Već u nekoliko navrata hrvatski su branitelji, među kojima i članovi Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.), tražilo je da im srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić omogući postavljanje spomen ploče u nekom bivšem srpskom koncentracijskom logoru, od Stajićeva do Niša.
Iz Vučićeva ureda svojedobno im je stigao dopis da će se ovaj zahtjev razmotriti, te da će dobiti odgovor u zakonskom roku. Međutim, od 2013. do danas svi su rokovi prošli i o tome se pitanju iz Srbije više nitko nije oglasio.
Stoga je uoči 18. studenoga predsjednik UHBDR91. Mladen Pavković otvorenim pismom Aleksandru Vučiću ponovno otvorio to pitanje, prenosi Dnevno.hr.
Traže spomen ploču u Srbiji za stradale logoraše
“Nanovo želimo da podržite našu inicijativu, tim prije jer je riječ o miroljubivoj akciji, bez provokacija, bez političkih i inih uplitanja, a koja ima za cilj podsjetiti, prije svega, odati dužno poštovanje onima koji su dali svoje živote tijekom srpske i crnogorske agresije na Republiku Hrvatsku, a potom i poučiti mlade u Republici Srbiji, ali i
šire da se u Hrvatskoj od 1991.-1996. vodio žestoki rat, te da svaki rat nanosi patnju, bol i tugu. Vama je poznato da niti jedan hrvatski vojnik tih ratnih godina nije prešao srpsku granicu, da ni jedna hrvatska granata nije pala na teritorij Srbije ni Crne Gore, pa je stoga dosta da se (pre)okreće istina. Vrijeme je da već jednom Srbija prizna
da je ratovala u Hrvatskoj, da je s njezine strane Hrvatskoj učinjena ogromna materijalna i ina šteta, da su u Srbiji, Crnoj Gori i drugdje postojali koncentracijski logori u kojima su zatvarani i mučeni Hrvati, da se neprestano otkrivaju nove masovne grobnice, te da su naposljetku u tom ratu ubijeni i mnogi hrvatski civili: djeca, žene, starci”, naveo je Pavković i dodao kako se oko 1800 Hrvata i dalje vode kao nestali.
Podsjetili na “groblje šajkača”
Kazao je i kako se ne bježi od činjenice da su tijekom Domovinskog rata stradavali i Srbi, te je podsjetio na “groblje šajkača” u blizini centra Vukovara:
“S druge strane u tom istom gradu nalazi se i veliko, Memorijalno groblje iz Domovinskog rata na kojem se mogu vidjeti čak 938 bijela križa, a svaki od njih označava jednog ubijenog u obrambenom Domovinskome ratu. Svaki zločin, složit ćete se, ima svoga zločinca. Stoga krenimo svi zajedno u raščišćavanje povijesti, pronađimo i osudimo ljude koji su činili zla. Dosad, na žalost, ni jedan visoki časnik zloglasne JNA nije osuđen. A jedna ovakva spomen-ploča kakvu želimo postaviti u nekom od bivših logora u Srbiji ili Novom Sadu, jer je nekako najbliži Vukovaru, našoj svetinji, može samo doprinijeti da se ukaže da se nešto takvoga više nikada ne ponovi.”
Pavković smatra da bi postavljanje prigodne spomen ploče stradalim logorašima mogao biti prvi korak ka raščišćavanju povijesne istine:
Pozvan na Ovčaru: “Dođi i klekni”
“Kako čujemo, u Srbiji se jako plaše mogućeg postavljanja spomen ploče, ali bez razloga. Ona je tek put istine, a dvije istine nisu i nikada ne će postojati. Zar je tako teško reći oprosti? Njemačka i Francuska su to već odavno riješile, a bile su ljuti protivnici u II. svjetskom ratu. Dajte nam podršku u ovoj akciji, dajte nam da postavimo barem tu jednu ploču, to sjećanje na naše najmilije. Naša inicijativa nije na državnoj razini, već na običnoj, ljudskoj, na inicijativi malih ljudi. Eto, gospodarstvo između naših država svakim je danom sve bolje, zašto ne bi tako bilo i kad je u pitanju i suvremena povijest? Uostalom g. Vučiću, reći ćemo Vam i da pored svega imate povijesnu šansu, kao njemački kancelar Willy Brandt. Kako to ne shvaćate? Brant je u prosincu 1970. došao u
Varšavu i klečao 30 sekundi pred spomenikom ustanku u Varšavskom getu, u II. svjetskom ratu. Istina, ovom gestom najprije je izazvao otpor u vlastitoj zemlji, ali u tih pola minute zadivio je svijet svojim povijesnim činom. Na taj način omogućio je novi početak u njemačko-poljskim odnosima. Rekao je da se molio da Nijemcima bude oprošteno”.
Na kraju pisma, Pavković je Vučića pozvao da 18. studenog dođe u Vukovar:
“Dođite na Ovčaru i kleknite poput Branta. Povijest vam to neće zaboraviti!”
