Posljednjih godina uočljiv je rapidan porast broja izgreda u kojima se oskvrnjuju i vrijeđaju hrvatska nacionalna obilježja, spomen-obilježja hrvatskih branitelja, uspomene na Domovinski rat, a na koncu i Republika Hrvatska. Posljednji u nizu slučajeva vrijeđanja ugleda RH i njezinih simbola bio je slučaj notornog Rajka Lalića, pjevača sastava Srpska tromeđa. Njega je hrvatska policija privela upravo zbog izvođenja opskurnog repertoara pjesama koje su uključivale i četničke koračnice poput “Spremite se, spremite, četnici”, piše Dnevno.hr.
Lalićeva publika posebno je znala “otkačiti” na njegovu megauspješnicu “Rodni Kninu, stari srpski grade, šta u tebi sad rade ustaše”. Interesantno je kako su Rajko i njegovo “Kolo gorskih tića” sve ovo vrije bazu imali u blizini Knina. Iz jednog sela u neposrednoj blizini Knina odlazili su na nastupe diljem RH. Posjećivali su brojne slave, vjenčanja, a, čini se, i političke skupove.
Svojim nastupima su, a to se da zaključiti iz izbora pjesama, širili mir, suživot i toleranciju pod okriljem njegovanja kulturno-umjetničke baštine. Nije jasno zašto je baš sada Rajko došao pod povećalo hrvatskih organa reda iako je već nakupio podosta staža u RH. Vjerojatno je rapidan porast ispada u režiji neočetničkih organizacija iz Hrvatske, BiH i Srbije na teritoriju RH zaslužan za probuđenu pozornost hrvatskih redarstvenih snaga.
Samo nekoliko mjeseci ranije dvojica junačina, dvadesetogodišnjaka, opet budno pazeći da ih netko ne bi vidio, skinuli su hrvatsku državnu zastavu s brda Gradine u mjestu Kovačić-Brdo na Kninskom polju. Inače, riječ je o mladićima koji žive u okolici Knina i koji nisu došljaci iz Srbije. Oni su svoj sramotni čin snimili kako bi se pohvalili roditeljima. I umjesto da od roditelja dobiju dvije šamarčine i budu brzinom munje natjerani da vrate zastavu na njezino mjesto, dogodilo se suprotno.
Ponosni roditelji hvalili su se junačkim činom svojih nasljednika i pokazivali snimku svojim istomišljenicima, a na kraju nisu izdržali da je ne podijele sa širim auditorijem te su je objavili na društvenim mrežama. Bio je to razlog da ih posjete policijski službenici i da barem nakratko upoznaju čari hrvatskih zatvora. Ako ste mislili kako su to sve četničke provokacije u kninskom kraju, prevarili ste se.
Još 2021., zabilježili smo ispad notornog Miloša Stojkovića. Ova junačina došla je u Knin kao dio tzv. humanitarne delegacije nečega što su nazvali “Ujedinjena Srbija”, a predstavili su se kao izaslanstvo manastira Hilandar. Tijekom svoje ekskurzije posjetili su Zadar, Knin, Kistanje i Đevrske. Izaslanstvo teologa Stojkovića primio je i tadašnji kninski gradonačelnik, a danas župan, Marko Jelić.
Već sam naziv humanitarne organizacije koja se nazvala “Ujedinjena Srbija” trebao je kod razumna čovjeka pobuditi sumnju da je riječ o prikrivenoj velikosrpskoj i četničkoj organizaciji. No lakovjerni Jelić ugostio ih je kao humanitarce. I čim je Stojkoviću i društvu okrenuo leđa, oni su na kninskoj tvrđavi snimili video u kojem su, između ostalog, klicali “Živela Srbija, živela srpska krajina”.
Nisu zaboravili napomenuti ni kako se nalaze u “okupiranom srpskom Kninu” te kako će “dat Bog da na mjestu njihove zastave jednog dana vratimo našu”. Srbijanske junačine video su objavile tek nakon povratka u Beograd, kada su bile daleko od dosega hrvatskih redarstvenih snaga, a video je još jednom u Hrvatskoj izazvao opće zgražanje.
U ovom tekstu naveli smo samo neke ispade neočetničkih organizacija i pojedinaca s područja Dalmacije. Pritom se nismo ni dotaknuli sličnih ispada na Banovini te na istoku Hrvatske. Prema izvješćima koje dobivamo s tih područja, situacija je ista, ako ne i gora. Mržnja prema svim simbolima hrvatske države, a pogotovo prema braniteljskim obilježjima, svake godine prerasta u sve više incidenata.
Što je uzrok bujanja neočetničkog raspoloženja u RH? Dva su osnovna uzroka. Prvi je otvorena velikosrpska revizionistička politika službenog Beograda i režima Aleksandra Vučića, a drugi je kilava i nedorasla politika hrvatskog državnog vodstva koje ne nalazi odgovor na sve agresivnije nasrtaje velikosrpskog revizionizma. Aleksandar Vučić nikada nije skrivao svoje mišljenje o srbijanskoj ulozi u Domovinskom ratu. On, ali i njegovi suradnici, ne propuštaju ni jednu priliku da Hrvatsku i Hrvate prozovu za genocid i zločine. Kompletan državni aparat Srbije, od medija pod kontrolom režima do znanstvene zajednice i kulturne politike Srbije, upregnuti su u projekt relativiziranja srbijanske odgovornosti za zločine u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te na Kosovu.
Srbi su ponovno žrtve koje su samo željele mir i zajedništvo, a svi ostali su krivi za rat. Takva politika, agresivna politika lišena objektivnosti i odgovornosti, ohrabruje ne samo ekstremiste unutar Srbije koji zazivaju revanš nego budi sve više ekstremističkih elemenata unutar RH i BiH. Poznata je činjenica kako su ekstremne navijačke skupine u Srbiji pod kontrolom službi sigurnosti.
Srpska trobojka
Ova sprega datira još od vremena Jugoslavije, produbila se u vremenu Slobodana Miloševića, a vrhunac doživljava za vrijeme Aleksandra Vučića. Stoga treba pažljivo čitati poruke koje se sa srbijanskih stadiona šalju u javnost. Prilikom ovogodišnje obljetnice Oluje navijači Crvene zvezde, Delije, istaknuli su na Marakani poruku “Svako u amanet nek ostavi svom sinu srpsku trobojku da zavijori u Kninu”. U ovom slučaju Delije su poslužile kao glasnogovorništvo srbijanske vlade i predsjednika.
Agresivna medijska propaganda koja je godinama upravljana iz ureda predsjednika Srbije dobiva svoje konkretne obrise u povećanom broju incidenata. Sve dok je navedena propaganda rezultirala obračunima na srbijanskim ulicama, nas to nije trebalo brinuti. Međutim, Vučićeva retorika i svi popratni sadržaji počeli su se kao kanalizacija izlijevati izvan granica Srbije i prelijevati i na državni teritorij RH. Rezultat je sve veći broj incidenata. Gotovo je tragično koliko je sličan obrazac instrumentalizacije Srba u Hrvatskoj devedesetih godina prošlog stoljeća od režima Slobodana Miloševića s postupcima aktualnog režima Aleksandra Vučića.
Hrvatska vlada zasad ne pronalazi adekvatan odgovor na sve agresivniju politiku službenog Beograda koja svake godine dobiva novu dimenziju. Nekoliko je razloga za suzdržanu politiku Banskih dvora prema povampirenom četništvu. Prvi je činjenica da Plenkovićeva vlada ovisi o rukama Milorada Pupovca i SDSS-a. Kadrovi te stranke premrežili su hrvatska ministarstva, a nema sumnje kako pojedinci među njima održavaju bliske kontakte sa srbijanskim tajnim službama. Drugi razlog je samonametnuta uloga Plenkovića i njegove vlade da budu “vodič” Srbije u Europsku uniju. Vučićev SNS i Plenkovićev HDZ članovi su EPP-a.
Osobne ambicije
Plenković ne krije svoje ambicije u budućim sastavima Europske komisije pa bi mu “europski napredak Srbije” bio veliki plus u budućoj karijeri. Upravo u toj činjenici treba tražiti i razloge mlakog odgovora hrvatskih vlasti na četnička orgijanja.
Postavlja se opravdano pitanje – koji je nacionalni interes RH u približavanju ovakve, Vučićeve, Srbije EU-u? Nikakav. Srbija koja bi privremeno četničku kokardu prekrila europskim zvjezdicama bila bi mnogo opasnija od sadašnje Srbije. Tek bi stupanjem takve Srbije u EU eskalirao neočetnički fašizam u Srbiji, ali i u RH. Incidenti kakve sada gledamo oko Knina postali bi hrvatska svakodnevica, a počinitelji bi imali zaštitu Srbije – punopravne članice EU-a.
Stoga RH treba iskoristiti sadašnje članstvo u EU-u kako bi, putem instrumenata koje ima u Bruxellesu, maksimalno izvršila pritisak na Beograd. Nužno je blokirati pojedina pregovaračka poglavlja, obustaviti dotok europskog novca i inzistirati na sankcioniranju neočetničkih pojava. Beograd, pogotovo Vučićev režim, ne razumje ni jedan jezik osim jezika batine. Kako bi se provodila takva politika, u Zagrebu bi trebala stolovati vlada koja misli o hrvatskim nacionalnim interesima, a ne o inozemnim karijerama.
