Engleski sportski novinar i autor Michael Cox najpoznatiji je po svoje dvije knjige Zonal marking i The Mixer koje se bave taktičkom evolucijom europskog i premierligaškog nogometa kroz povijest. Cox je suradnik uglednog The Athletica, a posljednju kolumnu posvetio je hrvatskoj reprezentaciji.
U tekstu pod naslovom “Još jedno polufinale SP-a, ali je defenzivna Hrvatska zapravo dobra?” Cox piše je nemoguće ne imati poštovanje prema Hrvatskoj kao nogometnoj naciji i kako je takvih zasigurno malo. Navodi kako je debi Hrvatske na najvećoj nogometnoj smotri bio tek 1998. godine, a u sedam turnira tri puta je završila u polufinalu.
“Rezultati Hrvatske su još izuzetniji kad se uzme u obzir da joj je uvijek bila namjera igrati pozitivan nogomet temeljen na posjedu lopte, s veznim redom baziranim na razigravačima, a ne na razaračima. Ipak, i dalje je opravdano postaviti pitanje koje bi se moglo činiti pretjerano oštrim, s obzirom na njihove rezultate na ovom i prethodnom Svjetskom prvenstvu – je li Hrvatska zapravo dobra?” pita se Cox.
“Na tim pozicijama nema brzine”
Nadalje uspoređuje Hrvatsku s onom od prije četiri godine u Rusiji: “Ono gdje je ova hrvatska momčad očito slabija je napad. Ivan Perišić ostaje prijetnja, ali Hrvatskoj nedostaje kvaliteta na dvije pozicije: u vrhu i na desnoj strani napada.
Konkretno, na tim pozicijama nema brzinu, što je gubitak kad imate vjerojatno tehnički najdarovitiji vezni red među momčadima koje su ostale u konkurenciji. Na devet pozicija Zlatko Dalić nema nepoznanica, ali baš i ne zna što bi s preostale dvije.”
Napadački dio igre detektira kao problem: “U konačnici, hrvatski nogometaši ne nude dovoljno napadačke prijetnje na ovom natjecanju. Ozbiljan broj prilika stvorili su samo protiv Kanade. Očajnički im nedostaje brzine, a sposobnost igranja loptom njihovih veznjaka prvenstveno koriste kao obrambeno sredstvo, a ne kao oružje za napad.”
“Ne treba vam uvijek ubojit napadač”
Na kraju ipak zaključuje: “Pa ipak, teško im je osporiti uspjeh – unatoč ovim slabostima, oni su i dalje disciplinirana, dobro organizirana i metodična momčad. Osim toga, kao što su razni prethodni prvaci pokazali – posebno Francuska 1998. i 2018. – nije vam uvijek potreban ubojiti napadač da biste osvojili naslov.
Ako Hrvatska može dominirati u posjedu lopte u svoje sljedeće dvije utakmice i nastavi biti čvrsta u obrani, mogla bi završiti jedno mjesto bolja nego prije četiri godine.”
