Varaždinci su se tek proljetos vratili na najvišu razinu hrvatskog nogometa, a nakon prve četvrtine sezone već zaradili nadimak – hit prvenstva. Samo Dinamu i Hajduku gledaju u leđa, pa su se Varaždinom rasplamsali i snovi o nogometnoj Europi. Jedno je sigurno, nogomet se na velika vrata vratio u “barokni grad”.
Lepršava igra ta, Varaždina je krasila. Trebalo je proći mnogo vremena da pjesma varaždinskog prvoligaša opet postane stvarnost. Prije točno godinu dana klub je bio na dnu Druge lige. Na klupu se tada vraća bivši trener i nekadašnji igrač onog starog – romantičnog Varteksa – Mario Kovačević. Sa samo tri poraza do kraja sezone Varaždin je izborio povratak na najelitniju razinu.I kada su svi mislili da Varaždincima slijedi još jedna bolna sezona borbe za goli opstanak, oni drže bajkovito treće mjesto. Usto, krasi ih napadački nogomet i vic u igri.
– Moram njih pohvaliti. Možemo mi pričati i stvarati taktike ne znam kakve ako dečki to ne rade dobro, ali mislim da rade. Prije svega ozbiljni smo na treninzima, dobro radimo. Kažem, godinu dana sam s njima, osvojili smo drugu ligu, kad osvojiš bilo koju ligu…To se jedna klapa složila, kaže Kovačević.
Momčadski duh vlada Zagrebačkom 94. No jedno ime ipak odskače – Tonio Teklić. Hajduk ga je olako pustio, – Varaždin primio raširenih ruku. Golovi, asistencije, pametna igra, jak s loptom u nogama. Pet je puta bio i u momčadi kola.
– Ekipa je stvarno vrhunska, na kraju krajeva ekipa izbaci pojedinca. Ne bih sebe htio previše izdvajati, stvarno sam zahvalan ekipi što rade dobar posao i ono što smo se dogovorili na treningu i mislim da možemo napraviti velike stvari u prvenstvu, rekao je Teklić.
Dobru formu Varaždinaca nije omela ni teška ozljeda kapetana Igora Postonjskog, vođe na terenu i izvan njega. Vrpcu oko ruke dobio je Matija Kolarić, pod čijim vodstvom ekipa još ne zna za poraz.
– Svlačionica diše odlično. Stvarno smo mlada ekipa i super se razumijemo, kužimo se, igramo stvarno lijep nogomet i to tablica pokazuje, kaže Kolarić.
– Zadovoljni smo s obzirom na poziciju na tablici. Osobno sam manje zadovoljan s obzirom da ni na jednoj utakmici nismo izdržali bez primljenog gola, ali kažem, igramo na taj način da težimo golu više i sve dok su rezultati dobri, nemamo se što žaliti, dodaje vratar Zelenika.
Klub s najmanjim proračunom igra možda i najljepši nogomet u ligi. Prepoznaje to i publika. Samo na Poljudu i Maksimiru bilo je ove sezone više gledatelja nego na stadionu Varteksa na kojem su prije padali hrvatski prvaci, ali i europski velikani.
– Mene su dečki malo čudno gledali kad sam ja njima govorio, kad sam došao, da će doći opet vrijeme kad ćemo napuniti stadion i oni su mladi pa ne znaju kako je to bilo. Drago mi je da se to polako vraća, rekao je Kovačević.
Unatoč dobroj formi, mlada varaždinska ekipa čvrsto je na zemlji. Jednostavno, Kovine trupe igraju se nogometa. Možda je to putokaz i ostalima.
