsko prvenstvo. A susreti s Francuzima, Dancima i Austrijancima biti će dovoljan razlog da zapjevam
hit Novih Fosila :
„Kako je dobro vidjeti Vas opet….“
