U nedjelju je u dnevniku RTL televizije bivši glavni državni odvjetnik i predsjednik Vrhovnog suda Krunoslav Olujić imao još jedno istaknuto gostovanje. Osebujni i za mnoge kontroverzni odvjetnik, ovog je puta komentirao trenutnu situaciju u pravosuđu, a potaknut najnovijim izjavama i djelovanjem osuđenog bjegunca Zdravka Mamića.
Olujić je tvrdio da je DORH zapravo produžena ruka premijera Andreja Plenkovića i da nije reagirao na ‘stick’ kojeg je Mamić dostavio u listopadu 2020., a u kojem objašnjava kako je podmićivao suce, družio se s njima i kako navodi bio reketaren od njih.
“Situacija u hrvatskom pravosuđu je desetljećima u takvom stanju u kakvom se nalazi. Stvorili smo partijsko HDZ-ovo pravosuđe devedesetih godina. Sve to govori o stanju, a osobito o percepciji da je to najkorumpiranija grana u trodiobi vlasti”, rekao je Krunoslav Olujić i dodao: “Zbog toga se trebao pojaviti netko poput Mamića tko ima dovoljnu vidljivost u javnosti i dovoljnu moć. Njegova pressica je postala glavna tema”, rekao je podsjetivši na pressicu za medije iz Mostara koju je Mamić održao prošloga tjedna kad je zaprepastio Hrvatsku.
Sipa optužbe bez dlake na jeziku
Tko je zapravo Krunoslav Olujić? Odvjetnik je to bogate karijere koji godinama plijeni pažnju svojim javnim istupima u kojima često proziva brojne političke moćnike, ljude iz pravosuđa, DORH i brojne javne čimbenike. Redom je tako sipao optužbe prema Vladimiru Šeksu, Andreju Plenkoviću, kritizirao rad DORH-a, Vrhovnog suda i brojnih ključnih ljudi iz hrvatskog pravosuđa kojeg smatra najvećim problemom Hrvatske.
Komentirajući ideje Vladimira Šeksa o izmjeni Ustava, doveo je u jaku vezu premijera Andrej Plenkovića i Šeksa.
“Šeks je bio osoban jer je Plenković njegov politički proizvod i nije govorio toliko protiv Zorana Milanovića kao predsjednika Republike nego u korist Andreja Plenkovića kao svog političkog proizvoda. Ne živimo u sustavu trodiobe vlasti nego u sustavu jedinstva vlasti koje je karakterističan za režim partije i države, čemu, nažalost, zahvaljujući Plenkoviću, Šeksovom poluproizvodu, svjedočimo svaki dan”, rekao je u izjavi za N1 televiziju u prosincu 2020. godine.
Sada već davne 2017., također je žestoko udario po Šeksu. Radilo se tada oko Istražnog povjerenstva za Agrokor.
Kontra Karamarka
“Tada sam se požalio pokojnom predsjedniku Tuđmanu i rekao mu da DORH neće raditi pod komandom potpredsjednika Vlade (Šeksa) i u službi njegovih stranačkih obračuna. Tuđman mi je dao podršku, a ja sam svim svojim suradnicima u DORH-u zabranio da Šeksu išta odgovaraju ne njegove upite i požurnice”, rekao je tada Olujić i dodao da su se u to vrijeme zaposlenici DORH-a Šeksa bojali ‘kao vraga’.
Olujić je, između ostalog, bio i odvjetnik bivšoj premijerki Jadranki Kosor te ju je branio pred HDZ-ovim “visokim časnim sudom”. 2013. je revoltiran napustio HDZ i opleo po tadašnjem predsjedniku stranke Tomislavu Karamarku.
Nakon što je u pismu objavio 6 točaka zbog kojih istupa iz stranke, Karamarku je tada poručio da mu je bolje da otiđe što prije.
“Preuzeli ste dužnost kojoj, nažalost, niste dorasli, a kao jedinstvena neponovljiva ‘pojava’ ‘čovjek sa zadatkom’) na hrvatskom političkom nebu, bit ćete upamćeni kao mali Tomica od Obrovca, koji se, stjecajem okolnosti, potvrdio kao najveći HDZ-ov i hrvatski politički ‘Obrovac’, prepoznatljivi simbol svih promašenih investicija iz bivšeg režima, koji za vas, prvenstveno, vrijedi u političko-kadrovskom smislu. Karamarko mora otići što prije”, napisao je.
2016. je pak javno prozivao Tomislava Karamarka za veze s Udbom.
I Kolinda je dobila svoje
Bivšu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović prozivao je zbog njezinih pomilovanja i smatrao da mora odstupiti. Za političku stranku MOST je 2015. govorio da je “nezakonito dijete biskupa i Markićke”, a tadašnjeg kandidata za predsjednika i danas potpredsjednika Sabora Miroslava Škoru prozivao je da laže po pitanju “gdje si bio 91.”
“Nedavno sam gledao gospodina Škoru u jednoj emisiji i ostao zgranut. Gospodin Miroslav Škoro otvoreno je lagao, svjestan svih posljedica i činjenice da je najavio tužbe protiv onoga tko učini upitnim njegov lik i djelo.
Tvrdio je da je otišao u Ameriku od ’89. do ’92. godine, iako je zajedno sa mnom 12. travnja ’90. godine na velikom koalicijskom skupu Koalicije narodnog sporazuma, na čelu sa Savkom Dabčević Kučar, Srećkom Bijelićem, Kramarićem, Vrkićem, vodio konferansu i moderirao skup”, rekao je Olujić 2019. godine.
Olujić, osim što redovito puni medijske stupce svojim izjavama, ima i vrlo interesantan životopis.
Intrigantan životopis
Rođen je 23. veljače 1952. u Dereventi, u BiH, gdje je završio i osnovnu i srednju školu.
Pravni fakultet u Zagrebu završio 1974. godine, nakon čega je kao pripravnik radio dvije godinena Općinskom sudu u Derventi. 1976. polaže pravosudni ispit i postaje sudac Općinskog suda, a dvije godine poslije asistent na Pravnom fakultetu u Osijeku. Doktorirao je 1982. na temi razvoda brakova. Nakon demokratskih promjena, učlanio se u HDS Marka Veselice. U veljači 1991. imenovan je osječkim okružnim tužiteljem, odnosno županijskim državnim odvjetnikom što je radio do kolovoza 1992. Postao je tada članom HDZ-a te je na izborima 1992. izabran je za saborskoga zastupnika i potpredsjednika Saborskoga odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav. 1993., postao je glavni državni odvjetnik. 1994. bio je član Državnog sudbenog vijeća. Nakon toga, Franjo Tuđman ga je postavio na mjesto predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost. Bio je i član Komisije za ratne zločine u razdoblju 1993. do 1995. i član Predsjedničkog vijeća, savjetodavnog tijela predsjednika RH, te predsjednik Državnoga povjerenstva za provedbu referenduma. Nakon toga je imenovan predsjednikom Vrhovnog suda do siječnja 1997. Početkom 1997. razriješen je s mjesta predsjednika Vrhovnoga suda RH. Odluku Državnoga sudbenog vijeća potvrdio je i Županijski dom sabora. Naime, vlada je još 1996. DSV-u bila podnijela zahtjev za stegovnim postupkom protiv Olujića.
Sumnja u seksualne odnose s maloljetnicima
Bilo je to zbog sumnje da je tijekom 1996. imao seksualne odnose s maloljetnicima te da je položaj koristio za prikrivanje financijskih malverzacija osoba iz kriminalnoga miljea. No, Ustavni je sud odluke DSV-a i Sabora poništio. Podnio je i ustavnu tužbu koja je čekala šest godina, do 2004. kada je vijeće Ustavnoga suda donijelo odluku u kojoj odbija tužbu. Otišao je tada na više instance. Europski sud za ljudska prava najprije je utvrdio da su u postupku Olujićeva razrješenja s mjesta predsjednika Vrhovnoga suda 1997. godine povrijeđena njegova ljudska prava, a 5. veljače 2009. presudom Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, presuđeno je u Olujićevu korist, protiv RH, piše Dnevno.hr.
