Teško bolestan i siromašan tražio posao, gradonačelnik i socijalna radnica ga ponizili i vrijeđali

Ante Ledenko Foto: Morski.hr

Više puta je Ante Ledenko iz Vukšića, selu pokraj Stankovaca u Zadarskoj županiji, tražio da poslušaju njegovu priču. Čovjek koji boluje od teškog oblika Chronove bolesti punih 12 godina, kao i niza drugih težih oboljenja, živi sam s majkom u neljudskim uvjetima i mizernim primanjima. Nije prosio, već je tražio posao. Pritom je umjesto pomoći, najčešće dobivao odbijenice, a nažalost i uvrede. 

“S vremena na vrijeme obratim se medijima, kao sad, kad ostanem bez novca za skupe lijekove koji me koštaju 2 tisuće kuna. Dobili smo hladnjak u donaciji, a nemam ništa u hladnjaku. Majka je isto bolesna i plače. Sad spava u kuhinji, jer joj je soba previše vlažna”, ispričao je za portal Morski.hr. 

Dodao je kako su mu jedino mali, neimenovani ljudi dosad pomagali. Jedino na njih je i mogao računati, kako navodi, jer su mu gotovo svi koji bi trebali pomoći jednostavno okrenuli leđa. Pretrpio je i uvrede i to upravo od onih koji bi mu trebali pomoći.

“U ratu nam je kuća srušena, a mi smo bili u progonstvu u Vodicama. Kuća je obnovljena 1999. godine. Neke su zidove trebali srušiti, a ostavili su. Vlaga probija na sve strane, ima napuknutih zidova. Tvrtka iz Kaštela koja je radila obnovu na moje pozive i pisma odgovorila je samo da je obnova prošla i da nemaju ništa s tim”, rekao je.



Osim što boluje od kronove bolesti i često krvari, dok je radio u šibenskoj Tvornici lakih metala, zaradio je profesionalno oboljenje, fibrozu pluća. Boluje još i od srčanog miokarda miopatije i celijaklije. U TLM-u je poput ostalih radnika trebao dobiti otpremninu, ali, kako kaže, nije je dobio.

“Pijem 24 tablete, trebam ići u KBC Zagreb dva puta mjesečno na terapije, a kuća mi se raspada”.

Na pitanje kome se sve obratio za pomoć rekao je: “Najprije, ja od nikoga nisam tražio milostinju, već prije svega posao. Završio sam za računalnog operatora i prije nekih godinu dana na Radio Benkovcu su tražili zaposlenike. A ja nekog iskustva s Radio Drniša imam, pa sam se javio na natječaj i rekao da ću čak volontirati na tom radiju, bar da nešto radim i osjećam se korisnim. Pa ako budem dobar, neka me prime, a ako ne zadovoljim – nikome ništa. Direktor radija koji je tražio zaposlenike, rekao mi je: ‘Tebe nećemo primiti, ti sve znaš'”.

Potom se obratio gradonačelniku Benkovca Tomislavu Buliću da ga pita može li kao invalid dobiti kakav posao. “I odgovorio mi je da nisam podoban i da zato nisam dobio posao. Pitao sam ga nakon toga – je li zato što nisam u HDZ-u? On se na to samo nasmijao i klima glavom jer svi zaposlenici radija su članovi HDZ-a, evo i direktor dobio treći mandat”.

Dodao je da je kod benkovačkog gradonačelnika bio prije mjesec dana, a da od tada više nikoga ne prima.

Obratio se i Plenkoviću

“Premijeru Plenkoviću sam slao četiri pisma s fotografijama i nikakvog odgovora nikad nisam dobio. Grad Benkovac mi da jednom godišnje 300 kuna, u Zadarskoj županiji mi nitko ništa nije odgovorio, Općina Stankovci također isto ništa, obraćao sam se i Centru za socijalnu skrb. Jedino sam iz ureda predsjednika Milanovića dobio odgovor i tisuću kuna. Znate, mene politika ne zanima i nikad me nije zanimala, ali u Benkovcu su svi HDZ-ovci, a problem je što ja nisam. Žalosno je… čak i oporba u Benkovcu, znate kakvi su političari”.

Išao je i kod socijalne radnice s dokumentacijom i fotografijama. “Računao sam možda bude kakav posao za mene kao osobu s invaliditetom. Za kuću mi je rekla da socijalna skrb nema nikakve veze s tim. Dali su mi 600 kn socijalne pomoći”.

Istaknuo je da mu je par puta socijalna radnica rekla: ‘Ti si debeo’, “pa sam joj odgovorio, budite vi mršavi kad pijete kortikosteroide”.

Napominje kako će i ovog tjedna morati odgoditi nužnu terapiju jer nema novca za put u KBC Zagreb, dok izmjenjuje krpe na prozorima, da vjetar i kiša, koliko-toliko ne ulaze u kuću.

“Primam minimalnu socijalnu naknadu 800 kuna, a svake godine je vještačenje. Mater ima malu mirovinu od 1489 kuna koju naslijedila od pokojnog tate koji je poginuo kad sam ja imao 20 godina”.

Anti Ledenku i njegovoj majci nužna je sanacija kuće, a treba im svaka moguća pomoć u hrani, lijekovima, novcu… A bio bi najsretniji da dobije pravi posao.

Račun mu je u blokadi, pa se uplate mogu izvršiti na račun njegove majke, a tko ga želi posjetiti ili poslati paket, može na ovu adresu: 23422 Vukšić 54.

Komentari