Stadioni, baš svugdje u svijetu zorno pokazuju sliku stanja i u sportu, ali i u dotičnom društvu. Razvijene zemlje diče se sjajnim stadionima, svojevrsnim svemirskim brodovima na zemlji, svaka organizacija velike priredbe zemlju domaćina nagna na građenje još monumentalnijih, ali i svrsishodnijih stadionskih zdanja.
No, nije to nekakav poseban natjecateljski duh u građenju stadiona među zemljama koje dobivaju velike priredbe, ili imaju veliku nogometnu i inu tradiciju. To je jednostavno potreba prilagođena i modernom sportu i modernom čovjeku. U zemljama pristojnog standarda. Nije Hrvatska baš tako nerazvijena da bi imala takve jadne stadione. Zemlja koja je uskočila u europski unionski brzi vlak doslovce nema niti jednog stadiona koji bi zadovoljavao kriterije Uefe i Fife.
Stadion u lošem stanju
A onaj glavni, nacionalni, na kojem reprezentacija i najuspješniji klub nove države nastupa, u gorem je stanju nego šator kampista nakon olujnog nevremena. Sve se ruši, sve je zapušteno, pa čak i smrdi, a to ne bi smjela biti slika ni nas samih, niti našeg nogometa i društva, zar ne?
A koliko je novaca utučeno u navodnu obnovu, bolje nam je i ne pomišljati, a pravu brojku zacijelo nitko ne zna…
Što danas imamo? Jednostavno, baš ništa. Maksimir je ruglo na kraju grada, ne zemljopisno, nego u prioritetima gradskih moćnika. Što će biti s tim stadionom nitko ne zna, hoće li se izgraditi novo Dinamovo dvorište u nekom drugom kvartu ili će se pristupiti nekakvoj obnovi Maksimira, ili rušenju cijelog objekta pa građenju novog, ili kako još neki predlažu, dovesti stadion u prvobitno zdanje, teško je i predvidjeti. Uglavnom, zagonetka je to koju ni svi vidovnjaci svijeta ne mogu ni slutiti, a kamoli rješavati!
Kad se samo sjetimo s koliko je pompe i samodopadnosti bilo raspravljano o renoviranju stadiona, spuštanju travnjaka, poslovnim prostorima. Kakve su to laži bile, takve da su u njih i povjerovali kolikogod su bile nevjerodostojne.
I sada slušamo iznova istu priču. Žena koja obavlja dužnost v. d. gradonačelnice Zagreba, Jelena Pavičić-Vukićević izjavila je:
“Različite su se ideje iznosile oko gradnje i sanacije maksimirskog stadiona, ali istočna je tribina prioritet. Budući da je stradala u potresu i nije sigurna za primanje gledatelja, najbolje je rješenje da se sruši, a istodobno da se pokrene postupak izrade arhitektonskog nacrta za gradnju nove”.
Novo odgađanje
Možda to nekome na prvi pogled zvuči primamljivo, ali nije li riječ o opasnoj klopci koja za konačnu posljedicu može imati nemjerljivu štetu.
Naime, dočim i premijer Andrej Plenković razgovara s predsjednikom Uefe, Alekandrom Čeferinom o poboljšanju nogometne infrastrukture u Hrvatskoj, a to očito znači o novom, pravom stadionu, ova odluka Grada Zagreba je i nepotrebna i suvišna.
Maksimirski stadion platio je golemi ceh popravljanju i renoviranju pojedinačnih tribina i to na takav način da su mnoge renovacije završile na sudu, a sveukupno koliko je ulupano u popravljanje maksimirskog stadiona mogao se izgraditi stadion za finale Svjetskog prvenstva.
Što znači srušiti istočnu tribinu i napraviti novu? Ovo ad hoc rješenje nije naišlo na dobar prijem kod nogometnih navijača i fanatika koji su odmah izrazili strah da se iza svega krije samo jedno. Još jedno, ako ne i konačno, odgađanje gradnje novog stadiona, piše Dnevno.hr.
