ISPOVIJEST ZAGREBAČKIH UGOSTITELJA Stožer je politički podoban, mi smo na rubu egzistencije, smetaju nas dvostruka mjerila!

Kava za van/Sasa Miljevic/PIXSELL

Od ponedjeljka, 15. siječnja, kafići smiju prodavati kavu za van, a iako su mnogi ugostitelji to htjeli čuti još u prošlom krugu popuštanja mjera, onom prije dva tjedna, neki su shvatili kako je to nešto najmanje što su mogli dobiti, kako bi premijer Plenković to rekao, za nagradu.

Jedan je kafić iz Rijeke odlučio kako svoju “coffee to go” ne želi prodavati HDZ-ovim simpatizerima, članovima ni onima koji glasaju za vladajuću stranku. Vijest se momentalno proširila cijelom Hrvatskom, a nas je zanimalo što o tome misle zagrebački ugostitelji.

Upozorava na brojne nelogičnosti

Kome bi prodao kavu, a kome ne, te što misli o aktualnoj situaciji u zemlji kada je o koronakrizi i epideiološkim mjerama riječ, pitali smo vlasnika jednog zagrebačkog kafića u samom srcu grada, Vladimira Kovača.

Kad bi morao birati, govori nam Vladimir, on bi odbio prodati kavu HDZ-ovcima i SDP-ovcima, dok bi ostalima koji se politikom bave pristao prodati malu kavu. To neka bude njihova kazna što se peru s ovakvim nelogičnim odlukama i zagorčavaju poduzetnicima život, a svakako i ugrožavaju egzistenciju, tvrdi za Zagrebinfo.hr. 



Dodaje i kako nema logike u tome da u kafić gost ne smije ući, doći do šanka i preuzeti svoj napitak, naravno sve uz važeće epidemiološke mjere, dok je sasvim u redu cijelo ovo vrijeme da to isto smije napraviti ako se nalazi u pekari.

Očekuje kako će se terase otvoriti za mjesec dana, te napominje kako očekuje postupno otvaranje ugostiteljskih objekata, pa ćemo za druženje u kafićima na kakvo smo bili navikli prije pandemije koronavirusa morati još malo pričekati, barem koliko i za terase. A kad govorimo o terasama, ne vidi razlog tome da one nisu bile otvorene već u ovom krugu popuštanja mjera. Iako je hladno, govori nam ovaj vlasnik kafića, ljudi jedva dočekaju sunčan dan i pola sata na terasi da popiju svoju omiljenu kavu koju čekaju već mjesecima.

Markotić mu nije trn u oku: Ona nije ta koja je premazana svim mastima

Misli li da treba raspustiti Stožer u trenutnom sastavu, Vladimir kao iz topa odgovara – “da“! Kaže kako mu Alemka Markotić nije trn u oku koliko neki drugi akteri jer, tvrdi ovaj ugostitelj, ne čini mu se da je ona ta koja je “premazana svim mastima”, koliko su ovi ostali.

Beroš, Božinović i Plenković, oni bi se, prema njegovom mišljenju, nakon svega ovog trebali pozdraviti s politikom i funkcijama koje trenutno obnašaju, no postoji jedan političar, točnije ministar, koji je našem sugovorniku drag. Radi se o ministru financija Zdravku Mariću.

“On je mlad, sposoban, čini mi se da dobro odrađuje sve što radi i da je jedan od onih koji imaju najviše posla i obaveza u ovoj Vladi. Ministar Marić mi je u toj priči najbolji i drago mi je što nije ni u jednoj stranci. Njemu bih čak prodao i veliku kavu“, zaključuje Kovač.

Ne isplati se otvarati

Razgovarali smo i s Fedorom Frelihom koji drži mali lokal u Ilici, a ponedjeljak mu ne predstavlja bitan dan jer tada ne planira otvoriti vrata svog kafića. Ne isplati mu se, govori. Pitali smo ga koliko će još moći ovako, pa nam odgovara kako ni sada više ne može i razmišlja o zatvaranju.

Smetaju ga dvostruki kriteriji, a iako smatra kako su članovi Stožera stručni, čini mu se kako sve njihove postupke kroji politika, pa tako jedan dan pričaju jedno, a već drugi dan sasvim drugo. Dodaje i kako je za vrijeme lockdowna u proljeće o čelnim ljudima koji vode bitku s epidemijom koronavirusa imao bolje mišljenje, no s vremenom su ga razočarali.

O kafiću u Rijeci koji svoje goste planira razvrstavati prema političkoj pripadnosti kaže kako je to bedastoća i da tako nečemu nema mjesta kada se govori o poslu. A kad je već riječ o poslu i privatnim afinitetima, dotaknuo se i Alemke Markotić koju je cijenio te i dalje ne sumnja u njezinu stručnost, no njezin odlazak na misu gdje je poštivanje epidemioloških mjera bilo nategnuto okarakterizirao je kao nešto neprikladno. Ne vidim potrebu da se stvari koje su dio privatne sfere nečijeg života, a ovdje je konkretno riječ o vjeri, ističu na taj način i u toj mjeri javno, zaključuje.

Komentari