Rusi su na referendumom ostavili mogućnost Vladimiru Putinu eventualni ostanak na vlasti i nakon 2024. godine kroz ustavni reformski paket koji takvu mogućnost definira. Rusi su podržali takve promjene Ustava s gotovo 78 posto glasova, a to znači kako Putin može obnašati predsjednički mandat još više od 16 godina.
No javljaju se kritike na provedbu samog referenduma za kojega politička oporba i kritičari smatraju neustavnim i nelegalnim, kao i upozorenja nevladine organizacije za nadzor izbora ‘Golos’, koja je navela u svom izvješću brojne neregularnosti prilikom glasanja, te kako neće moći potvrditi rezultat kao legitiman. Što zapravo navedene ustavne izmjene znače i hoće li Vladimir Putin postati ‘doživotni predsjednik Rusije’, te radi li se ovdje o ‘ustavnom udaru’ kako ga neki nazivaju, za portal Otvoreno komentira geopolitički analitičar, Branimir Vidmarović.
“Ovo nije ‘ustavni udar’, niti je pokušaj uzurpiranja vlasti. Ovo je zapravo jedan čudan pokušaj ruske elite i Vladimira Putina osobno za očuvanjem političkog nasljeđa Putinove Rusije, sve dok se ne nađe njegov nasljednik. Također ovo je i osiguranje za slučaj ako nasljednik ne bude pronađen do 2024. godine koje će omogućiti Putinu da ostane na svojoj poziciji”, kaže Vidmarović.
Vidmarović tvrdi kako država ovakvim potezom zapravo stvara svojevrsnu iluziju promjena koje je zapravo neobičan pokušaj očuvanja nasljeđa Putinove Rusije.
“U uvjetima političke stagnacije, to je pokušaj aktiviranja države kako bi se uz malo napora napravilo nešto veliko, odnosno kako bi se kreirala iluzija da se radi nešto za dobrobit nacije. Većina promjena tog ‘ustavnog reformskog paketa’ se odnosi na kulturu, jezik, socijalnu politiku, garantiraju se minimalne plaće i sl., dakle radi se o jako puno administrativnih i socijalnih promjena koje zapravo ne pripadaju Ustavu kao takvom, a Vladimir Putin i njegov mandat je samo jedna od promjena. Dakle, ovdje se radi o stvaranju iluzije promjena u službi pokušaja očuvanja Putinova nasljeđa”, govori Vidmarović.
U legitimnosti referenduma, Vidmarović ukazuje kako doista postoje nejasnoće koliko je zapravo ovakav vid odlučivanja o Ustavnim promjenama legalan, jer se zapravo ne radi o referendumu, već o ‘narodnom glasovanju’ koje ruski Ustav ne predviđa.
“Referendum doista ima problema s tumačenjem u Ustavu, jer on kao takav nije propisan, odnosno referendum je propisan, međutim ovo nije referendum, već je vlast od samog početka naznačila kako se tu radi o svojevrsnom plebiscitu, odnosno istraživanju javnog mišljenja koje ima zakonodavnu snagu. To oni zovu ‘Narodnim glasovanjem’ i takva forma ne postoji u Ustavu i ona doista nije nigdje definirana, no nitko nije previše obraćao pažnju na to, budući da je Putin utvrdio način glasovanja”, objašnjava Vidmarović.
Vidmarović smatra kako taj svojevrsni ‘hibrid-referendum’ je namjerno tako osmišljen, jer su se bojali kako rezultat neće biti onakav kakav su očekivali, no da se čini kako su se i ruska Vlada i Duma loše pripremili za to.
“Stječe se dojam da su se ruska Vlada i Duma jako loše pripremili za ovo, te nisu do kraja definirali što zapravo žele postići s tim, doduše postoje ideje o kojima sam na početku govorio, no nisu do kraja definirali koje konkretne ciljeve time mogu postići. Također za svaki slučaj su se htjeli osigurati da to ne bude referendum kao takav, jer su se bojali da možda rezultati neće biti onakvi kakvi žele da budu, jer bi to naravno pokazalo puno jaču nelegitimnost nekih stavki. Zbog toga su se odlučili za ovakav oblik, koji je prihvatljiv”, tvrdi Vidmarović.
No, ovakav ‘referendum’ ostavlja mogućnost da se naknadno ukinu predmetne odredbe.
“Pravni stručnjaci kažu kako taj ‘hibrid-referendum’ ima sumnjivu legalnost, ali je prihvatljiv, kao forma. S druge strane ovo sada omogućava nekoj drugoj strukturi na vlasti, da jednostavnom strukturom ukine glasovanje i ukine sve promjene, kao neustavne. Dakle, opet su rješenja tako postavljana, gdje izgleda kao da se radi na velikim promjenama, no opet si s druge strane ostavljaju mogućnost za reviziju učinjenog, jer se doista može procedurom u ruskoj Dumi naknadno ukinuti predmetne odredbe, bez dodatnog ‘Narodnog glasovanja”, govori Vidmarović.
Vidmarović smatra kako su dva ključna razloga koja su dovela do ove situacija.
“Vladimir Putin i ta njegova famozna klauzula u tom ‘ustavnom reformskom paketu’, gdje on ima pravo ponovno se kandidirati na predsjedničkim izborima nakon 2024. godine. To je klauzula koja je zadnja unesena u taj paket i to je dosta neobično, jer Putin u pripremljenom govoru nije bio sasvim siguran i odlučan oko toga. Tako da se pretpostavlja kako je to učinjeno iz dva ključna razloga. Da se motiviraju građani za izlazak na glasovanje o ustavnim promjenama, jer to stimulira ljude, a s druge strane trebalo je elitama, odnosno interesnim skupinama u Rusiji poslati signal kako osovina u vidu Vladimira Putina još uvijek ostaje, da on ne kani otići”, Kaže Vidmarović.
Kada bi Putin sada ostavio stvari ovakvima kakve jesu, te bez nekakvog nasljednika najavio svoj odlazak s pozicije 2024. godine, Kremlj bi se mogao naći u velikim problemima smatra Vidmarović i tvrdi kako je ovaj potez zapravo osiguravanje političke stabilnosti.
“Kada bi Putin sada sigurno rekao da odlazi 2024. godine, onda bi moglo doći do problema unutar Kremlja, jer bi klanovi i grupacije krenuli u borbu za vlast, a osim toga postojala bi i opasnost da narod glasa drugačije. Dakle kada bi narod dobio signal da Vladimir Putin ne izlazi na izbore, onda bi stranka Jedinstvena Rusija kao takva, koja ima izrazito lošu reputaciju za razliku od Vladimira Putina, mogla izgubiti parlamentarne izborie. Čak bi se moglo dogoditi da birači koji su bili vjerni Vladimiru Putinu, glasaju za Komuniste, a to je nešto što niti Putinu, niti stranci Jedinstvena Rusija trenutno ne treba. Ostavljanje mogućnosti Putinove kandidature i nakon 2024. godine je jedan stabilizirajući faktor u ovom trenutku”, govori Vidmarović.
Vidmarović osobno ne očekuje da će se Putin uopće iskoristiti ovu klauzulu koja mu to omogućuje, već kako su ove ustavne promjene simbolizam, te da će se pristupiti mirnoj tranziciji vlasti, ali uz očuvanje Putinove ostavštine, koja se najbolje ocrtava u njegovoj vanjskoj politici.
“Ja smatram kako se Putin neće kandidirati 2024. godine iz više razloga, te kako je ovo napravljeno čisto kao simbolizam, koji se sam Putin neće usuditi iskorištavati budući da istraživanja javnog mišljenja pokazuju kako većina građana ne bi htjela vidjeti Putina na vlasti nakon 2024. godine i on se sigurno neće poigravati s time. Uostalom ima pozitivnih primjera mirnih tranzicija vlasti u autoritativnim zemljama poput Rusije, poput Uzbekistana, ili Kazahstana, tako da će Putin vjerojatno ići u tom smjeru, jer njemu je bitno da njegova vanjska politika bude na mjestu, da se ne revidiraju njegova postignuća, poput aneksije Krima, ili vanjske politike prema, Kini, Siriji i Bliskom istoku, jer to je njegova ostavština i zato su u Ustav unesene već spomenute promjene kako bi se fiksirala Putinova ostavština”, zaključuje Vidmarović.
