Rak je drugi vodeći uzrok smrti iza bolesti srca i krvnih žila, a u Hrvatskoj je ukupno bilo 25.623 oboljelih i 13.809 umrlih osoba 2018. godine. Podaci pokazuju porast novodijagnosticiranih bolesti i umrlih u odnosu na godinu prije kada je bilo 24.385 oboljelih i 13.638 umrlih, prema podacima biltena Incidencije raka u Hrvatskoj 2018. godine koji je objavio Registar za rak.
Najvažniji razlog povećanja broja oboljelih je starenje stanovništva i s tim povezan veći rizik od nastanka zloćudne bolesti, kako nam objašnjava urednik Registra doc. dr. sc. specijalist epidemiologije Mario Šekerija.
“Imamo i više dijagnostike, programa ranog otkrivanja raka, ali i još uvijek visoku razinu rizičnih čimbenika kao što je pušenje, prekomjerna tjelesna težina i pretilost, nedovoljna tjelesna aktivnost”, govori.
Dodaje kako broj umrlih raste iz sličnih razloga, iako je u 2019. zabilježen manji broj umrlih, ali za bilo kakve analize potrebno je, kako naglašava, gledati dulji vremenski slijed, a ne promjene od godine do godine kao i standardizirati za učinak starenja stanovništva.
Kao razloge povećanja oboljelih i umrlih specijalistica onkologije i radioterapije dr. med Ilona Sušac također navodi premalo tjelesne aktivnosti, nepravilnu i neuravnoteženu prehranu te zabrinutost, stres, premalo odmora, intoksiciranost otrovima, štetnim tvarima i zračenjima iz okruženja u kojem čovjek živi i radi, sveopću nesigurnost i nepovjerenje u sustav, nedostatak mira i duhovne nadogradnje.
“To su dobitne kombinacije za razvoj mnogih bolesti pa tako i onkoloških. Uz poremećeni bioritam većine ljudi tu je i problem društva koje nameće sve više imperativa, oduzima ljudima i vrijeme i snagu za normalan život. Za puno rada daje malo novca te nas uporno bombardira s puno praznih obećanja i posve je urušilo sustav vrijednosti”, poručuje.
“Karcinomi pluća i crijeva su jako agresivni i teško ih je liječiti ako se ne otkriju dok su još mali”
Žene najviše obolijevaju od raka dojke (24 posto), a muškarci od raka prostate (21 posto). Zatim slijedi rak pluća koji je češći kod muškaraca (16 posto) nego žena (9 posto).
“Rak dojke je najčešći rak u većini svjetskih zemalja te pokazuje porast incidencije koji je uvjetovan promjenom načina života i usvajanjem ‘zapadnih’ obrazaca ponašanja i reproduktivnih navika. Rak prostate je u velikom porastu koji je velikim dijelom uzrokovan raširenim testiranjem putem PSA testiranja, kao i starenjem populacije, a rak pluća prati obrasce raširenosti pušenja u populaciji s odgodom od dva do tri desetljeća”, objašnjava epidemiolog Šekerija.
Dodaje kako se ipak vidi da incidencija u muškaraca pada, ali u žena raste. Prije dvadesetak godina stopa incidencije bila je gotovo sedam puta viša u muškaraca, sad je to oko tri puta i razlika se i dalje smanjuje.
“Psihička, mentalna i tjelesna preopterećenost dovode do iscrpljivanja i pada imuniteta i poremećaja glavnih kontrolnih mehanizama u našem organizmu, a to su neurološki i hormonski sustav. Upravo time možemo objasniti razloge nastanka najčešćih sijela raka kod žena i muškaraca u svijetu pa tako i Hrvatskoj”, ističe onkologinja Sušac.
Dalje objašnjava kako su dojke i prostata hormonski ovisni organi i stoga se u njima najčešće razvijaju hormonski ovisni karcinomi. Na toj činjenici temelji se najveći dio onkološke terapije ovih malignih tumora. Pluća i crijeva su organi direktno izloženi svekolikim štetnim agensima iz zraka i hrane pa ne čudi veliki broj karcinoma u tim organima.
Rak pluća te rak debelog i završnog crijeva najčešći su uzroci smrti u odnosu na druge vrste raka, a razlog tome je, kako navodi, to što su ti karcinomi po svojoj biologiji jako agresivni i teško ih je liječiti ako nisu otkriveni dok su još jako mali.
“Zbog visoke incidencije (velikog broja novooboljelih) i lošije prognoze (manjeg preživljenja) od ostalih čestih karcinoma. Petogodišnje preživljenje za rak pluća je oko 10 posto, rak debelog crijeva nešto ispod 50 posto, a rak dojke i rak prostate oko 80 posto”, dodaje Šekerija.
Muškarci više oboljevaju i umiru od raka
Dob, genetski faktori (mutacije BRCA gena), rana menarha i kasnija menopauza, obiteljska anamneza, prethodno zračenje, tjelesna neaktivnost, prekomjerna tjelesna težina i pretilost nakon menopauze, prva trudnoća nakon 30. godine, nuliparitet i alkohol najznačajniji su rizični čimbenici koji povećavaju nastanak raka dojke.
U slučaju prostate to su, kako dalje objašnjava epidemiolog, dob, rasa (Afrikanci imaju viši rizik), pojava raka prostate u obitelji, neke genetske mutacije.
Pušenje, pasivno pušenje, izloženost radonu i azbestu, prethodno zračenje i obiteljska anamneza povećavaju rizik od raka pluća, a od raka debelog crijeva genetski sindromi, upalna bolest crijeva, polipi, tjelesna neaktivnost i pretilost, prehrana (crveno i obrađeno meso), pušenje, dob i spol (muškarci imaju viši rizik).
Stope incidencije i smrtnosti veće su kod muškaraca nego kod žena. Od ukupnog broja oboljelih bilo je 13.952 muškarca i 11.671 žena, a od ukupnog broja umrlih 8049 muškaraca i 5760 žena.
“Incidencija je viša zbog veće raširenosti važnih rizičnih faktora, prvenstveno pušenje, kao i zbog raka prostate koji je jako čest karcinom starije dobi, koji nema svoj ekvivalent u žena. Smrtnost je viša opet zbog razlike u učestalosti raka pluća, gotovo cijela razlika u smrtnosti od raka između spolova u Hrvatskoj nastaje zbog razlike u smrtnosti od raka pluća u muškaraca i žena”, ističe Šekerija.
Poručuje kako je prevencija iznimno važna te je to najučinkovitija mjera kojom se mogu poboljšati ove brojke. “Međunarodna istraživanja kažu da se 40 posto svih vrsta raka može prevenirati”, naglašava.
Sušac navodi kako muškarci žive neurednijim životom, kasnije dolaze liječniku, teže prihvaćaju i terapiju pa samim time imaju i veću smrtnost.
‘Problem su nejednolika dostupnost zdravstvenog sustava i niska svijest ljudi’
“Postoje mnoga istraživanja i novi lijekovi koji dolaze na tržište koji su jako važni za osobe u poodmaklim stadijima bolesti. Ogromna većina je dostupna u Hrvatskoj, i Hrvatska ne zaostaje za razvijenijim europskim zemljama po tom pitanju. Međutim, oni ne mogu nadomjestiti važnost primarne, usvajanje zdravih načina života, i sekundarne prevencije, rano otkrivanje bolesti, kao i učinkovite organizacije zdravstvene skrbi”, tvrdi epidemiolog.
Sušac dodaje kako slijede najvažnije svjetske preporuke i algoritme, ponekad s vremenksim pomakom od godinu do dvije kada je u pitanju uvođenje lijekova na liste HZZO-a, ali sve ipak postane prije ili kasnije dostupno.
“Mi načelno možemo liječiti ljude na svjetskoj razini. Problem je nejednolika dostupnost zdravstvenog sustava u svim dijelovima Hrvatske. Drugi veliki problem jest niska svijest ljudi o potrebi očuvanja zdravlja kao velikog bogatstva i s druge strane, nedostatna svijest o važnosti preventivnih pregleda, osobito kod muškaraca. Sada se mnogi žale na nedostupnost zdravstvenog sustava, a kada ističemo kako je odaziv na preventivne preglede jako mali mnogi i dalje ostaju gluhi”, upozorava.
Smatra kako će zbog teške situacije u hrvatskom zdravstvu i koronavirusa kao rezultat biti veća incidencija i još veća smrtnost od raka svih sijela.
“Neodgovornost velikog broja ljudi dovela nas je u ovu situaciju. Nitko ne odgovara za svoje postupke, a sve se prelama preko leđa zdravstvenog osoblja i većine nedužnih bolesnika. Mnogi su u strahu od onkološke bolesti, ali su strahom izazavanim koronavirusom ostali blokirani u svojim domovima. Anksioznost i depresija zavladali su mnogim životima pa se bojim da ćemo šatore ubuduće razapinjati ispred psihijatrijskih bolnica. Kako sada tražiti od ljudi da čuvaju zdravlje kada je mnogima i egzistencija ugrožena, a socijalni život gotovo pa nemoguć?!”, zaključuje.
Dodaje kako odgovore na mnoga važna zdravstvena pitanja ne treba tražiti od liječnika nego od onih koji kroje zdravstvenu politiku.
“Mi samo analiziramo podatke koji su rezultat svih dosadašnjih politika. I ne samo zdravstvene. Ne zaboravimo da zdravlje i bolest nisu samo medicinska kategorija, nego i socijalna i ekonomska i politička”.
Dok Šekerija navodi kako većina znanstvenika smatra da ćemo u 2020. godini imati pad incidencije bolesti, zato što smo imali manje dijagnostike zbog ograničenja koje je nametnula pandemija.
“Liječenje postojećih onkoloških bolesnika je teklo prema planiranom, uz prilagodbe situacijama u pojedinim bolnicama. Nadamo se da se ovaj mogući zaostatak u otkrivanju neće reflektirati u lošijoj prognozi naknadno otkrivenih bolesnika”.
‘Cilj je poboljšanje zdravlja građana, smanjenje pojavnosti i smrtnosti te produljenje života’
U Saboru se u četvrtak raspravljalo o Prijedlogu nacionalnog strateškog okvira protiv raka do 2030. u svrhu poboljšanja zdravlja građana i smanjenja pojavnosti i smrtnosti od raka te produljenja i povećanja kvalitete života oboljelih.
Nakon tri godine konzultacija, istraživanja i rasprava, izrađen je Nacionalni strateški okvir koji sadrži 12 poglavlja, 143 cilja i podcilja i, što je najvažnije, 302 mjere/aktivnosti koje će omogućiti onkološkoj zajednici protiv raka da ishod liječenja oboljelih od raka dovede na razinu iznad europskog prosjeka.
“Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja do sad nikad nije imala Nacionalnu strategiju protiv raka. Ovaj dokument će pružiti okvir u kojem možemo multidisciplinarno djelovati kako bismo zajednički postigli poboljšanje u skrbi za bolesnike s rakom, kao i smanjenje ovih epidemioloških parametara koji su navedeni”, objašnjava epidemiolog Šekerija.
Dalje navodi kako je strateški cilj poboljšanje zdravlja građana tijekom cijeloga života, smanjenje pojavnosti i smrtnosti od raka te produljenje i povećanje kvalitete života oboljelih od raka u Republici Hrvatskoj na razinu zapadnoeuropskih zemalja.
Kao najvažnije mjere izdvaja kreiranje Nacionalne onkološke mreže, unaprjeđenje sustava prikupljanja podataka i s tim povezane evaluacije i akreditacije ustanova, promicanje multidisciplinarnosti onkoloških timova.
