Na današnji dan 1992. godine osnovano je Hrvatsko vijeće obrane (HVO). Bio je to početak organiziranog otpora hrvatskog naroda srpskoj agresiji u BiH.
Hrvatsko vijeće obrane (HVO), osnovano je odlukom Predsjedništva HZ HB-a 8. travnja 1992. na izvanrednoj sjednici u Grudama, koja je odmah stupila na snagu, a izražavala je organizacijsku spremnost hrvatskog naroda u BiH da se i oružano suprotstavi srpskoj agresiji u trenutku “nemoći legalne vlasti Republike BiH, a posebno raspada njezina obrambenoga sustava”.
Potrebu za samoorganiziranjem i osnivanjem vlastitih obrambenih snaga Hrvati u Bosni i Hercegovini prepoznali su već kroz 1991. godinu kada je JNA započela svoju agresiju na Hrvatsku, a posebno nakon napada JNA na hrvatska sela u BiH. Prvo je napadnuto hrvatsko selo Uništa u blizini Knina (10. svibnja 1991.), a zatim Ravno i okolna hrvatska sela u BiH u blizini Dubrovnika. Iako su napadana i uništavana naselja koja su bila pod suverenitetom BiH (a i Republika Hrvatska je napadana s teritorije BiH), vlasti u Sarajevu nisu ništa poduzimale u cilju sprječavanja agresije.
Hrvati nisu imali izbora, Alija tvrdio da to nije “njegov rat”
Štoviše, predsjedavajući predsjedništva BiH Alija Izetbegović, tvrdio je da rata neće biti, te je u sredstvima javnoga priopćavanja nakon svih tih događanja više puta obznanio da “to nije naš rat”, te da “s JNA nismo imali problema, a nadamo se da nećemo ni imati”. Upravo zato, Hrvati su bili primorani na samoorganiziranje
Prvi predsjednik HVO-a bio je M. Boban, a nakon njegova povlačenja od veljače 1994. K. Zubak. Postrojbe HVO-a podnijele su teret prve organizacije obrane od srpske agresije na BiH, a uz Hrvate u njima se borio i priličan broj Muslimana. U New Yorku je 3. III. 1993. potpisan i Sporazum između najviših vojnih i političkih predstavnika hrvatskog i muslimanskog naroda u BiH s odredbom da se HVO i Armija BiH tretiraju kao jednako legalne postrojbe te da se uspostavi zajedničko zapovjedništvo od predstavnika obaju stožera.
U svezi s različitim koncepcijama i interesima oko budućega drž. uređenja BiH, a i kao posljedica politike produbljivanja antagonizama između Hrvata i Muslimana, HVO se od kraja ožujka 1993. našao u teškom sukobu s Armijom BiH; sukob je smiren i prevladan zauzimanjem demokratske javnosti i Washingtonskim sporazumima u ožujku 1994. godine.
U Oluji ih sudjelovalo gotovo isto koliko i pripadnika HV-a
O doprinosu HVO-a što se tiče obrane suvereniteta Republike Hrvatske, najčešće govori umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs, a na to podsjeća i hrvatski predsjednik Zoran Milanović.
“U Republici Hrvatskoj odlikovane su sve gardijske brigade koje su sudionici ‘Oluje’, a hrvatske snage kojima je zapovijedao general Ante Gotovina, s livanjske strane s kojima smo mi ušli u Knin, brojale su 23.900 vojnika. Od tih 23.9000 vojnika, 11.500 je vojnika HVO-a, a 12.400 su bili vojnici HV-a.”
