Moja najdraža uspomena iz djetinjstva se nalazila na ovom mjestu, ovo je naše imanje, djed ga je uzeo 1947., govori u početku videa Mario Radić, potpredsjednik Domovinskog pokreta i nositelj liste te stranke u IV. Izbornoj jedinici.
Dodaje da je ta uspomena “povratak njegovog oca iz zatvora u Lepoglavi gdje je bio nakon hrvatskog proljeća”.
Život je takav da se ne može vezati samo za lijepe uspomene. Postoje, naime, i one ružne. Radićeva najružnija, kao i najljepša, vezana je uz oca, kad je saznao 1991. da mu je otac umro.
“Nisam znao tko mi je ostao živ, a tko je poginuo, to sam jako teško preživio”, govori i dodaje kako je obitelj svetinja.
Upitan kakvu glazbu voli slušati kaže da su mu dragi Johnny Cash i Arsen Dedić te laganiji rock.
Upitan čemu se smije kaže da se smije životu koji može “režirati bolje filmove od ikakvog režisera”.
Ima ukusa i za filmove
Odabirom Casha i Dedića vidljivo je da Radić ima ukusa za glazbu, a čini se da mu ga ne manjka ni kada su filmovi u pitanju. Iskupljenje u Shawshanku mu je, naime, omiljeni film jer pokazuje kako se isplati težak rad. Od knjiga, kaže, voli Derviš i smrt.
Pojašnjava i zašto dugo nije nosio kravate, a najbolji dan mu je, dodaje, proveden na imanju s obitelji i sa svojim životinjama.
Što mu je mana i kako je došao do uspjeha?
Radić kaže da mu je mana to što voli sve iskontrolirati. “Naporno sam radio 20 godina da bih došao do uspjeha, dan, noć, petak, subotu pa čak i nedjelju”, kazao je i dodao da sve stigne jer se probudi rano ujutro, između pet i pet i pol, a rad ga ispunjava.
“U politiku sam se uključio jer sam vidio da sve ide niz brdo, dosadilo mi je po kavama komentirati s istomišljenicima, zato sam se uključio”, rekao je Radić.
Dodaje da nikada nije pokušao otići iz Hrvatske.
“Dat ću sve od sebe da od Hrvatske napravimo zemlju koja će biti svima draga i poželjna za život”, rekao je.
Na kraju videa Radić svira nezaboravnog Arsena. Pogledajte u videu kako to izgleda.
