Hrvatska je prvih pola godine bila relativno uspješna u “navigaciji“ covid-19 krizom i svrstavala se na razinu većine zapadnoeuropskih zemalja, ali od rujna je situacija izmakla kontroli, ocijenio je stručnjak za krizna upravljanja Robert Mikac.
Mikac je u netom izašlom broju časopisa “Anali Hrvatskog politološkog društva“ analizirao upravljanje krizom u Republici Hrvatskoj u svjetlu pandemije covid-19 i zaključio da je Hrvatska bila relativno uspješna, ali da je to razdoblje ostavilo brojne otvorene kontradikcije i paradokse. Oni, smatra Mikac, proizlaze iz nepostojanja sustava upravljanja krizama koji bi jasno definirao nadležnosti, ovlasti i odgovornosti svih aktera.
To što se Hrvatska u “navigaciji“ krizom i svrstavala na razinu većine zapadnoeuropskih zemalja samo pokazuje da je kriza bila veliko iznenađenje za sve zemlje i da njezin ishod još uvijek neizvjestan. Zanimljivo je da su dvije zemlje za koje se smatra da su globalni lideri poput SAD-a i Velike Britanije tijekom prvog dijela krize podbacile i u teoriji i u praksi, zbog čega njihovo stanovništvo, za razliku od političara odgovornih za takvo stanje, sada trpe ozbiljne posljedice, piše Robert Mikac.
Veliki dio izazova leži u činjenici da Hrvatska nema adekvatno razvijen zakonodavni okvir i sustav upravljanja krizama, da se postojeća normativna rješenja ne primjenjuju pravilno u praksi i da praksa nije dovoljno usklađena sa postojećim zakonodavnim okvirom, ističe Mikac u tekstu.
Hrvatska je uspjela osigurati da nas događaji ne preplave, da nemamo velik broj zaraženih i umrlih, da nema značajnih poremećaja u funkcioniranju države i svakodnevnom životu i da kriza ne uzrokuje domino efekti koji bi stvorili dodatnu značajnu štetu, stoji u članku.
Zaobišli sustav domovinske sigurnosti
S druge strane, kriza je pokazala da Hrvatska u mnogim područjima nije bila spremna ili sposobna odgovoriti na početni utjecaj krize, primjerice u financijskom, gospodarskom i turističkom sektoru, pa će stoga naši građani, a ne odgovorni političari, trpjeti posljedice, ističe on.
Mikac podsjeća da je premijer Andrej Plenković operativno odlučio krizno upravljanje dodijeliti potpredsjedniku Vlade i ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću zaduženom za civilnu zaštitu, umjesto potpredsjedniku Vlade Damiru Krstičeviću i ministru obrane zaduženom za domovinsku sigurnost.
“Tako je utvrdio da će sustav civilne zaštite biti platforma kroz koju će se Hrvatska suočiti s krizom, te smanjio šanse da se sustav domovinske sigurnosti uspostavi“, kaže on i napominje da se premijerova odluka do pisanja članka “pokazala točnom u smislu sposobnosti sustava civilne zaštite da koordinira i upravlja ključnim procesima“.
Podsjeća da je 8. travnja održana jedna sjednica Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti s vrlo kratkim izjavama o čemu se razgovaralo i što će sljedeće aktivnosti biti. Možda su postojale dodatne aktivnosti, ali one nisu dostupne ili vidljive ni prosječnom promatraču ni analitičaru, pa se može zaključiti da se one nisu odvijale, zaključuje Mikac i navodi niz izjava osoba iz svijeta gospodarstva, civilnog sektora, medija i sličnih, koji su zamijetili da sustav domovinske sigurnosti ne igra vidljivu ulogu u odgovoru na krizu.
Svi pričaju o krizi koja nije proglašena
Mikac navodi da u Zakonu o sustavu domovinske sigurnosti postoji jasna definicija krize i postoji mehanizam za njezino predlaganje Vladi, te da je “gotovo svima nejasno zašto kriza nije proglašena“.
Svi su o njoj razgovarali, a i Vlada je istaknula da jesmo u ratu. Kako netko može ratovati, a da nije u krizi, zapitao je Mikac navodeći to kao još jedan primjer nedosljednost između postojećeg normativnog okvira upravljanja krizama i njegove primjene u praksi.
Takva odluka Vlade njezino je legitimno pravo, ali ostala je neobjašnjiva i zbunila sve one koji su očekivali da će sustav domovinske sigurnosti i Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti igrati središnju ulogu u upravljanju krizama, kazao je docent na Fakultetu političkih znanosti.
Mikac u analizi prati stanje do rujna, kad je u Hrvatskoj bilo ukupno oko 17 tisuća zaraženih i oko 300 mrtvih. Istraživanje mnijenja krajem ožujka pokazalo je da je 94 posto ispitanika podržavalo Vladu u provedbi mjera javnog zdravstva, a 63 posto smatralo da su hrvatske mjere bolje nego u ostatku Europske unije.
Od rujna kriza izmakla kontroli
Početkom mjeseca, točnije 2. prosinca, broj oboljelih u Hrvatskoj dosegao je 134.881, a umrlih 1916, dok je rejting ministra zdravstva Vilija Beroša pao s 18,35 posto u ožujku, kada je bio najpopularniji hrvatski ministar, na 2,1 posto tijekom studenoga.
Do rujna je Vlada držala krizu pod kontrolom, a od tada smatram da je kriza izmakla kontroli, tako da ću morati pisati drugi članak, osvrnuo se Mikac za Hinu na razdoblje koje je uslijedilo njegovoj analizi.
Svaka kriza ujedno i dobra prilika da sustavu domovinske sigurnosti i Koordinaciji sustava domovinske sigurnosti daju odgovornost za upravljanje krizom. Na taj je način taj sustav mogao biti uspostavljen i konačno postati funkcionalan, a ne odgurnut u stranu i izložen kritikama. Sada je jasno da je to propuštena prilika, istaknuo je predavač upravljanja krizom na Fakultetu političkih znanosti.
Potrebno je konačno regulirati sigurnosne sustave, njihovu suradnju i koordinaciju, otvoriti javno-privatno partnerstvo na području sigurnosti i uključiti znanstvene zajednice u rješavanju problema, tako da svi mogu pridonijeti postavljanju ključnih prioriteta ove zemlje u području sigurnosti, a zatim raditi na pametnoj specijalizaciji, kazao je.
U Hrvatskoj, osim jedinstvena sustava upravljanja krizama, nedostaje i jedinstvena procjena sigurnosnih rizika s kojima se suočava. Ta je procjena morala biti donesena odmah nakon Domovinskog rata, jer su se bez nje sva ulaganja i akcije svele na mentalitet silosa – gdje svatko radi i djeluje u svom svijetu, uz ograničenu međusektorsku suradnju, kazao je.
Dati priliku stručnjacima za upravljanje krizama
Robert Mikac predlaže tri hitna koraka koja bi dovela do zaokreta na tom području. Prvi je osnivanje Savjeta za potporu upravljanju krizom, koji je, po njemu, važniji od Znanstvenog savjete za suzbijanje epidemije, čije osnivanje pohvaljuje, i Ekonomskog savjeta za koji je rečeno da će biti osnovan, a nije.
Ne možemo očekivati da ljudi znaju upravljati krizom ako nisu educirani za takvo nešto, obrazložio je svoj prijedlog.
Drugi bi bio da okupimo sve ljude koji mogu ponuditi dobar savjet iz različitih kutova. Trebalo bi otići u Frankfurt i zamoliti profesora Ivicu Đikića da se odmah vrati i da sudjeluje u tome, jer se vidi da on zna o tome. On dobro govori, ali ga se, nažalost, ne uvažava, kazao je Mikac.
Treće, trebalo bi odmah osnovati interdisciplinarno tijelo – ali – neovisnih stručnjaka zaduženih za promišljanja cjelovita odgovora na svaku pojedinačnu krizu. To podrazumijeva zapažanje, identifikacija lekcije i njezina primjena od zakonodavstva do operativnog djelovanja, kazao je.
Krizâ će nažalost bit sve više i više. Imamo znanje i stručnjake sposobne izvući zapažanja iz svih situacija i iz njih sintetizirati utvrđene pouke, ali politika se mora na njih pozivati i uzimati u obzir njihove analize i nalaze, kaže i dodaje: Napisao sam šest knjiga i radio sam u Civilnoj zaštiti, ali ni danas ne znam šta s tim i kako mogu pomoći jer ne postoje ciljevi i prioriteti.
