Kada je skupina kuhara i ugostitelja nakon udara razornog potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji pohitala pripremati tople obroke u Petrinji, vjerojatno nitko nije mogao zamisliti da će tamo ostati sada već više od 14 dana.
Spriječeni da rade zbog mjera uvedenih zbog suzbijanja epidemije koronavirusa, a koje zabranjuju rad ugostiteljskim objektima, teretanama i fitness centrima, samo nekoliko sati nakon udara već su bili na terenu.
Tamo su svoja znanja i vještine nesebično stavili na raspolaganje stanovnicima, volonterima, policiji, vatrogascima i svima koji su tamo morali ili izabrali biti.
Jakominić: Kada osjetimo da nismo potrebni, nećemo više raditi
Država je odlučila da će njihov rad od ponedjeljka 11. siječnja preuzeti državna tvrtka Pleter, što bi značilo da je potreba za njihovim angažmanom završila. No, neki još uvijek ostaju.
“Mi stojimo na raspolaganju da se ova tranzicija odradi najbolje moguće, u trenutku kad budemo osjetili da nismo potrebni, nećemo više raditi. Do tada stojimo na raspolaganju da se stvari odvijaju najtečnije moguće jer što god se u medijskoj buci dešavalo, jedino što je bitno jest da svi ljudi tamo, bilo da su volonteri, pripadnici HGSS-a, policije, vatrogasaca, na terenu dobiju topli obrok jer bez toga je sve puno teže. Na koji način će se to izvesti, pokazat će praksa. Mi smo na raspolaganju da to bude napravljeno najbolje moguće. Bez imalo uvjetovanja mi smo tu, ako organizacija danas bude dovoljno kvalitetna, možda već sutra neće biti potrebe za kuhanjem. U ovom trenutku to još ne mogu reći”, rekao nam je Vedran Jakominić, potpredsjednik Nacionalne udruge ugostitelja i član Upravnog odbora Udruge Glas poduzetnika, jedan od volontera s terena.
Predložili Vladi da lokalni poduzetnici preuzmu pripremu hrane, odgovor pomalo čudan
Udruga Glas poduzetnika u nekoliko je navrata upozoravala na apsurd u kojem je volonterski rad ugostitelja u potresom pogođenim područjima dobrodošao, a kad se vrate u svoje gradove, njihovi kafići i restorani i dalje će imati zatvorena vrata. Zasad do 31. siječnja, a neki nagađaju i duže. Jakominića smo pitali smatra li da bi bilo dobro i korisno da im je Vlada, s obzirom na mjere koje im zabranjuju rad te znanja i organizacijske sposobnosti koje su pokazali, ponudi neki oblik suradnje koji više ne bi bio volonterski i na taj način im pomogne da možda lakše premoste krizu. Kaže nam, to bi bilo u redu ali ne za njih koji su sve ovo vrijeme tamo.
“Naš prijedlog je bio da Vlada locira lokalne poduzetnike i ugostitelje koji mogu servisirati te potrebe i da njima plati jer je taj kraj toliko brižan da mislimo kako tamo treba pokrenuti ekonomsku aktivnost, a najbolje ju je pokrenuti tako da se odmah nađu lokalne snage koje to mogu odraditi. To je bio naš prijedlog prema Vladi koji smo im i dali”.
Pitamo ga, što na to kaže Vlada. Odgovor je pomalo začuđujuć.
“Rekli su nam da će to možda jednom napraviti, da im je Pleter trenutno puno jednostavnija opcija”, kratko nam odgovara Jakominić.
Na istom tragu razmišlja i Marin Medak iz Nacionalne udruge ugostitelja.
“Dali smo prijedlog Stožeru da ugostiteljima Sisačko-moslavačke županije omogući da kuhaju obroke jer oni će kupiti stoku od susjeda, namirnice od lokalnog OPG-a…Sve drugo mi je nelogično”, kratko nam je rekao.
I njega smo pitali kako je na taj prijedlog reagirao Stožer, a dao nam je isti odgovor kao i Jakominić.
“Nismo dobili konkretan odgovor, tek da je odlučeno da idu na Pleter”.
“Ovaj kraj ima puno dubljih problema od samog potresa”
Vedran Jakominić iskreno misli da je Pleter na teren trebao doći već prvi dan.
“Mi smo uletjeli ad hoc, dali smo sve od sebe, intuitivno smo reagirali i dobro je da jesmo. Žao mi je da se kroz medije to razvlačilo jer smo tamo otišli čista srca, bez medijske pompe i nismo nikoga prozivali. Nespretne izjave od strane Vlade su dovele do nekakvih tenzija, no tamo nismo došli da bismo se fotografirali”.
Dosta mu je iznošenja vlastitih dojmova o vremenu koje su proveli u Petrini. No, ne libi se reći jednu stvar.
“Mislim da sustavu nedostaje samokritike jer nije svaka kritika rušenje sustava, no, ja se ne bih želio baviti s onim što je bilo jučer i nadam se da su svi nešto naučili iz toga. Ono što vam ja mogu reći kao volonter iz tog kraja jest da ovaj kraj ima puno dubljih problema od samog potresa, treba razmišljati kako taj dio zemlje revitalizirati i probuditi ekonomiju tamo i to bi trebala biti tema razgovora”.
