Bivši šefovi Službe državne sigurnosti Srbije, Jovica Stanišić i Franko Simatović Frenki osuđeni su pred Međunarodnim mehanizmom za krivične sudove na 12 godina zatvora.
Stanišić i Simatović osuđeni su za zločine počinjene na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine prema pet točaka optužnice među kojima su zločini protiv čovječnosti kršenje zakona i običaja ratovanja. Međutim, nisu osuđeni i za udruženi zločinački pothvat.
Aktualnu presudu za portal Otvoreno komentirao je povjesničar Josip Jurčević.
Na upit o ulozi Stanišića i Simatovića u Domovinskom ratu i oružanim sukobima devedesetih Jurčević naglašava kako su pripadnici srbijanskog sigurnosnog sustava imali ključnu ulogu “u planiranju, provođenju i nadziranju srbijanske oružane agresije, jer se ona odvijala u iznimno složenim međunarodnim i unutarjugoslavenskim okolnostima, u kojima su specijalnoratovske metode intenzivno primjenjivane”.
“Primjerice, agresiju na državu Hrvatsku izvršila je država Srbija koristeći u velikoj mjeri svoju petu kolonu u institucijama u Hrvatskoj i mimikrijsku tezu o ugroženim Srbima. Čak i danas u RH prevladavaju javno uvjerenje i propagandni proizvodi u znanosti, kulturi i medijima u RH o navodnoj izvornoj pobuni Srba u Hrvatskoj, iako je sa svime potpuno operativno rukovodila država Srbija, naročito njene tajne službe”, pojašnjava i dodaje kako su te tajne službe i danas prisutne u institucijama RH.
Stanišić i Simatović samo su provoditelji odluka, dok je jedna od ključnih osoba svjedok Haškog tribunala
Međutim, naglašava kako Stanišić i Simatović nisu bili vrh srbijanskih tajnih službi, dok je jedna od ključnih osoba Aleksandar Vasiljević, bio svjedok Haškog tribunala.
“To pokazuje složenost pozadinskih srbijanskih i međunarodnih interesa, mehanizama i instrumenata koji su upravljali s događanjem i raspletom tzv. jugoslavenske krize, a taj rasplet još traje”, objašnjava.
Smatra kako su Stanišić i Simatović samo provoditelji odluka, koje su planirane i donesene na najvišim političkim, sigurnosnim i vojnim razinama države Srbije. Na upit kada to planiranje agresije počinje odgovara:
“Duga je priča o multiinstitucijskom velikosrbijanskom projektu koji u Srbiji živi još od 19. stoljeća. Operativne pripreme političkih i ratniih događaja 1990-ih intenzivirane su u Srbiji i jugoinstitucijama krajem 1970-ih, a zapečaćene dovođenjem na vlast Slobodana Miloševića. Danas je jasno da je dolaskom Miloševića smjer operativnih velikosrbijanskih političkih i drugih događanja postao javno potpuno vidljiv i nezaustavljiv.”
Smatra i kako su se specijalnoratovske metode srbijanskih tajnih službi nastavile i nakon formalnog povlačenja JNA s područja RH i međunarodnog priznanja tako što su krenule u proces postupne okupacije hrvatskih institucija, s ciljem da služe srbijanskim interesima u što su se klopili i interesi nekih međunarodnih krugova.
“To je danas vidljivo iz mnogobrojnih činjenica, od uspostave ravnoteže krivnje za rat i moći SPC-a i Pupovčeva kruga u hrvatskim institucijama do sve veće dominacije srbijanskog kapitala u RH. U svemu tome glavnu ulogu imaju srbijanske tajne službe, koje uspijevaju hrvatske javne institucije premrežavati s petokolonaškom strukturom, od vrha do dna”, pojašnjava.
Haški tribunal politički je sud i kompromitira ideju međunarodne pravde
Smatra kako je Haški tribunal politički sud koji teško kompromitira cjelokupni sustav međunarodnog pravosuđa i ideju međunarodne pravde, jer je ostavio poruku da se isplate agresija i organizirani državni zločini.
“Sud nema ovlasti suditi ni za agresiju, niti državama i njihovim institucijama, nego se sudi samo probranim pojedincima, koji se uklapaju u ostvarivanje interesa tzv. haške mreže. Skandalozno je da se izriču presude nakon dva, tri i više desetljeća i to samo nižerangiranim osobama, poput Stanišića i Simatovića”, rekao Jurčević.
Za historiografiju, sudske presude su samo jedan od povijesnih izvora
Na upit kako presude međunarodnog suda utječu na historiografiju odgovara kako su s objektivnog znanstvenog motrišta, sudske presude su samo jedan od povijesnih izvora.
“Strukovno i pravno je skandalozno što najmoćnije osobe u skandaloznom Haškom tribunalu desetljećima otvoreno javno govore kako oni i njihovi sudski procesi pišu povijesnu istinu. Porazno je za Hrvatsku što njena vladajuća oligarhija i u tom smislu služi haškoj mreži, a naročito njenim srbijanskim sastavnicama.” zaključio je Jurčević.
